1

Poslovni broj: 26 Gž Zk-385/2019-2

Poslovni broj: 26 Gž Zk-385/2019-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

              Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Sanji Bađun kao sucu pojedincu, u zemljišnoknjižnom predmetu predlagatelja T. P., OIB: ..., iz S., kojeg zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik u S., odlučujući o žalbi predlagatelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru broj Z-47866/18 od 28. svibnja 2019., dana 3. ožujka 2020.

r i j e š i o   j e

              Odbija se žalba predlagatelja i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru broj Z-47866/18 od 28. svibnja 2019.

              Nalaže se brisanje zabilježbe žalbe upisane pod brojem Z-21882/2019 u zk.ul. 3688 k.o. S..

Obrazloženje

              Pobijanim rješenjem pod toč. I. izreke odbijen je prijedlog od 24. studenog 2016. radi pokretanja i vođenja pojedinačnog ispravnog postupka na čest. zem. 4141/1 upisanoj u zk.ul. 3688 k.o. S.. Toč. II. izreke odlučeno je da nema mjesta zabilježbi odbijanja prijedloga. Toč. III. izreke naloženo je brisanje plombe Z-30578/16 u zk.ul. 3688 k.o. S., a toč. IV. izreke brisanje plombe Z-47866/18 u zk.ul. 3688 k.o. S., dok je toč. V. izreke naloženo provedba rješenja u zemljišnoj knjizi.

              Navedeno rješenje, pravodobno izjavljenom žalbom, pobija predlagatelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava predlažući drugostupanjskom sudu ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

              Žalba predlagatelja nije osnovana.

              U obrazloženju pobijanog rješenja prvostupanjski sud navodi da je prijedlogom od 24. studenog 2016. V. J. kao predlagateljica predložila provođenje pojedinačnog ispravnog postupka na čest. zem. 4141/1 upisanoj u zk.ul. 3688 k.o. S., navodeći da je nekretnina u njezinom posjedu i da je bila u posjedu njezinih pravnih prednika, da je njezina majka upisana kao posjednica a da je u zemljišnoj knjizi nekretnina formalno upisana na veći broj osoba za koje nije poznato gdje žive i nikada nisu bile u posjedu nekretnine. Nadalje se navodi da je nakon smrti predlagateljice postupak nastavljen s njezinim izvanbračnim suprugom T. P. koji je dostavio sudu obavijest o smrti predlagateljice uz podnesak naslovljen kao prijava prava vlasništva, koja je zavedena pod brojem Z-47866/18 iako se ne radi o prijavi prava vlasništva nego o preuzimanju postupka radi čega je prijava pod navedenim brojem odbačena. Kako se predlagateljica V. J. u prijedlogu pozvala na predmet broj Rz-126/15, dok je predlagatelj T. P. dostavio pravomoćno rješenje o nasljeđivanju iza smrti V. J. te nije priložio isprave iz kojih proizlazi opravdanost pokretanja pojedinačnog ispravnog postupka na što je pozvan rješenjem suda od 11. veljače 2019., prvostupanjski sud je pozivom na čl. 200. i čl. 200.a st. 5. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine br.: 91/96., 68/98., 137/99., 114/01., 100/04., 107/07., 152/08., 126/10., 55/13., 60/13., 108/17., u daljnjem tekstu: ZZK) zaključio da predlagatelj nije učinio vjerojatnim da mu pripada pravo koje u njegovu korist nije upisano. To iz razloga što predmetna nekretnina nije utvrđena izvanknjižnim vlasništvom V. J. u ostavinskom postupku, te je netočno da je majka V. J. upisana kao posjednica nekretnine u cijelosti jer je upisana kao suposjednica u 1/5 dijela uz preostale suposjednike, a uz prijedlog nisu dostavljene izjave suposjednika da je nekretnina eventualno podjelom unutar obitelji pripala majci V. J. (pok. Z. J.), time da iz rješenja o nasljeđivanju iza smrti Z. J. proizlazi da je V. J. samo jedna od nasljednica pok. Z. J., a predmetna nekretnina nije utvrđena niti njezinom ostavinskom imovinom, time da su i upisanu posjednicu I. D. prema rješenju o nasljeđivanju naslijedili brojni nasljednici i da je između njezinih nasljednika vođen postupak u vezi spora iz nasljeđivanja.

U žalbi predlagatelj navodi da je pobijano rješenje utemeljeno na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju slijedom čega je došlo do pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da iz citiranih odredaba čl. 200. i čl. 200.a st. 5. ZZK ne proizlazi da predlagatelj mora dostaviti "ono što neosnovano navodi prvostupanjski sud", te je dopušteno dostaviti "slične isprave", a što je ispunjeno u konkretnom slučaju u kojem sud nije dopustio mogućnost da se to u postupku utvrdi iskazima svjedoka, uviđajem na licu mjesta i drugim dokaznim sredstvima. Ukazuje na sudsku praksu kojom je objašnjeno postojanje opravdanog razloga za vođenje pojedinačnog ispravnog postupka (Županijski sud u Varaždinu Gž Zk-326/17 od 16. srpnja 2018., Županijski sud u Velikoj Gorici Gž Zk-67/2018 od 14. prosinca 2018.), kao i da se u pojedinačnom ispravnom postupku mogu utvrđivati činjenice vezane uz izvršavanje posjeda (Županijski sud u Varaždinu Gž Zk-590/16 od 14. prosinca 2016.). Zaključno ističe da pobijano rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a oni koji su navedeni proturječni su činjenicama koje proizlaze iz spisa, dok su zaključci suda neuvjerljivi i proizvoljni.

Iako predlagatelj navodi da rješenje pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, sadržajno žalbu izjavljuje i zbog bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br.: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., u daljnjem tekstu: ZPP) navodeći da obrazloženje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama i da su navedene činjenice u proturječju sa stanjem u spisu.  Međutim, protivno žalbenim navodima predlagatelja nije počinjena navedena bitna povreda jer obrazloženje pobijanog rješenja sadrži dostatno navedene razloge na temelju kojih je prvostupanjski sud primjenom materijalnog prava na koje se poziva prijedlog ocijenio neosnovanim. Ispitivanjem pobijanog rješenja po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a, u vezi s čl. 91. st. 1. ZZK-a, ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio niti bilo koju drugu bitnu povredu postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u žalbenom postupku.

Prema odredbi čl. 200. st. 1. ZZK-a pojedinačni ispravni postupak provodi se kad za to postoji opravdani razlog, dok prema st. 3. citirane zakonske odredbe opravdani razlog postoji

kad je nekom ispravom učinjeno vjerojatnim da nekoj osobi pripada pravo koje nije u njezinu korist upisano i radi čijeg bi upisa trebalo ispraviti određene zemljišnoknjižne upise, a radi se o pravu koje po odredbama toga Zakona može biti predmet zemljišnoknjižnog upisa.

Nadalje, prema odredbi čl. 200.a st. 1. ZZK-a pojedinačni ispravni postupak pokreće se na prijedlog osobe koja ima pravni interes, dok se prema st. 5. citirane zakonske odredbe prijedlogu treba priložiti isprave iz kojih proizlazi opravdanost pokretanja pojedinačnog ispravnog postupka, odnosno isprave kojima se dokazuje osnovanost prijedloga. Stoga osoba koja ima pravni interes sudu mora dokazati da ima opravdani razlog za pokretanje postupka i mora učiniti vjerojatnim da joj pripada neko pravo koje u njezinu korist nije upisano i radi čijeg bi upisa trebalo ispraviti određene zemljišnoknjižne upise.

Pravna prednica predlagatelja V. J. u svrhu dokazivanja opravdanog razloga za pokretanje postupka predložila je uvid u spis Rz-126/15. Međutim, u navedenom postupku je prvostupanjski sud odbacio prijedlog za otvaranje pojedinačnog ispravnog postupka jer predlagateljica u činjeničnim navodima nije navela temelj stjecanja i povijest stjecanja predmetne nekretnine. Predlagatelj je rješenjem suda od 11. veljače 2019. pozvan te iste činjenice navesti u prijedlogu (temelj stjecanja, povijest stjecanja), kao i priložiti isprave iz kojih proizlazi opravdanost pokretanja pojedinačnog ispravnog postupka uz upozorenje da će, ukoliko ne dostavi isprave, odluka biti donesena na temelju stanja u spisu. Predlagatelj nije postupio po rješenju suda nego je dostavio podnesak – požurnicu u kojoj je naveo da je predmetnu nekretninu "stekao nasljeđivanjem iza svoje pok. majke V. J." i da je prema najnovijim smjernicama nekretnina koja je određena kao izvanknjižno vlasništvo u rješenju o nasljeđivanju dovoljan i opravdan razlog za pokretanje pojedinačnog ispravnog postupka.

Kako predmetna nekretnina rješenjem o nasljeđivanju iza pok. V. J. broj O-4819/17 od 5. veljače 2018. javnog bilježnika D. M. u S. nije utvrđena kao izvanknjižno vlasništvo ostaviteljice niti je uručena predlagatelju kao njezinom nasljedniku, koja osim toga nije majka predlagatelja nego njegova izvanbračna supruga, to rješenje o nasljeđivanju nije isprava na temelju koje bi predlagatelj dokazao opravdani razlog za vođenje postupka. Ta nekretnina nije bila niti predmetom nasljeđivanja iza majke pok. V. J. - Z. B. J. što proizlazi iz rješenja o nasljeđivanju broj O-56/06 od 3. travnja 2007., a niti iza njezine bake I. (I.) J. D. što proizlazi iz rješenja broj O.150/97 od 18. listopada 2000., pa stoga priložena rješenja o nasljeđivanju nisu dokaz da je prednica predlagatelja navedenu nekretninu stekla nasljeđivanjem iza svojih pravnih prednika, odnosno da je bila u njihovom posjedu.

Kako predlagatelj nije postupio po rješenju suda od 11. veljače 2019., a priloženim ispravama nije učinio vjerojatnim da mu pripada pravo koje nije u njegovu korist upisano, to je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava prijedlog odbio,

Stoga je ovaj sud odbio žalbu predlagatelja i primjenom čl. 380. toč. 3. ZPP-a, u vezi s čl. 91. st. 1. ZZK, potvrdio pobijano rješenje i naložio brisanje zabilježbe žalbe.

U Varaždinu 3. ožujka 2020.