- 1 -              Revr 237/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Revr 237/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika B. P. (OIB: ...) iz P., kojeg zastupa punomoćnik B. G., odvjetnik u O., (dalje: tužitelj), protiv tuženika-protutužitelja G. osiguranje d.d. (OIB: ...), Z., kojeg zastupa punomoćnica S. P. M., odvjetnica u Odvjetničkom društvu B. P., Z., (dalje: tuženika), radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i sudskog raskida ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-561/2015-2 od 24. studenoga 2016. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-7570/10-56 od 26. listopada 2015., u sjednici održanoj 3. ožujka 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

 

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju u iznosu 6.125,00 kuna, kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje da je Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu, kojom je otkazan tužiteljev Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 25. siječnja 2006. s pripadajućim aneksima, nezakonita i nedopuštena, za povratak na rad te za naknadu plaće za razdoblje od 22. prosinca 2011. do 1. srpnja 2013. zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine mjesečno dospjele iznose kako je pobliže opisano u izreci presude (točka I. izreke). Nadalje je odbijen protutužbeni zahtjev za sudskim raskidom Ugovora o radu od 25. siječnja 2006. s pripadajućim aneksima s danom 6. travnja 2011.(točka II. izreke). Ujedno je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.875,00 kuna (točka III. izreke) te tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu 24.375,00 kuna sa zateznom kamatom pobliže opisano mu izreci presude (točka IV. izreke), a odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u preostalom dijelu u iznosu od 39.375,00 kuna (točka V. izreke) i zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u preostalom dijelu u iznosu od 5.625,00 kuna s pripadajućim zakonskom zateznom kamatom (točka VI. izreke).

 

Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe tužitelja i tuženika kao neosnovane te je potvrđena prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude u dijelu kojom je odbijen tužbeni zahtjev, tužitelj je podnio reviziju iz odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je revizijskom sudu prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu presudu na način da se tužbeni zahtjev prihvati ili podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje trošak sastava revizije.

 

U odgovoru na reviziju tuženik je osporio revizijske navode te predložio reviziju odbiti kao neosnovanu uz naknadu tuženiku troška odgovora na reviziju u iznosu 6.125,00 kuna.

 

Revizija nije osnovana.

 

Na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Tužitelj u reviziji kroz navode da je drugostupanjski sud pogrešno zaključio da prvostupanjska presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama koje nisu u proturječnosti te da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, sadržajno ukazuje na apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP pred prvostupanjskim sudom, koju drugostupanjski sud nije sankcionirao. Takvim navodima sadržajno ukazuje i na relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka i to odredbe čl. 375. st. 1. ZPP.

 

Suprotno revizijskim navodima nižestupanjske presude sadrže razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presuda navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, zbog čega nema bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

Neosnovano tužitelj zaključuje da je prvostupanjska presuda proturječna jer se u njoj istovremeno navodi da je tuženik posjedovao radno mjesto Voditelja vanjske prodaje, kao i da to radno mjesto ne postoji kod tuženika. Naime, iz navedene presude proizlazi da je sud je jasno utvrdio da radno mjesto Voditelja vanjske prodaje nije postojalo nakon donesene Odluke o broju izvršitelja na radnim mjestima u organizacijskim jedinicama društva od 16. prosinca 2009., odnosno u vrijeme donošenja osporene odluke. Stoga je pravilno drugostupanjski sud ocijenio da su neosnovani žalbeni navodi o apsolutno bitnoj povredi odredaba parničnog postupka pred prvostupanjskim sudom.

 

Prema odredbi čl. 375. st. 1. ZPP u obrazloženju presude, odnosno rješenju, drugostupanjski sud treba ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značaja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti.

 

Budući da je drugostupanjski sud žalbene navode o počinjenju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP pred prvostupanjskim sudom, ocijenio neosnovanim, jasno navodeći razloge na kojima temelji svoju ocjenu, nije počinjena ni bitna povreda iz odredbe čl. 375. st. 1. ZPP.

 

Stoga ne postoji revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

Iz sadržaja revizije proizlazi da tužitelj u reviziji, velikim dijelom navoda zapravo iznosi činjenice, preocjenjuje provedene dokaze i iznosi drukčije činjenične zaključke od drugostupanjskog suda. Takvi navodi tužitelja izneseni u reviziji predstavljaju činjenične prigovore koji nisu od značaja u revizijskom stupnju postupka i ovaj sud ih nije mogao uzeti u razmatranje jer prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Razmatrajući revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, ovaj sud je ocijenio da je materijalno pravo pravilno primijenjeno.

 

Prema odredbi čl. 396.a st. 1. ZPP kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski se sud može, umjesto posebnog obrazloženja, pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća ili na razloge iz neke ranije odluke revizijskog suda.

 

Budući da ovaj sud prihvaća razloge prvostupanjske presude to se na njih poziva, time da će se ti razlozi objaviti na internetskim stranicama ovog suda.

 

Slijedom iznesenog, budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju odbiti kao neosnovanu.

 

Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na reviziju, jer isti nije bio potreban (čl. 155. st. 1. ZPP).

 

Zagreb, 3. ožujka 2020.

 

                            Predsjednica vijeća:

                            Jasenka Žabčić, v.r.