Baza je ažurirana 02.06.2025. 

zaključno sa NN 76/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

                            Poslovni broj: 38. K-179/20-15

 

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

                                                                                                       Poslovni broj: 38. K-179/20-15

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Općinski kazneni sud u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od suca tog suda Darija Lokasa kao predsjednika vijeća te sudaca porotnika Ivana Krištića i Mladena Lukačića kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marije Živković kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog H.1 A. zbog kaznenih djela iz članka 226. i dr. Kaznenog zakona (''Narodne novine'' broj 125/11, 144/12, 56/15, 101/17, 118/18 i 126/19; dalje u tekstu: KZ), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj K-DO-3447/19 od 08. siječnja 2020. godine s izmjenama od 03. ožujka 2020. godine, nakon javne rasprave održane dana 03. ožujka 2020. godine u prisutnosti zamjenice ODO-a u Zagrebu Tatjane Papp, optuženog H.1 A. i branitelja optuženog odvjetnika D. D.1, dana 04. ožujka 2020. godine objavio je, a dana 03. ožujka 2020. godine

 

p r e s u d i o   j e

 

optuženi H.1 A., sin H.2 i M. rođene S., rođen ... u A., s prebivalištem u A., državljanin , sa završenom osnovnom školom i dva razreda srednje škole, po zanimanju ugostitelj, nezaposlen, bez prihoda, oženjen, otac dvoje djece, protiv njega se ne vodi drugi kazneni postupak,

 

k r i v  j e

 

              što je:

 

              u vremenu od 11. studenog 2019. do 12. studenog 2019. u 02,10 sati, u Z. i S., zajedno i po prethodnom dogovoru u nakani da se nepripadno materijalno okoriste nedozvoljenim prevoženjem migranata, nakon što je A.1 O. B. 11. studenog 2019. radi ostvarenja te nakane, od trgovačkog društva U. R. d.o.o. iz S., unajmio osobni automobilo marke …, reg. oznake , optuženi H.1 A. dana 12. studenog 2019. u 02,10 sati upravljao navedenim vozilom , suprotno članku 59. i 49. stavak 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, pristajući da ugrozi sigurnost ilegalnih migranata u vozilu N. N., Y. D.2, S.1 H.1, S.2 H.2, H.3 A. K. i A.2 T. A. A. i drugih sudionika u prometu, gdje je na križanju s ulicom , prilikom zaustavljanja vozila od strane policijskih službenika ... Postaje prometne policije PU , koji su upaljenim svjetlosnim signalima davali znakove za zaustavljanje, oglušio se te povećavši brzinu kretanja svog automobila na raskrižju ulice i , prošao na znak crvenog svjetla, gdje je skrenuo udesno u smjeru juga, nastavljajući se dalje kretati i dalje u , ponovno prošavši velikom brzinom na znak crvenog svjetla kroz raskrižja , - , - , - , - , - , nakon čega se krećući u smjeru sjevera i dolaskom do raskrižja s ulicom nastavio automobilom kretati u smjeru sjevera u suprotnom smjeru od dozvoljenog, da bi u kod kućnog broja zaustavio automobil na zapadnoj strani navedenog kolnika, gdje je naglo izašao iz automobila, s namjerom da pobjegne, gdje je od strane policijskih službenika spriječen u bijegu i zadržan uz automobil, a izvršenim pregledom automobila , reg. oznake u istom su zatečeni N. N., Y. D.2, S.1 H.1, S.2 H.2, H.3 A. K. i A.2 T. A. A., od kojih četiri u unutrašnjosti i dvije osobe u prtljažnom prostoru automobila, koje osobe su na teritorij Republike Hrvatske ušle nezakonito, a optuženi H.1 A. i A.1 O. B. uz novčanu naknadu u točno neutvrđenom iznosu, na opisani način, omogućili im daljnji boravak i kretanje po teritoriju Republike Hrvatske,

 

              d a k l e, kao sudionik u cestovnom prometu iz obijesti teško kršio propise o sigurnosti prometa vozeći u zabranjenom smjeru i time izazvao opasnost za život i tijelo ljudi te iz koristoljublja omogućio i pomogao drugim osobama nedozvoljeno kretati se u Republici Hrvatskoj, a pri počinjenju kaznenog djela doveden je u opasnost život ili tijelo osobe koja se nedozvoljeno kreće i boravi u Republici Hrvatskoj, te s istima postupao nečovječno i na ponižavajući način,

 

              čime je počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa – obijesnom vožnjom, opisano i kažnjivo po članku 226. Kaznenog zakona, te kazneno djelo protiv javnog reda – protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Schengenskog sporazuma, opisano u članku 326. stavku 1. i 2. Kaznenog zakona, a kažnjivo po članku 326. stavak 2. Kaznenog zakona, uz primjenu članka 51. Kaznenog zakona.

 

              Na temelju članka 226. KZ-a optuženom H.1 A. se

 

utvrđuje

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 3 (TRI) MJESECA

 

              a na temelju članka 326. stavka 2. u vezi s člankom 48. stavkom 2. vezano za članak 49. stavak 3. KZ-a optuženom se

 

utvrđuje

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 2 (DVIJE) GODINE

 

te se uz primjenu članka 51. KZ-a optuženi H.1 A.

 

osuđuje

NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 2 (DVIJE) GODINE

I 1 (JEDNOG) MJESECA

 

Na temelju članka 57. KZ-a optuženom H.1 A.

 

izriče se

DJELOMIČNA UVJETNA OSUDA

 

na način da se od kazne zatvora na koju je osuđen ima izvršiti 10 (deset) mjeseci, a dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseca neće se izvršiti ukoliko optuženi u vremenu provjeravanja u trajanju od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo, time da rok provjeravanja ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne.

 

Na temelju članka 54. KZ-a optuženom se u izrečenu kaznu ima uračunati vrijeme lišenja slobode te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 12. studenog 2019. godine pa nadalje.

 

Na temelju članka 148. stavka 1. i 6. ZKP-a optuženi se u cijelosti oslobađa obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točki 1. do 6. ZKP-a.

 

Obrazloženje

             

Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu naprijed navedenom optužnicom stavilo je na teret optuženom H.1 A. počinjenje kaznenih djela iz članka 226. i članka 326. stavka 2. KZ-a.

 

Optuženi se izjasnio da se smatra krivim za počinjenje oba kaznena djela te je u svojoj obrani na naveo da su točni navodi iz optužnice i da se sve odigralo tako kako je u istoj i opisano. Njemu je predmetno vozilo dao A.1 O. B. te je migrante trebao odvesti do Z. što je i učinio, a A.1 O. B. rekao mu je da će ga nazvati na telefon kad dođe u Z. i točno mu reći gdje treba odvesti migrante. Plan je bio da migranti provedu dva dana u Z. te ih je potom trebalo odvesti na krajnje odredište u S. A.1 O. B. upoznao je u B. i H. te mu je on tada predložio ovaj plan da prevezu migrante. I on je također trebao ići u I.1 i za to je platio 4.000,00 eura. Odgovarajući na pitanja naveo je da migrante preuzeo u S. Na sve ovo što je napravio gleda kao na grešku jer zna da je to zabranjeno, a posebno nije smio bježati policiji nakon što su mu dali znak da se zaustavi. Jako mu je žao zbog ovog što je učinio. Oženjen je sa dvije žene u I.2, te je otac dvoje maloljetne djece koja su ostala u I.2 sa njegovim ženama i o njima brine njegov otac  koji vodi restoran u gradu A. Volio bi ostati u E. nakon što odsluži kaznu za ovo što je napravio te bih bio spreman živjeti i u H. i u konačnici tu dovesti svoju obitelj kako bi živjeli u miru. Planira zatražiti azil u R. H. Ponovno je izrazio žaljenje i kajanje zbog učina djela te je ustvrdio da zasigurno nešto takvo više ne bi ponovio. Na ovo ga je natjerala teška životna situacija u kojoj se našao s obitelji u I.2 u kojem nakon rata vlada neimaština, nesigurnost na razini svakodnevne ugroze života i opći kaos, uz neizvjesnu budućnost. Želio je u potrazi za boljim životom doći u E. i kada se snađe dovesti svoju obitelj te raditi i živjeti u mirnom i sigurnom okružju. Svjestan je da to nije opravdanje za počinjenje ovih kaznenih djela ali učinio je što je učinio i sada se zbog toga kaje.

 

Obzirom da se optuženi u odnosu na oba kaznena djela koja su mu stavljena na teret optužnicom očitovao da se smatra krivim, te je učinio nespornim sve činjenične navode optužnice obrazloženje, sukladno članku 459. stavci 6. i 7. ZKP-a, sadrži samo okolnosti koje je sud uzeo u obzir pri odmjeravanju kazne odnosno ublažavanju iste i izricanju djelomične uvjetne osude.

 

          Kao olakotne okolnosti sud je optuženom cijenio priznanje djela koje je doprinijelo efikasnosti i ekonomičnosti postupka, izraženo žaljenje i kajanje zbog učina istih koje je sud ocijenio iskrenim, njegovo korektno držanje na raspravi, činjenicu da prema izvatku iz kaznene evidencije do sada nije osuđivan, da je roditelj dvoje maloljetne djece, da se i sam nalazi u teškoj životnoj situaciji, uzrokovanoj ratom i poraćem u matičnoj mu državi I.2 (nesigurnosti za vlastiti život i živote bližnjih, neimaštini, neizvjesnoj budućnosti), koja ga je natjerala da i sam postane migrant. Otegotnih okolnosti izvan obilježja kaznenih djela za koje je osuđen, sud nije našao.

 

                        Nadalje, prilikom izbora vrste i mjere kazne sud je imao u vidu i zapriječene kazne za ova djela (za kazneno djelo iz članka 226. KZ-a kazna zatvora do 3 godine, a za kazneno djelo iz članka 326. stavka 2. KZ-a kazna zatvora od 3 do 12 godina), kao i da je kazneno djelo iz članka 226. KZ-a u konkretnom slučaju kolateralno kazneno djelo u odnosu na primarno kazneno djelo iz članka 326. stavka 2. KZ-a (ono je u odnosu sredstva prema cilju).

 

              Slijedom navedenog, imajući u vidu s jedne strane brojnost olakotnih okolnosti na strani optuženog te s druge strane nedostatak otegotnih okolnosti, sud je utvrdio da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti za ublažavanje kazne optuženiku u odnosu na kazneno djelo iz članka 326. stavka 2. KZ-a kao primarno kazneno djelo te mu je utvrdio blažu kaznu od propisane, u trajanju od 2 (dvije) godine, smatrajući da se svrha kažnjavanja može postići i takvom blažom kaznom, dok mu je za kolateralno kazneno djelo iz članka 226. utvrdio kaznu zatvora u visini općeg zakonskog minimuma, u trajanju od 3 (tri) mjeseca, te mu je primjenom odredbi za izricanje kazni za kaznena djela počinjena u stjecaju izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 1 (jednog) mjeseca, koju kaznu drži dostatnom za ispunjenje svoje svrhe, dakle, da će ista u dovoljnoj mjeri postići specijalnu i generalnu prevenciju. Istovremeno, sud smatra da izvršenje cijele kazne nije potrebno, ocijenivši da postoji visok stupanj vjerojatnosti da i bez izvršenja cijele kazne optuženi neće ubuduće činiti kaznena djela, te je optuženom izrekao djelomičnu uvjetnu osudu tako što je odredio da se od kazne na koju je osuđen ima izvršiti 10 (deset) mjeseci, a dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseca neće se izvršiti ukoliko optuženi u vremenu provjeravanja u trajanju od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo. Naime, sud smatra da će već i sama izdržana kazna zatvora u trajanju od 10 mjeseci te uvjetovanje preostalog dijela kazne utjecati na optuženog, tim više što je isti u svojoj obrani na raspravi pokazao kritičan uvid u svoje ponašanje te izrazio spremnost za suočavanjem s kaznenom odgovornošću i prihvaćanjem bilo koje kazne koju mu sud odredi. Nadalje, navedena kazna utjecat će i na sve ostale potencijalne počinitelje kaznenih djela da ista ne čine odnosno da usklade svoje ponašanje sa društveno priznatim normama, te će ovakvom kaznom biti izražena društvena osuda za počinjena djela i jačat će se povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te će se istovremeno ojačati svijest optuženika, ali i ostalih potencijalnih počinitelja o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, ali i o pravednosti kažnjavanja. Također će optuženom ovakvom kaznom biti omogućeno ponovno uključivanje u društvo, odnosno društveno prihvatljivo ponašanje. Odlučujući o duljini roka provjeravanja na uvjetovani dio kazne, sud je imao na umu već ranije navedene okolnosti na strani optuženika, ali i okolnosti vezane uz sama djela i njihovo počinjenje odnosno svijest i volju optuženika da postupa protivno zakonu, smatrajući rok kušnje od četiri godine optuženiku primjerenim i dostatnim za ispunjenje svoje svrhe.

 

Na temelju članka 54. KZ-a optuženom je u izrečenu kaznu uračunato vrijeme lišenja slobode te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 12. studenog 2019. godine pa nadalje.

 

              Na temelju citiranih zakonskih odredbi optuženik je oslobođen u cijelosti naknade troškova kaznenog postupka, a pri donošenju odluke o trošku sud je imao u vidu njegove imovinske i obiteljske prilike i to činjenicu da je nezaposlen, bez prihoda i imovine, tako da bi po ocjeni suda plaćanjem troškova postupka bila dovedena u pitanje njegova egzistencija.

 

U Zagrebu, 03. ožujka 2020. godine.

Zapisničar :                                                                                                                              SUDAC:

 

Marija Živković, v.r.                                                                                                                         Darijo Lokas, v.r.

 

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud kao sud II stupnja.

 

DNA:

1. Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu na broj K-DO-3447/19;

2. optuženi H.1 A., putem Zatvora u uz usmeni prijevod po tumaču A.2 K.;

3. branitelj odvjetnik D. D.1 osobno;

4. U spis.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

                                                                                                                             

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu