1

Poslovni broj: 2 UsI-1193/2019-8

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 2 UsI-1193/2019-8

 

 

 

  U I M E  R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Upravni sud u Osijeku, po sucu Berislavu Babiću, uz sudjelovanje zapisničarke Adele Franc, u upravnom sporu tužitelja N. C., iz O., protiv tuženika Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Ulica grada Vukovara 49, Zagreb, radi odobravanja besplatne pravne pomoći, 3. ožujka 2020.,

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje rješenja tuženika KLASA: UP/II-701-03/18-01/165, URBROJ: 514-05-01-01-02/3-19-03 od 17. prosinca 2019. i rješenja Ureda državne uprave u Osječko-baranjskoj županiji, Službe za zajedničke poslove KLASA: UP/I-701-03/18-01/196, URBROJ: 2158-05-02/1-18-6 od 30. srpnja 2018., kao i zahtjev za naknadu štete.

 

Obrazloženje

 

              Tužitelj je kod ovoga suda podnio tužbu 19. studenog 2019. protiv gore označenog tuženika,  radi ne donošenja rješenja povodom izjavljene žalbe na rješenje Ureda državne uprave u Osječko-baranjskoj županiji, Službe za zajedničke poslove KLASA: UP/I-701-03/18-01/196, URBROJ: 2158-05-02/1-18-6 od 30. srpnja 2018., kojim su odbijeni zahtjevi tužitelja za odobravanje sekundarne pravne pomoći u vidu zastupanja u sudskom postupku i oslobođenja od plaćanja troškova sudskog postupka u parničnom postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Osijeku, pod poslovnim brojem: Pn-276/2016, dok je tužitelju odobrena sekundarna pravna pomoć u vidu oslobođenja od plaćanja sudskih pristojbi u tom parničnom postupku u visini od 100 % iznosa pristojbe i određeno je da oslobođenje vrijedi od 15. veljače 2017.

              Tijekom upravnog spora je tuženik odlučio o žalbi tužitelja i donio rješenje KLASA: UP/II-701-03/18-01/165, URBROJ: 514-05-01-01-02/3-19-03 od 17. prosinca 2019., kojim je odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv označenog prvostupanjskog rješenja od 30. srpnja 2018. Stoga je tužitelj podneskom od 22. siječnja 2020. proširio tužbeni zahtjev na označeno rješenje tuženika od 17. prosinca 2019.

Tužitelj u tužbi u bitnome navodi kako su mu javnopravna tijela u upravnom postupku zlonamjerno odbijala njegov zahtjev na temelju neistinitih činjenica te ga na taj način fizički i psihički iscrpili i stavili u neravnopravan odnos među strankama u sudskim procesima. Ističe kako tijekom upravnog postupka nije mijenjao svoje izjave ili zahtjeve, a da je nadležno tijelo pogrešno primijenilo propise mjerodavne za rješavanje ove upravne stvari. Ukazuje kako mu diskriminatorno ponašanje javnopravnih tijela šteti zdravstveno i ekonomski. Smatra kako je i Zakon o besplatnoj pravnoj pomoći kontraproduktivan i diskriminatoran zakon, posebice jer je tužitelj osoba srpske nacionalnosti koja je izbjegla iz Republike Hrvatske. Izražava nezadovoljstvo položajem srpskog naroda u Republici Hrvatskoj kroz povijest i danas, zbog čega smatra kako njegova upravna stvar nije pravilno riješena. Smatra kako se radi o osobnoj odgovornosti službenih osoba tuženika, koje poimence nabraja te smatra da su iste postupale isključivo na njegovu štetu. Napominje kako je zbog navedenog postupanja javnopravnih tijela pretrpio štetu u ukupnom iznosu od 512.000,00 EUR. S obzirom na navedeno predlaže sudu poništavanje prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja tuženika te traži dosudu naknade štete u navedenom iznosu.

Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju pobijanoga rješenja te predlaže sudu odbijanje tužbenog zahtjeva.

Budući je sud činjenice ocijenio nespornima te je u konkretnom slučaju sporna primjena prava, a da tužitelj u tužbi i tuženik u odgovoru na tužbu ne zahtijevaju održavanje rasprave, primjenom odredbe članka 36. stavka 1. točke 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17., nastavno: ZUS) ovaj upravni spor je riješen bez održavanja rasprave.

Tijekom dokaznoga postupka sud je izvršio uvid u spis, spis upravnog postupka te sve isprave priložene istome.

Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a u skladu s odredbom iz članka 55. stavka 3. i članka 31. ZUS, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

Iz odredbe članka 12. Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći (Narodne novine, broj 143/13.) proizlazi kako sekundarna pravna pomoć obuhvaća: a) pravni savjet, b) sastavljanje podnesaka u postupku zaštite prava radnika pred poslodavcem, c) sastavljanje podnesaka u sudskim postupcima, d) zastupanje u sudskim postupcima i e) pravnu pomoć u mirnom rješenju spora (stavak 1.). Sekundarna pravna pomoć obuhvaća i: a) oslobođenje od plaćanja troškova sudskog postupka te b) oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi (stavak 2.).

Prema odredbi članka 13. Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći sekundarna pravna pomoć iz članka 12. stavka 1. ovoga Zakona može se odobriti: a) ako se radi o složenijem postupku određenom u stavku 2. ovoga članka, b) ako se podnositelj zahtjeva nema sposobnosti sam zastupati, c) ako su materijalne prilike podnositelja zahtjeva takve da bi plaćanje potrebne stručne pravne pomoći moglo ugroziti uzdržavanje podnositelja zahtjeva i članova kućanstva, u skladu s posebnim pretpostavkama određenim u članku 14. ovoga Zakona, d) ako se ne radi o obijesnom parničenju, e) ako u posljednjih šest mjeseci od dana podnošenja zahtjeva nije odbijen zahtjev podnositelja zbog namjernog davanja netočnih podataka i f) ako podnositelju zahtjeva pravna pomoć nije osigurana na temelju posebnih propisa (stavak 1.). S obzirom na vrstu postupka, sekundarna pravna pomoć iz članka 12. stavka 1. ovog Zakona može se odobriti u sljedećim postupcima: a) u svezi sa stvarnim pravima, osim zemljišnoknjižnih postupaka, b) iz radnih odnosa, c) iz obiteljskih odnosa, osim u postupcima sporazumnog razvoda braka u kojima bračni drugovi nemaju maloljetnu zajedničku ili posvojenu djecu ili djecu nad kojom ostvaruju roditeljsku skrb nakon punoljetnosti, d) ovršnim postupcima i postupcima osiguranja kada je riječ o prisilnom ostvarenju ili osiguranju tražbine koja proizlazi iz postupka za koji se prema odredbama ovoga Zakona može odobriti pravna pomoć, e) mirnog rješenja spora i f) iznimno, u svim ostalim upravnim i građanskim sudskim postupcima kada takva potreba proizlazi iz konkretnih životnih okolnosti podnositelja zahtjeva i članova kućanstva, a u skladu s temeljnom svrhom ovoga Zakona (stavak 2.). Oslobođenje od plaćanja troškova sudskog postupka može se odobriti u postupcima iz stavka 2. ovog članka, ako su materijalne prilike podnositelja zahtjeva takve da bi plaćanje predujma troškova postupka moglo ugroziti uzdržavanje podnositelja zahtjeva i članova kućanstva, u skladu s posebnim pretpostavkama određenim u članku 14. ovoga Zakona. Pri donošenju odluke osobito će se voditi računa o visini troškova sudskog postupka u kojem se traži oslobođenje (stavak 3.).

U skladu s člankom 14. Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći, sekundarna pravna pomoć odobrit će se: a) ako ukupni prihodi podnositelja i članova kućanstva mjesečno ne prelaze po članu kućanstva iznos proračunske osnovice i b) ako ukupna vrijednost imovine u vlasništvu podnositelja zahtjeva i članova kućanstva ne prelazi iznos od 60 proračunskih osnovica (stavak 1.). Pravna pomoć odobrit će se ako nisu ispunjene pretpostavke iz stavka 1. ovoga članka: - ako podnositelj zahtjeva iz objektivnih razloga ne može raspolagati ukupnim prihodima i imovinom i - ako dio ukupnih prihoda i imovine kojim podnositelj zahtjeva može raspolagati ne prelazi iznose iz stavka 1. ovoga članka (stavak 2.). Objektivnim razlozima smatrat će se osobito postojanje izvanrednih troškova liječenja podnositelja zahtjeva ili članova kućanstva koji nisu obuhvaćeni zdravstvenim osiguranjem, troškovi ortopedskih pomagala, rehabilitacije i drugih usluga koje osobama s invaliditetom nisu osigurani zdravstvenim osiguranjem, troškovi obrazovanja za djecu s teškoćama u razvoju, ostali troškovi nastali kao posljedica više sile (požar, potres, poplava i slično) i vlasništvo imovine koja se ne može unovčiti ili je njezino unovčenje teško provedivo (stavak 3.). Pri odobravanju pravne pomoći, imovno stanje podnositelja zahtjeva utvrđuje se za dvanaest mjeseci prije početka mjeseca u kojem se zahtjev podnosi (stavak 4.). Ukupni prihodi podnositelja zahtjeva i članova njegovog kućanstva, koji su ostvareni u razdoblju od dvanaest mjeseci prije početka mjeseca u kojem se zahtjev podnosi, obračunat će se u razmjernim dijelovima (1/12) (stavak 5.).

Uvidom u spis upravnoga postupka utvrđeno je kako je tužitelj prvostupanjskom tijelu dana 15. veljače 2017. podnio zahtjev za odobravanje korištenja pravne pomoći u vidu zastupanja, oslobođenja od plaćanja troškova sudskog postupka i sudskih pristojbi u postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Osijeku, poslovni broj: Pn-276/2016, koji se vodi radi naknade štete, v.p.s. 473.280,00 kn.

Povodom navedenog zahtjeva tužitelja, prvostupanjsko tijelo je u upravnom postupku sastavilo zapisnik KLASA: UP/I-701-03/17-01/90, URBROJ: 2158-05-02/2-17-4 od 10. ožujka 2017. i zapisnik KLASA: UP/I-701-03/18-01/197, URBROJ: 2158-05-02/1-18-3 od 18. srpnja 2018. o saslušanju tužitelja, a pribavilo je i drugu odgovarajuću dokumentaciju.

Tako je iz podataka Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave osječko-baranjske, Sektora upravnih i inspekcijskih poslova, Službe za upravne poslove, Odjela za prijavništvo i osobne isprave, broj: 511-07-18/03-34/2017 od 1. ožujka 2017. utvrđeno da se tužitelj i njegova supruga vode na adresi Osijek, Svete Ane 15/C, kao i da isti imaju od 24. prosinca 2014. prijavljen privremeni odlazak u Republiku Srbiju na 5 godina te je utvrđeno kako tužitelj živi u kućanstvu sa suprugom u Republici Srbiji, B.,.

Nadalje, proizlazi da je stan u Beogradu u kojem žive vlasništvo njegove supruge, koji je kupila 2003., a što je razvidno iz kupoprodajnog ugovora od ..., koji je priložen spisu upravnoga postupka, dok se u skladu s odredbom članka 4. točke 14. i članka 15. stavka 2. točke 3. Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći, u vezi s odredbom članka 29. stavka 1. točke 1. Zakona o socijalnoj skrbi (Narodne novine, broj 157/13., 152/14., 99/15., 52/16., 16/17. i 52/16.) pri utvrđivanju imovnog stanja ne uzima u obzir dio nekretnine u kojoj živi podnositelj zahtjeva nužan za ostvarenje osnovnih životnih potreba podnositelja zahtjeva i članova kućanstva.

Iz izjave tužitelja na označeni zapisnik od 10. ožujka 2017. proizlazi da tužitelj i njegova supruga, osim stana u kojem žive, nisu vlasnici ili suvlasnici drugih nekretnina, ni u Republici Hrvatskoj ni u Republici Srbiji.

Nadalje, iz uvjerenja Policijske uprave Osječko-baranjske, Sektora upravnih i inspekcijskih poslova, Službe za upravne poslove, broj: 511-07-18/07-181-129/2017 i broj: 511-07-18/07-181-130/2017 od 6. ožujka 2017. je razvidno da tužitelj i njegova supruga nisu evidentirani kao vlasnici vozila. Iz izjave tužitelja na zapisnik od 10. ožujka 2017. proizlazi da nije vlasnik nikakvog vozila, dok je njegova supruga vlasnica osobnog automobila marke Ford Fiesta, godine proizvodnje 2010., koji je registriran u Republici Srbiji, registarske oznake .., tržišne vrijednosti 5.000,00 kn.

Također, iz izjave tužitelja dane na označeni zapisnik od 10. ožujka 2017. proizlazi da je nezaposlen, da u Republici Srbiji ima status izbjeglice i nije prijavljen u Nacionalnoj službi za zapošljavanje Republike Srbije, da ne prima nikakvu novčanu naknadu i ne ostvaruje nikakav prihod niti u Republici Hrvatskoj niti u Republici Srbiji, dok je njegova supruga zaposlena i u prosjeku mjesečno ostvari plaću u iznosu od 2.831,12 kn, a osim plaće ne ostvaruje druge prihode niti u Republici Srbiji niti u Republici Hrvatskoj. Iz potvrde Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Osijeku KLASA: 034-04/15-03/5, URBROJ: 341-12-05/8-17-000122 od 3. ožujka 2017. utvrđeno je da je tužitelj bio prijavljen na mirovinsko osiguranje do 7. rujna 1991.

Nadalje, iz potvrda o visini dohotka i primitaka Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Slavonija i Baranja, Ispostave Osijek KLASA: 034-04/17-004/5583, KLASA: 034-04/17-004/5585, URBROJ: 513-07-27-05-17-1 od 1. ožujka 2017. i KLASA: 034-04/17-004/5980, KLASA: 034-04/17-004/5982, URBROJ: 513-07-27-05-17-1 od 6. ožujka 2017. godine, proizlazi da su tijekom 2016. i u siječnju 2017. tužitelj i njegova supruga bez ostvarenog dohotka. Iz spisu priloženih uvjerenja Republike Srbije, Ministarstva financija, Porezne uprave, Filijale Voždovac, broj: 019-437-14-541/2017-J1A07 i broj: 019-437-14-541/2017-J1A07 od 1. ožujka 2017., utvrđeno je da se tužitelj, prema podacima kojima raspolaže to tijelo, ne nalazi u službenoj evidenciji kao porezni obveznik, dok supruga tužitelja ne ostvaruje prihode na temelju poljoprivrede i šumarstva, samostalne djelatnosti, prihode od nekretnina i kapitalnog dobitka.

Prema potvrdi o isplaćenoj zaradi za 2016. Privrednog društva „V. p.“ d.o.o. iz B., razvidno je da je supruga tužitelja tijekom 2016. ostvarila dohodak u iznosu od 540.691,48 RSD (što prema tečaju Hrvatske narodne banke za veljaču 2017. godine iznosi 32.765,90 kn). Budući da kućanstvo broji dvije osobe, ukupni prihodi podnositelja zahtjeva i članova kućanstva mjesečno po članu kućanstva su utvrđeni u upravnom postupku u iznosu od 1.483,21 kn.

Iz izjave tužitelja na označeni zapisnik od 18. srpnja 2018. proizlazi da mijenja svoju izjavu u odnosu na tražene oblike pravne pomoći te sada traži pravnu pomoć i u vidu zastupanja, oslobođenja od plaćanja troškova sudskog postupka i sudskih pristojbi u postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Osijeku poslovni broj: Pn-276/2016 koji se vodi radi naknade štete, v.p.s. 473.280,00 kn, kako je naveo i u zahtjevu za odobravanje korištenja pravne pomoći.

Uvidom u presliku tužbe u pravnoj stvari tužitelja, protiv tužene J. B., odvjetnice iz O., koji se vodi radi naknade štete v.p.s. 473.280,00 kn, u upravnom postupku je utvrđeno da tužitelj potražuje od tužene naknadu štete u navedenom iznosu, jer je tužena zastupajući tužitelja i kopiranjem sudskih spisa u predmetu P-2516/10, dana 23. listopada 2014. načinila značajne pogreške i propuste te propustila u tužbu uvrstiti i zahtjev za utuženjem 50.000 EUR pa smatra da je ista na takav način nesavjesno postupala kao njegov opunomoćenik.

Slijedom iznesenoga, javnopravna tijela su u upravnom postupku zaključila da se tužiteljev zahtjev odnosi na parnični postupak iz područja obveznog prava za koji člankom 13. stavkom 2. točkama a) – e) Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći nije izrijekom predviđeno odobravanje sekundarne pravne pomoći u vidu zastupanja u sudskom postupku i oslobođenja od plaćanja troškova sudskog postupka.

Također, u upravnom postupku je ocijenjeno da nisu ispunjeni uvjeti niti za iznimno odobravanje sekundarne pravne pomoći primjenom članka 13. stavka 2. točke f) Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći. Naime, iz članka 13. stavka 2. točaka a) – e) Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći, kojima su izrijekom određene vrste sudskih postupaka za koje se sekundarna pravna pomoć može odobriti, proizlazi da se sekundarna pravna pomoć u vidu zastupanja u sudskom postupku te oslobođenja od plaćanja troškova sudskog postupka odobrava u radnopravnim, stvarnopravnim i obiteljskopravnim sudskim postupcima, dakle radi zaštite odnosno ostvarivanja prava koja u najvećoj mjeri utječu na životne okolnosti korisnika sekundarne pravne pomoći.

Isto tako tuženik utvrđuje da navedeni postupak, a u kojem tužitelj traži besplatnu pravnu pomoć, nije od egzistencijalne važnosti za tužitelja.

Kako nije moguće izrijekom propisati sve vrste sudskih postupaka u kojima je potrebno osigurati sekundarnu pravnu pomoć na teret sredstava državnog proračuna, člankom 13. stavkom 2. točkom f) Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći ostavljena je mogućnost tijelima koja vode postupak da po slobodnoj ocjeni odobre sekundarnu pravnu pomoć i u onim postupcima koji nisu izrijekom propisani, vodeći pri tome računa da pravo koje je potrebno zaštititi odnosno ostvariti utječe na životne okolnosti podnositelja zahtjeva u mjeri koja bi opravdala financijsku intervenciju države kroz snošenje troškova sekundarne pravne pomoći.

Na temelju toga, tuženik je u upravnom postupku ocijenio da ne nalazi takvih konkretnih životnih okolnosti na strani tužitelja koje bi dovele do iznimnog odobravanja sekundarne pravne pomoći u vidu zastupanja u sudskom postupku i oslobođenja od plaćanja troškova sudskog postupka u parničnom postupku koji je tužitelj pokrenuo protiv tužene J. B., radi naknade štete u iznosu od 473.280,00 kn.

Također, tuženik je uzeo u obzir činjenicu da članica kućanstva, tužiteljeva supruga S. C., u vlasništvu ima nekretninu nužnu za ostvarenje vlastitih i tužiteljevih osnovnih životnih potreba te da je tužitelj u razdoblju relevantnom za odluku u ovoj upravnoj stvari raspolagao imovinom velike vrijednosti, na način da je 15. travnja 2016. kćerki darovao suvlasnički dio nekretnine upisane u zk. ul. br. 21226, k. o. Osijek, vrijednosti 150.000,00 kn te je istovremeno na predmetnom suvlasničkom dijelu nekretnine uknjižena osobna služnost prava plodouživanja za korist tužitelja.

Uzimajući u obzir sve prethodno navedeno, sud smatra kako su pobijana rješenja zakonita.

Naime, u upravnom postupku je pravilno odbijen zahtjev tužitelja za odobravanje sekundarne pravne pomoći u vidu zastupanja u sudskom postupku i oslobođenja od plaćanja troškova sudskog postupka u parničnom postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Osijeku, pod poslovnim brojem: Pn-246/2016, jer je tijekom rješavanja ove upravne stvari nesporno da se tužiteljev zahtjev odnosi na parnični postupak iz područja obveznog prava, za koji člankom 13. stavkom 2. točkama a) – e) Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći nije izrijekom predviđeno odobravanje sekundarne pravne pomoći u vidu zastupanja u sudskom postupku i oslobođenja od plaćanja troškova sudskog postupka.

Nadalje, sud smatra kako je u upravnom postupku pravilno utvrđeno da nisu ispunjeni uvjeti niti za iznimno odobravanje sekundarne pravne pomoći primjenom članka 13. stavka 2. točke f) Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći, jer iz članka 13. stavka 2. točaka a) – e) Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći, kojima su izrijekom određene vrste sudskih postupaka za koje se sekundarna pravna pomoć može odobriti, proizlazi da se sekundarna pravna pomoć u vidu zastupanja u sudskom postupku te oslobođenja od plaćanja troškova sudskog postupka odobrava u radnopravnim, stvarnopravnim i obiteljskopravnim sudskim postupcima, dakle radi zaštite odnosno ostvarivanja prava koja u najvećoj mjeri utječu na životne okolnosti korisnika sekundarne pravne pomoći, dok iz razloga što nije moguće izrijekom potpisati sve vrste sudskih postupaka u kojima je potrebno osigurati sekundarnu pravnu pomoć na teret sredstava državnog proračuna, člankom 13. stavkom 2. točkom f) Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći ostavljena je mogućnost tijelima koja vode postupak da po slobodnoj ocjeni odobre sekundarnu pravnu pomoć i u onim postupcima koji nisu izrijekom propisani, vodeći pri tome računa da pravo koje je potrebno zaštititi odnosno ostvariti utječe na životne okolnosti podnositelja zahtjeva u mjeri koja bi opravdala financijsku intervenciju države kroz snošenje troškova sekundarne pravne pomoći.

Slijedom toga, prvostupanjsko tijelo i tuženik su u upravnom postupku pravilno zaključili kako kod tužitelja nema takvih konkretnih životnih okolnosti, koje bi dovele do iznimnog odobravanja sekundarne pravne pomoći u vidu zastupanja u sudskom postupku i oslobođenja od plaćanja troškova sudskog postupka u predmetnom parničnom postupku, pokrenutom radi naknade štete u iznosu od 473.280,00 kn, po osnovi nezakonitog zastupanja tužitelja od strane tužene u parničnom postupku.

Isto tako, tuženik je uzeo u obzir činjenicu da članica kućanstva, tužiteljeva supruga S. C., u vlasništvu ima nekretninu nužnu za ostvarenje vlastitih i tužiteljevih osnovnih životnih potreba te da je tužitelj u razdoblju relevantnom za odluku u ovoj upravnoj stvari raspolagao imovinom velike vrijednosti, na način da je 15. travnja 2016. kćerki darovao suvlasnički dio nekretnine upisane u zk. ul. br. …, k. o. O., vrijednosti 150.000,00 kn te je istovremeno na predmetnom suvlasničkom dijelu nekretnine uknjižena osobna služnost prava plodouživanja za korist tužitelja.

Prema tome, u upravnom postupku je pravilno odbijen predmetni zahtjev tužitelja za odobravanje sekundarne pravne pomoći u vidu zastupanja u sudskom postupku i oslobođenja od plaćanja troškova sudskog postupka, zbog neispunjavanja uvjeta vrste sudskog postupka iz članka 13. stavka 2. Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći.

Stoga, od utjecaja na drukčije rješavanje ove upravne stvari nisu navodi tužitelja izneseni tijekom ovoga upravnoga spora, kojima tužitelj izražava nezadovoljstvo ponašanjem javnopravnih tijela u upravnom postupku, što tužitelju eventualno čini zdravstvene i ekonomske poteškoće, slijedom čega tužitelj nije dokazao da bi mu postupanjem javnopravnih tijela u upravnom postupku bila načinjena šteta u iznosu od 512.000,00 EUR, kako to tužitelj traži i tvrdi u tužbi.

Slijedom iznesenoga, a na temelju članka 57. stavka 1. ZUS, sud je odlučio kao u izreci presude.

Sud u smislu odredbe članka 79. ZUS, nije donosio odluku o troškovima upravnog spora, budući stranke nisu postavile zahtjev za naknadu troškova.

 

 

U Osijeku 3. ožujka 2020.

Sudac

Berislav Babić v.r.

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).