Broj: Rev 1472/11

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća, mr. sc. Lucije Čimić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja Š. D. iz D., kojeg zastupa punomoćnik H. M., odvjetnik u Z., protiv tužene REPUBLIKA HRVATSKA za Ministarstvo, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvu u Županji, Građansko-upravni odjel, radi sklapanja ugovora o prodaji stana, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Vukovaru, poslovni broj Gž-2763/10 od 5. travnja 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Županji, poslovni broj P-707/06 od 29. rujna 2010., u sjednici održanoj 8. prosinca 2015.,

p r e s u d i o   j e

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži zaključenje ugovora o kupoprodaji stana sa ugovornim odredbama kao što su naznačeni u izreci presude, kao i eventualni zahtjev kojim traži da u slučaju ne zaključenja ugovora, ugovor nadomjesti presuda i da tužena tužitelju osigura drugi odgovarajući stan.

Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti pobijanu presudu i usvojiti tužbeni zahtjev, podredno ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

Postupajući prema odredbi čl. 392. a) st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP), Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP-a.

Suprotno revizijskim navodima, pobijana presuda sadrži jasne i obrazložene razloge, pri čemu se neosnovano ističe da razlozi koji su u presudi navode nisu uvjerljivi. Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju tužitelj opisno upućuje.

Budući da tužitelj ne obrazlaže koju odredbu parničnog postupka sud nije primijenio ili je nepravilno primijenio to njegovi revizijski navodi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a, pa nije jasno o kojoj povredi je riječ.

Obzirom da u postupku pred nižestupanjskim sudovima nisu utvrđene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, nije se ostvario revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za sklapanjem ugovora o kupoprodaji stana. Tijekom postupka sudovi su utvrdili sljedeće činjenice;

- da je tužitelju na temelju Odluke Općinskog sekretarijata za unutrašnje poslove od 27. lipnja 1984. kao radniku Radne zajednice općinskog sekretarijata za unutrašnje poslove Ž., na korištenje dan dvosobni stan površine 69,28 m² koji se nalazi u D., na kč.br. 687 Kuća i dvorište u selu sa 1561 m² upisanoj u z.k.ul.br. 1821 k.o. D., koja je upisana kao društveno vlasništvo na korištenju poljoprivrednog društva „D.“, D.,

- da je tužitelj sa Samoupravnom interesnom zajednicom stambeno komunalne djelatnosti Općine Ž. zaključio ugovor o korištenju navedenog stana,

- da je tužitelj tuženoj podnio zahtjev za sklapanje ugovora o prodaji stana 22. ožujka 1993., na koji zahtjev je suglasnost dala i R. D., supruga tužitelja, koja je u trenutku podnošenja zahtjeva stanovala u predmetnom stanu,

- da su M. M. J. i I. J. 14. travnja 1997., Uredu državne uprave Vukovarsko-srijemske županije podnijeli zahtjev radi naknade za konfisciranu imovinu iz zk. ul. 1171 k.o. D., a koja je bila u vlasništvu njihova djeda A. V. iz D., a koja se sastojala od kč.br. 85 i kč.br. 86, kojima položajno odgovara novokomasirana (1959 – 1961) kč.br. 687 Kuća i dvorište u selu sa 1561 m², a koja je upisana u zk.ul.br. 1821 k.o. D. i koja je upisana kao društveno vlasništvo na korištenju poljoprivrednog Društva D. D., te da te nekretnine nisu ušle u procjenu društvenog kapitala u postupku pretvorbe PP D. D. odnosno da D. d.d. D., kao pravni slijednik navedenog društvenog poduzeća nije postao njihovim vlasnikom, da se na tim nekretninama nalazi i dio dvosobnog stana površine 51,72 m² nositelja stanarskog prava tužitelja sa dograđenim dijelom, te stanovi ostalih nositelja stanarskog prava,

- da je u upravnom postupku doneseno djelomično rješenje Klase: UP/I-943-01/97-01/554 Ur. broj: 2188-06/2-01-97-11 od 30. studenoga 2001., kojim je M. M. J. i I. J., u jednakim dijelovima dana u vlasništvo konfiscirana stambena građevina bruto veličine 165,45 m² sa pripadajućim zemljištem, na kojoj se nalazi dio dvosobnog stana tužitelja od 51,72 m²,

- da je navedeno rješenje postalo pravomoćno 12. kolovoza 2002. i da je ono 24. srpnja 2002. dostavljeno tužitelju, te da on na to rješenje nije ulagao niti redovne niti izvanredne pravne lijekove,

- da je tužitelj u ovršnom postupku koji se vodi po prijedlogu ovrhovoditelja M. M. J. i I. J., 1. srpnja 2010. iseljen iz stana koji je predmet ovog postupka.

Nižestupanjski su sudovi zaključili da su vlasnikom predmetnog stana u dijelu od 51,72 m² postali M. M. J. i I. J. te da je stoga osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije, a da je tužitelj sukladno čl. 33. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine, broj 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 65/01, 117/01, 80/02 i 81/02) mogao steći pravni položaj najmoprimca.

Tužitelj u reviziji ističe da je bio nositelj stanarskog prava i podnio zahtjev za otkup stana ali da je odbijen i to zato što je zahtjev podnio izvan zakonom propisanog roka i zbog drugih razloga na kojima sudovi temelje svoje presude, čime da mu je povrijeđeno ustavno pravo jednakosti svih pred zakonom – jer mu je uskraćeno pravo na otkup stana.

Navedeni prigovori tužitelja nisu osnovani jer tužitelju nije na nezakonit način uskraćeno pravo na otkup stana. To stoga što je tužitelj stanarsko pravo imao na konfisciranom stanu.

Odredbom čl. 1. Zakona o zabrani prijenosa prava raspolaganja i korištenja određenih nekretnina u društvenom vlasništvu na druge korisnike, odnosno u vlasništvo fizičkih i pravnih osoba (Narodne novine, broj 53/90 i 70/93) zabranjen je prijenos prava raspolaganja i korištenja nekretnina koje su postale društveno vlasništvo temeljem Zakona o potvrdi i izmjenama i dopunama Zakona o konfiskaciji imovine i o izvršenju konfiskacije od 9. lipnja 1995. (Službeni list FNRJ, broj 61/46) i na temelju svih odluka o konfiskaciji, neovisno o tome koje tijelo je odluku donijelo i primjenom kojeg propisa. Ova zabrana traje do donošenja zakonskih propisa o vraćanju nekretnina i plaćanju naknade (čl. 1. st. 6. toga Zakona), a pravni posao sklopljen ili pravni akt donesen protivno tim odredbama ništav je glede nekretnina koje se nalaze na teritoriju Republike Hrvatske (čl. 4. st. 1. istog Zakona).

Prema odredbi čl. 13. Zakona o Fondu za naknadu oduzete imovine (Narodne novine, broj 69/97) stanari (najmoprimci) konfisciranih stanova za koje nadležnom tijelu ne budu podneseni zahtjevi za naknadu u propisanom roku ili ti zahtjevi budu pravomoćno odbijeni, stječu pravo na otkup stanova.

Međutim, u predmetnom je slučaju zgrada u kojoj se nalazi stan na kojem je tužitelj imao stanarsko pravo, na zahtjev pravnih slijednika osobe kojoj je ona konfiscirana - vraćena (M. M. J. i I. J., konfiscirana stambena građevina je u jednakim dijelovima dana u vlasništvo u upravnom postupku rješenjem Klase: UP/I-943-01/97-01/554 Ur. broj: 2188-06/2-01-97-11 od 30. studenoga 2001.).

Dakle, budući da je u propisanom roku podnesen zahtjev za naknadom konfiscirane imovine (a koji zahtjev je pravomoćno usvojen) u kojoj se između ostalog nalazi i stan tužitelja – to tužitelj u skladu s navedenim zakonskim odredbama nije mogao otkupiti predmetni stan, pa se ne može govoriti o nejednakosti pred zakonom.

Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju čl. 393. ZPP-a reviziju odbiti kao neosnovanu.

Zagreb, 8. prosinca 2015.