Broj: Rev 746/12

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Gordane Jalšovečki predsjednice vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Damira Kontreca člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice K. (zvane K.) E. iz B., koju zastupa punomoćnik I. G., odvjetnik u Z., protiv prvotuženika-protutužitelja F. P.-V. iz Š., kojeg zastupa punomoćnik O. H., odvjetnik u Š., drugotuženika V. P.-V. pok. A. iz P., trećetuženika F. P.-V. pok. A. iz Z., drugotužitelj i trećetužitelj kao nasljednici pok. A. P.-V. i četvrtotuženice A. M. iz P., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji prvotuženika-protutužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž-2336/09-2 od 28. rujna 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pagu broj P-278/04-37 od 12. lipnja 2009., u sjednici vijeća održanoj 2. prosinca 2015.,

r i j e š i o   j e

Revizija prvotuženika-protutužitelja F. P.-V. odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda drugog stupanja odbijena je žalba prvotuženika-protutužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je suđeno:

„I. Utvrđuje se da je tužiteljica K. E. temeljem ugovora o kupoprodaji od 03.12.1973.g. stekla valjani pravni osnov za uknjižbu prava vlasništva na čest. zem. 10 k.o. P. i to za 1/3 dijela, što su tuženici F. P.-V. pok. A., V. P.-V. pok. A., F. P.-V. pok. A. i A. M., kao pravni slijednici uknjižene prodavateljice K.-T. L. ž. Š. rođ. P., dužni priznati i u roku od 15 dana ispustiti tužiteljici valjanu ispravu podobnu za uknjižbu prava vlasništva tužiteljice na navedenoj parceli u navedenom udjelu te joj tuženik pod. 1. F. P.-V. naknaditi troškove ovog postupka u iznosu od 45.811,00 kuna ili će u protivnom takvu ispravu zamijeniti ova presuda, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Utvrđuje se da je tužitelj P. V. F. vlasnik i posjednik čest. zem. br. 10 z.k.ul. 238 k.o. P. zv. „V. B.“ za 8/10 dijela.

Ništava je i bez pravne važnosti uknjižba prava vlasništva na imenima: P. V. A. odnosno njegovi sinovi i nasljednici P. V. V. i P. V. F. za 4/15 dijela, E. K. za 4/15 dijela, pa je tužitelj ovlašten temeljem ove presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na svoje ime uz istodoban izbris tog prava s imena do tada upisanih u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

2. Dužni su tuženi, ako se opru ovoj tužbi platiti tužitelju parnične troškove.“

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio prvotuženik-protutužitelj pozivajući se na čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku. U reviziji navodi da reviziju podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti i ukinuti prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija prvotuženika-protutužitelja nije dopuštena.

Tužbenim zahtjevom tužiteljica-protutuženica je zahtijevala utvrđenje da je na temelju ugovora o kupoprodaji od 3. prosinca 1973. stekla valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva na čest. zem. 10, z.k. ul. 238, k.o. P. u 1/3 dijela.

Protutužbenim zahtjevom prvotuženik-protutužitelj je zahtijevao utvrđenje da je prvotuženik-protutužitelj vlasnik i posjednik čest. zem. 10, z.k. ul. 238, k.o. P. u 8/10 dijela, da je ništava uknjižba prava vlasništva u odnosu na tužiteljicu-protutuženicu u 4/15 dijela, drugotuženika i trećetuženika u 4/15 dijela te da se upiše pravo vlasništva na ime prvotuženika-protutužitelja uz istodobno brisanje prava vlasništva do tada upisanih vlasnika.

Sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev tužiteljice-protutuženice za utvrđenje prava vlasništva na temelju kupoprodajnog ugovora sklopljenog 1973. jer se ne radi o prividnom pravnom poslu te su ocijenili da ništavost ugovora treba prosuđivati prema paragrafu 897. Općeg građanskog zakonika koji se primjenjuje kao pravno pravilo prema odredbi čl. 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije („Narodne novine“, broj 53/91). Naime, prema odredbi čl. 388. st. 2 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09) stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu tog Zakona prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka pa kako je kupoprodajni ugovor sklopljen 1973. kada je na snazi bio Opći građanski zakonik, to se Opći građanski zakonik primjenjuje kao pravno pravilo u konkretnoj pravnoj stvari.

Odredbom čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – dalje: ZPP)  propisano je da u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u točkama 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP stranka u izvanrednoj reviziji treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Slijedom citiranih odredbi ZPP proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, i s tim u vezi dopuštenosti izvanredne revizije, potrebno da podnesena revizija kumulativno ispunjava slijedeće zakonske pretpostavke: u reviziji mora biti određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena uz navođenje propisa i drugih važećih izvora koji se na njega odnose, mora se raditi o pravnom pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu te u reviziji moraju biti određeno izloženi razlozi zbog kojih podnositelj revizije smatra da je postavljeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U slučaju kad u reviziji izostane bilo koja od navedenih pretpostavki revizija nije dopuštena pa se revizijski sud ne može upuštati u ispitivanje njezine osnovanosti.

Odlučujući o dopuštenosti predmetne revizije u smislu citiranih odredbi čl. 382. st. 2. i st. 3. ZPP ovaj sud je ocijenio da podnesena revizija nije dopuštena jer revident u njoj nije određeno naznačio niti jedno postupovnopravno niti materijalnopravno pitanje u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP. Baš naprotiv, revizija je pisana i sastavljena kao redovna revizija, na temelju čl. 382. st. 1. ZPP, podnesena zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

Prema tome, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenost izvanredne revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP.

Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 2. prosinca 2015.