Poslovni broj: 5 Kž-113/2020-4

 

Poslovni broj: 5 Kž-113/2020-4

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Rajka Kipkea, kao predsjednika vijeća, te Zdravka Pintarića i Vlaste Patrčević Marušić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Jasminke Tvarog, u kaznenom predmetu protiv optuženog I. N., zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Šibeniku broj K-383/18 od 20. prosinca 2019., u sjednici održanoj 3. ožujka 2020.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana i potvrđuje se presuda suda prvog stupnja.

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom optuženi I. N. je temeljem čl. 554. st. 5. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 – dalje u tekstu: ZKP/08-17) oslobođen optužbe za kazneno djelo iz čl. 139. st. 2. u svezi st. 4. u svezi čl. 24. KZ/11 (u presudi se očito greškom navodi i broj Narodnih novina 118/18 u kojem su objavljene izmjene zakona koje su stupile na snagu nakon počinjenja kaznenog djela).

 

Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08-17 odlučeno je da troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

 

Protiv navedene presude žali se državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona s prijedlogom da se žalba prihvati, pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

U smislu čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19  – dalje u tekstu: ZKP/08-19) spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na dužno razgledavanje, koje je spis vratilo uz podnesak broj KŽ-DO-121/20-2 od 28. veljače 2020.

 

Žalba nije osnovana.

 

Pobijanom presudom optuženik je oslobođen optužbe za kazneno djelo iz čl. 139. st. 2. u svezi st. 4. i u svezi čl. 24. KZ/11 iz razloga što činjenični opis djela za koje se optuženik tereti ne sadrži bitno obilježje kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. KZ/11 i to ozbiljnu prijetnju nekim budućim napadom na život ili tijelo oštećenice ili njoj bliske osobe.

 

Državni odvjetnik u okviru istaknutih žalbenih osnova pobija zaključak suda prvog stupnja s bitnom tvrdnjom da ispaljivanje harpuna koji je promašio oštećenicu tek za oko 1 metar predstavlja prijetnju budućim napadom, te da takav čin "…kod svake razborite osobe zasigurno izaziva dojam neposrednog napada ili se u najmanju ruku istoj daje do znanja što joj se može dogoditi u budućnosti…". Također, državni odvjetnik ističe da je optuženikov cilj bio da sa navedenim činom uznemiri i ustraši oštećenicu, koji cilj je i ostvario.

 

Suprotno citiranim žalbenim navodima državnog odvjetnika, sud prvog stupnja pravilno je zaključio da činjenični opis djela za koje se optuženik tereti ne sadrži obilježja kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. u svezi st. 4. KZ/11, zbog čega je sud prvog stupnja optuženika osnovano oslobodio optužbe temeljem čl. 554. st. 5. ZKP/08-17, uzimajući kod toga u obzir da se optuženik tereti da je kazneno djelo iz čl. 139. st. 2. u svezi st. 4. KZ/11 počinio u neubrojivom stanju i da je državni odvjetnik postavio zahtjev iz čl. 550. st. 1. ZKP/08-17. .

 

Naime, kako to pravilno zaključuje sud prvog stupnja, a što se žalbom niti ne pobija, optuženiku je stavljeno na teret da je kazneno djelo iz čl. 139. st. 2. u svezi st. 4. KZ/11 počinio na način da je s udaljenosti od oko 10 metara, uperivši podvodnu pušku koju je držao  u rukama prema majci M. N., nezadovoljan njezinim ponašanjem i prigovaranjem, ispalio harpun, koji ju je tek pukim slučajem promašio, proletjevši na oko 1 metar udaljenosti od nje, što je sve kod nje izazvalo ozbiljan strah od moguće realizacije prijetećih najava.

 

Ozbiljna prijetnja napadom na život ili tijelo, kao radnja počinjenja kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. KZ/11 može biti počinjena i određenim činima, a ne samo izjavom tj. verbalno, ali tada taj čin mora biti takav da iz istog jasno proizlazi kako njime počinitelj najavljuje napad na život ili tijelo osobe prema kojoj je uperen. Drugim riječima, kako to osnovano zaključuje sud prvog stupnja, tim činom se mora ozbiljno prijetiti nekim budućim napadom na život ili tijelo.

 

Sud prvog stupnja pravilno je zaključio da ispaljivanje harpuna s udaljenosti od oko 10 metara u smjeru oštećenice, koji je tek pukim slučajem promašio oštećenicu, proletjevši joj na oko 1 metar udaljenosti od nje, a kako se to optužnicom stavlja na teret optuženiku, ne predstavlja prijetnju budućim napadom na život ili tijelo, što predstavlja bitno obilježje kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. KZ/11, već predstavlja napad na život ili tijelo ili minimalno stvaranje konkretne opasnosti za život ili tijelo osobe prema kojoj je usmjeren napad, a što predstavlja objektivna obilježja drugih kaznenih djela za koja se optuženik ne tereti. Osim toga, u činjeničnom opisu djela za koje se optuženik tereti ne opisuje se da bi optuženik inkriminiranu radnju za koju se tereti  (ispaljivanje harpuna prema oštećenici) poduzeo s ciljem da uznemiri i ustraši oštećenicu u smislu ozbiljne prijetnje budućim napadom na život ili tijelo, a kako se to tvrdi u žalbi državnog odvjetnika, iz čega proizlazi da u činjeničnom opisu djela nije opisano niti subjektivno obilježje kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11 (namjera optuženika da inkriminiranom radnjom ozbiljno prijeti budućim napadom na život ili tijelo).

 

Slijedom navedenog, suprotno žalbenim navodima državnog odvjetnika, sud prvog stupnja pravilno je pravno zaključio da u činjeničnom opisu djela za koje se optuženik tereti nedostaje bitno obilježje kaznenog djela a riječ je o ozbiljnoj prijetnji nekim budućim napadom na život ili tijelo oštećenice, zbog čega je sud prvog stupnja pravilno i osnovano optuženika oslobodio optužbe temeljem čl. 554. st. 5. ZKP/08-17.

 

Zbog navedenih razloga nije osnovana žalba državnog odvjetnika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog povrede  kaznenog zakona, a kako oficijelnim ispitivanjem pobijane presude u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08-19 nisu utvrđene bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu državnog odvjetnika odbiti kao neosnovanu i na temelju čl. 482. ZKP/08-19 presuditi kao u izreci presude.

 

U Varaždinu 3. ožujka 2020.