1

Poslovni broj: Gž-1651/2019-2

 

Poslovni broj: Gž-1651/2019-2

 

 

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

PRESUDA

 

Županijski sud u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Vesni Rep kao sucu pojedincu, na prijedlog više sudske savjetnice Vesne Tkalčec, u parničnom predmetu tužiteljice J. F. iz P., OIB …, zastupane po punomoćnici I. M., odvjetnici iz O., protiv tuženika M. Z., OIB … i I. Z., OIB ., oba iz P., oba zastupana po punomoćniku G. M., odvjetniku iz V., radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog suda u Đakovu broj Pn-9/2019-13 od 5. lipnja 2019. godine, 3. ožujka 2020.,

 

presudio je

 

Žalba tužiteljice djelomično se uvažava, a djelomično odbija kao neosnovana, dok se žalba tuženika odbija kao neosnovana te se presuda Općinskog suda u Đakovu broj Pn-9/2019-13 od  5. lipnja 2019. godine:

- potvrđuje u dijelu kojim je naloženo tuženicima da tužiteljici na ime pravične novčane naknade neimovinske štete solidarno naknade iznos od 5.000,00 kn (slovima: pet tisuća kuna) sa zakonskom zateznom kamatom i na ime naknade imovinske štete iznose od 500,00 kn (slovima: petsto kuna) i 432,21 kn (slovima: četiristo trideset i dvije kune i dvadeset i jednu lipu), oba sa zakonskom zateznom kamatom,

- preinačuje u dijelu kojim je tužbeni zahtjev iznad dosuđenog odbijen te u dijelu kojim je tuženicima naloženo da tužiteljici solidarno naknade trošak parničnog postupka na način da se sudi:

1. Nalaže se tuženicima da tužiteljici pored dosuđenog iznosa od 5.000,00 kn (slovima: pet tisuća kuna) na ime pravične novčane naknade neimovinske štete solidarno naknade i daljnji iznos neimovinske štete u iznosu od 3.000,00 kn (slovima: tri tisuće kuna) sa zakonskom kamatom od podnošenja tužbe 25. siječnja 2017. godine pa do isplate, po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena.

2. Nalaže se tuženicima da tužiteljici solidarno naknade parnični trošak prvostupanjskog postupka u iznosu od 9.475,32 kn (slovima: devet tisuća četiri stotine sedamdeset pet kuna i trideset dvije lipe) u roku od 15 dana.

3. Nalaže se tuženicima da tužiteljici solidarno naknade trošak žalbenog postupka u iznosu od 496,40 kn (slovima: četiristo devedeset i šest kuna i četrdeset lipa) u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

Sud prvog stupnja donio je presudu čija izreka glasi:

"Nalaže se tuženicima M. Z. iz P., OIB: … i I. Z. iz P., OIB: … da tužiteljici J. F. iz P., OIB: …, na ime pravične novčane naknade neimovinske štete solidarno naknade iznos od 5.000,00 kn sa zakonskom kamatom tekućom od podnošenja tužbe, tj. od 25. siječnja 2017. godine pa do isplate, određenom uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a na ime naknade imovinske štete iznos od 500,00 kn sa zakonskom kamatom tekućom od 25. studenog 2016. godine do isplate, određenom uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, kao i da solidarno isplate iznos od 432,21 kn sa zakonskom kamatom tekućom 26. studenog 2016. godine pa do isplate, određenom uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena na ime veterinarskih troškova, sve u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženicima da tužiteljici solidarno naknade trošak parničnog postupka u iznosu od 3.711,00 kn, u roku od 15 dana.

S tužbenim zahtjevom iznad dosuđenog, tužiteljica se odbija.“

Pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu protiv presude podnijela je tužiteljica dana 19. lipnja 2019. godine zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te predlaže da drugostupanjski sud preinači presudu ili podredno da ju ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu protiv presude podnijeli su tuženici dana 21. lipnja 2019. godine zbog svih zakonskih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01,117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08- ispravak, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – u daljnjem tekstu: ZPP) te predlažu da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači u skladu s navodima žalbe ili podredno da ju ukine u pobijanom dijelu i predmet vrati na ponovno raspravljanje, uz naknadu troška žalbe.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

Žalba tužiteljice djelomično je osnovana, dok je žalba tuženika neosnovana.

 

Prema obrazloženju presude tužiteljica tužbom traži naknadu neimovinske i imovinske štete pretrpljene u događaju dana 25. studenog 2016. godine kada su psi pasmine tornjak u vlasništvu tuženika M. Z. preskočili ogradu kojom je ograđena nekretnina tuženika I. Z. i na javnoj površini napali tužiteljičine pse od kojih je jedan pobjegao, dok je kujica pasmine terijer zbog zadobivenih ozljeda uginula. Tužiteljica je na ime pravične novčane naknade neimovinske štete zatražila iznos od 10.000,00 kn, zatim iznos od 5.000,00 kn za naknadu afektacijske vrijednosti uginulog psa i imovinsku štetu od 431,21 kn na ime plaćenog liječenja psa.

Između stranaka je bilo sporno je li tužiteljica uslijed napada pasa pretrpjela strah u opsegu i trajanju koji proizlaze iz nalaza vještaka te jesu li tuženici poduzeli sve potrebne radnje da bi spriječili takve ili slične napade, budući da takvi psi predstavljaju opasne stvari u smislu čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05, 41/08 i 78/15 – dalje u tekstu: ZOO).

U prvostupanjskom postupku provedeno je vještačenje po vještakinji psihijatrijske struke dr. Ž. V. iz kojeg je utvrđeno da je tužiteljica stara 82 godine, da je umirovljena nastavnica i živi sama te da je do štetnog događaja bila u višegodišnjem liječenju arterijske hipertenzije, ali nije imala psihičke tegobe i poremećaje. Iz nalaza i mišljenja vještakinje nadalje proizlazi da je tužiteljica psihijatrijski pregledana 2. veljače 2017. godine te joj je dijagnosticiran poremećaj prilagodbe i preporučena odgovarajuća terapija, a u veljači i ožujku 2017. godine bolnički je liječena od bolesti koje se ne mogu dovesti u vezu s štetnim događajem. Nakon pregleda tužiteljice vještakinja je navela da je akutno stresna reakcija kod tužiteljice trajala nekoliko dana te u nastavku redukcija subakutnih simptoma s razvojem elemenata poremećaja prilagodbe s postepenim smanjenjem intenziteta i učestalosti simptoma. Po mišljenju vještakinje kod tužiteljice je primarni strah jakog intenziteta trajao kratkotrajno u vrijeme odvijanja štetnog događaja, sekundarni strah jakog intenziteta tri dana, sekundarni strah srednjeg intenziteta tjedan dana nakon toga, sekundarni strah srednjeg intenziteta naizmjenično s periodima slabog straha dva tjedna, sekundarni strah slabijeg intenziteta slijedećih tjedan dana, sekundarni strah slabijeg intenziteta povremeno slijedećih tjedan dana te sekundarni strah vrlo slabog intenziteta povremeno slijedećih tjedan dana.

Očitujući se o prigovorima tuženika vještakinja je ostala kod svog pisanog nalaza i mišljenja od 25. veljače 2019. godine navodeći da je pretrpljeni strah u skladu s naravi traumatskog događaja i strukturom ličnosti, a što rezultira i subjektivnim proživljavanjem primarnim i sekundarnim strahovima. Tuženici su i nakon usmenog očitovanja vještakinje ostali kod svojih primjedbi.

Vezano uz odgovornost tuženika prvostupanjski sud se pozvao na čl. 1063. ZOO-a navodeći da psi predstavljaju opasne stvari pa za iste u smislu čl. 1064. ZOO-a odgovara njihov vlasnik, tuženik M. Z.. Ocijenjeno je da za štetu odgovara i tuženik I. Z., budući da je isti vlasnik nekretnine gdje psi obitavaju i iz koje su izašli na ulicu, jer nije poduzeo određene radnje na svojoj nekretnini kojima bi onemogućio izlazak pasa na ulicu, iako je znao da isti predstavljaju povećanu opasnost.

Prvostupanjski sud je utvrdio da je tužiteljica kritične zgode pretrpjela strah i šok u oblicima i jačini kako je opisala vještakinja u svom nalazu i mišljenju i da je taj događaj imao izravni utjecaj na njeno duševno zdravlje jer je starije životne dobi i bila je jako emotivno vezana za uginulu kujicu s kojom je provela oko 10 godina, a živjela je sama pa su joj psi znatno oplemenjivali i poboljšavali kvalitetu života. Ocijenjeno je da u smislu čl. 1100. ZOO-a tužiteljica ima pravo na pravičnu novčanu naknadu za pretrpljeni strah u iznosu od 8.000,00 kn. U obrazloženju je navedeno da se dosuđena naknada za pretrpljeni strah odnosi isključivo na pretrpljeni strah kritične zgode, a ne i na strah od tuženikovih pasa poslije tog događaja, koji tužiteljica opisuje u svom iskazu.

Uz obrazloženje da se visina štete za uginulog psa ne može objektivno odrediti, niti se šteta može reparirati kupnjom drugog psa, s obzirom da je vrijednost postojala isključivo za tužiteljicu kod koje je pas živio 10 godina, tužiteljici je dosuđena naknada imovinske štete za uginulog psa u iznosu od 500,00 kn temeljem čl. 223. st. 1. ZPP-a, odnosno po slobodnoj ocjeni suda.

Tužbeni zahtjev za naknadu imovinske štete od 432,21 kn za trošak veterinara također je u cijelosti usvojen jer ga tuženici nisu ni osporili.

Tužbeni zahtjev iznad dosuđenog prvostupanjski sud je odbio.

U žalbi protiv presude tužiteljica je prvenstveno istaknula žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, a isti je po ocjeni ovoga suda osnovan. Naime, u izreci presude sud je dosudio tužiteljici neimovinsku štetu u iznosu od 5.000,00 kn, dok je u obrazloženju presude navedeno da bi primjerena pravična novčana naknada za pretrpljeni strah iznosila 8.000,00 kn. Zbog toga u dosuđujućem dijelu presude postoji proturječnost između izreke i obrazloženja. Isto tako, navedena bitna povreda počinjena je i u odbijajućem dijelu presude jer je odlučeno da se tužiteljica odbija s tužbenim zahtjevom iznad dosuđenog, bez navođenja iznosa za koji je tužbeni zahtjev odbijen pa uz daljnju činjenicu da je presuda u dosuđujućem dijelu nerazumljiva, nejasno je za koji iznose je tužbeni zahtjev odbijen. Međutim, unatoč navedenoj bitnoj povredi ovaj sud nije ukinuo prvostupanjsku presudu jer su ispunjeni uvjeti za donošenje drugostupanjske presude u smislu čl. 373. a. ZPP.

Po ocjeni ovoga suda sud prvog stupnja pravilno je ocijenio da bi primjerena naknada neimovinske štete u konkretnim okolnostima iznosila 8.000,00 kn. Naime, iz utvrđenih činjenica proizlazi da je tužiteljica starije životne dobi, što u pravilu znači smanjenu okretnost i pokretljivost u odnosu na osobe mlađe životne dobi te smanjenu mogućnost obrane od svake vrste napada. Tužiteljici je bilo dobro poznato da se radi o opasnim psima, jer su to psi njenih prvih susjeda koji su prema njenim navodima već ranije ubili njenu mačku, iako u svojem dvorištu, te su ulazili i u dvorišta drugih susjeda, što tuženici nisu osporili. Zbog toga je tužiteljica, u situaciji kada su nju i njezine pse napali psi pasmine tornjak, koji su i općepoznato opasna pasmina, bez obzira da li se radilo o četiri psa kako tvrdi tužiteljica ili o dva psa kako navode tuženici, nedvojbeno pretrpjela strah velikog intenziteta, a što proizlazi i iz nalaza i mišljenja vještakinje psihijatrijske struke. Zbog toga je ovaj sud ocijenio da tužiteljica ima pravo na naknadu neimovinske štete u iznosu od 8.000,00 kn pa je primjenom čl. 373. toč. 3. ZPP-a preinačio prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je tužbeni zahtjev odbijen iznad dosuđenog na način da je tužiteljici, pored dosuđenog iznosa od 5.000,00 kn po kriteriju pretrpljenog straha dosudio i daljnji iznos neimovinske štete od 3.000,00 kn. U preostalom dijelu žalba tužiteljice je odbijena kao neosnovana u pogledu pretrpljene neimovinske štete.

Što se tiče naknade štete za uginulog psa prvostupanjski sud je pravilno tužiteljici dosudio iznos od 500,00 kn po slobodnoj ocjeni. Naime, ta šteta je zatražena kao imovinska šteta pa kako tužiteljica nije isticala da se radi o kakvom pasminskom psu veće nabavne vrijednosti prvostupanjski sud je pravilno zaključio da se visina te štete ne može objektivno odrediti, pa je visinu iste pravilno odredio po slobodnoj ocjeni u smislu čl. 223. st.1. ZPP-a.

U žalbi protiv presude tuženici su prvenstveno istaknuli žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava navodeći da ukupnost okolnosti konkretnog događaja ne opravdava priznanje prava tužiteljici na naknadu štete s osnova povrede prava osobnosti niti se radi o povredi prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje tužiteljice na način i u obujmu kako to tužiteljica prikazuje u tužbi. Smatraju da težina povrede i druge okolnosti ne opravdavaju dosuđenje tužiteljici na isplatu pravične novčane naknade. Takvi žalbeni navodi tuženika nisu osnovani, naprotiv, prvostupanjskom presudom je pogrešno primijenjeno materijalno pravo kod dosude neimovinske štete tužiteljici na njenu štetu, a kako je to prethodno obrazloženo prilikom ocjenjivanja tužiteljičine žalbe, povodom koje je ovaj sud tužiteljici dosudio i daljnji iznos te štete od 3.000,00 kn.

Tuženik I. Z. neosnovano smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio njegovu odgovornost za nastanak štetnog događaja iz razloga što njegova nekretnina ne predstavlja opasnu stvar i što se štetni događaj nije dogodio na njegovoj nekretnini. Naime, prema čl. 1067. st. 4. ZOO-a koji se nalazi u Odsjeku 4 pod naslovom „Odgovornost za štetu od opasne stvari ili opasne djelatnosti“ ako je nastanku štete djelomično pridonijela treća osoba ona odgovara oštećeniku solidarno s vlasnikom stvari, a dužna je snositi naknadu razmjerno težini svoje krivnje. Tuženik I. Z. u ovom postupku je djelomično pridonio nastanku štete, međutim, za razliku od tuženika M. Z. koji je vlasnik psa, ovaj tuženik odgovara po principu krivnje.

Protivno navodima žalbe, prvostupanjski sud je tuženika I. Z. pravilno obvezao na naknadu štete tužiteljici solidarno s tuženikom M. Z. iako on ne odgovara po principu objektivne odgovornosti, već po principu krivnje. Naime, tuženici tijekom postupka nisu osporili navode tužiteljice da su psi u vlasništvu tuženika M. Z. i ranije preskakivali ogradu kuće u vlasništvu tuženika I. Z. te ulazili u susjedna dvorišta i napadali domaće životinje. Sukladno zauzetom stavu sudske prakse pas je opasna stvar, s time da psi pasmine tornjak općepoznato spadaju u opasniju pasminu pasa. Zbog toga je tuženik I. Z. kojemu je bilo poznato da psi izlaze iz njegove nekretnine na kojoj su boravili uz njegovu suglasnost morao o tome voditi računa i poduzeti potrebne mjere za sprečavanje izlazaka pasa na javnu površinu. U konkretnom slučaju on to nije učinio, jer su nesporno psi s njegove nekretnine izašli na javnu površinu i napali tužiteljičine pse. Zbog toga tuženik I. Z., po ocjeni ovoga suda, nije u svom ponašanju upotrijebio ni onu pažnju koju bi upotrijebio svaki prosječni čovjek, što znači da je postupao s krajnjom nepažnjom ili grubom nemarnošću. To nadalje znači da ne postoje okolnosti za oslobođenje tog tuženika od odgovornosti u smislu čl. 1045. st. 1. ZOO-a koji propisuje da, tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Solidarna odgovornost tog tuženika proizlazi iz odredbe čl. 1067. st. 4. ZOO-a.

Tuženici neosnovano ističu u žalbi da je strah tužiteljice iracionalnog karaktera, neživotan i izmišljen samo s ciljem da ostvari pravo naplate iznosa za pretrpljeni strah. Takav žalbeni navod također nije osnovan jer iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatrijske struke koje tuženici nisu uspjeli osporiti niti su tražili vještačenje po drugom vještaku, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je tužiteljica pretrpjela strah kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja. Prema nalazu vještakinje osjećaji straha tužiteljice isključivo su vezani uz štetni događaj, tako da se dosuđena naknada za pretrpljeni strah odnosi isključivo na pretrpljeni strah kritične zgode, a ne i na strah od tuženika kao susjeda i tuženikovih pasa poslije tog događaja koji tužiteljica opisuje u svom iskazu, a što sada tuženici ističu kao razlog zbog kojeg tužiteljica ne bi imala pravo na naknadu štete zbog pretrpljenog straha.

Tuženici nadalje neosnovano navode u žalbi da se nije radilo o napadu četiri psa već samo o sukobu jednog psa tuženika M. Z. i psa tužiteljice. Naime, sami tuženici su u svom iskazu pred sudom naveli da su na javnu površinu izašla dva psa pa njihov žalbeni navod da se radilo samo o jednom psu nije vjerodostojan. Tuženici također neosnovano ističu u žalbi da je tužiteljica doprinijela nastanku štetnog događaja u omjeru barem 50-50% jer takav prigovor nisu isticali u prvostupanjskom postupku pa ga ne mogu istaknuti tek sad u žalbenom postupku (čl. 352. st. 1. ZPP-a).

Slijedom navedenoga ovaj sud je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a ocijenio da žalba tuženika nije osnovana te potvrdio presudu u dijelu u kojem je tuženicima naloženo da tužiteljici na ime naknade neimovinske i imovinske štete solidarno naknade iznos od ukupno 5.932,21 kn (5.000,00 kn+500,00 kn+432,21 kn) zajedno s dosuđenom zateznom kamatom.

Budući da je presuda djelomično preinačena trebalo je donijeti i novu odluku o troškovima postupka, a ista je donesena na temelju čl. 154. st. 2. ZPP-a prema uspjehu stranaka u parnici.

Tuženici su osporavali osnovu tužbenog zahtjeva, a tužiteljica je s osnovom uspjela u cijelosti. Što se tiče visine tužbenog zahtjeva tužiteljica je uspjela u omjeru od 57,88%. To nadalje znači da je tužiteljica, uvažavajući uspjeh s osnovom i visinom tužbenog zahtjeva, uspjela u postupku u omjeru od 78,94%, a tuženici u omjeru od 21,06%.

Tužiteljica je imala trošak sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - „Narodne novine“, br. 142/12), trošak zastupanja na ročištima 18. svibnja 2017. godine, 13. lipnja 2017. godine, 7. rujna 2017. godine, i 16. svibnja 2019. godine u iznosu od 1.000,00 kn za svako ročište (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima 8. studenoga 2018. godine i 28. ožujka 2019. godine u iznosu od 500,00 kn za svako ročište (Tbr. 9. toč. 2. Tarife), trošak sastava podneska od 4. ožujka 2019. godine u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 7. toč.1. Tarife), sastav odštetnog zahtjeva od 15. prosinca 2016. godine u iznosu od 500,00 kn, ukupno 7.500,00 kn, PDV 25% na navedeni trošak u iznosu od 1.875,00 kn i trošak sudske pristojbe u iznosu od 510,00 kn (Tbr. 1. st. 1. Tarife sudskih pristojbi Zakona o sudskim pristojbama - „Narodne novine“, br. 74/95, 57/96, 137/02, 26/03, 125/11, 112/12, 157/13 i 110/15 – u daljnjem tekstu: ZSP), tako da ukupni trošak tužiteljice iznosi 9.875,00 kn. S obzirom na omjer uspjeha u parnici od 78,94% tužiteljica ima pravo na trošak od 7.803,19 kn. Navedenom iznosu treba dodati iznos troška vještačenja od 3.200,00 kn u cijelosti jer je taj trošak bio potreban za pravilno utvrđenje činjeničnog stanja. Slijedom navedenoga ukupni trošak tužiteljice utvrđuje se u iznosu od 11.003,22 kn.

Tuženici su imali trošak odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 kn kn (Tbr. 7. toč. 1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima 18. svibnja 2017. godine, 13. lipnja 2017. godine, 7. rujna 2017. godine i 16. svibnja 2019. godine u iznosu od 1.000,00 kn za svako ročište (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima 8. studenoga 2018. godine i 28. ožujka 2019. godine u iznosu od 500,00 kn za svako ročište (Tbr. 9. toč. 2. Tarife), trošak sastava podneska od 15. ožujka 2019. godine u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 7. toč.1. Tarife) i trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 255,00 kn (Tbr. 1. st. 2. Tarife sudskih pristojbi sadržane u ZSP). Ukupni trošak tužitelja iznosi 7.255,00 kn pa mu s obzirom na uspjeh u parnici u omjeru od 21,06% pripada pravo na trošak od 1.527,90 kn.

Nakon prebijanja troškova tužiteljice i tuženika tuženici su dužni naknaditi tužiteljici parnični trošak prvostupanjskog postupka u iznosu od 9.475,32 kn.

Tužiteljica je djelomično uspjela sa žalbom pa ima pravo na naknadu troška žalbenog postupka. Vrijednost predmeta spora u tužbi je navedena u iznosu od 15.432,27 kn, a tužiteljici je prvostupanjskom presudom dosuđen iznos od 5.932,21 kn. To nadalje znači da je tužbeni zahtjev odbijen za iznos od 9.500,06 kn (iako to u izreci presude nije jasno navedeno) pa je to vrijednost spora osporavana žalbom. Tužiteljica je uspjela sa žalbom u iznosu od 3.000,00 kn, što znači u omjeru od 31,58%.

Tužiteljica je imala trošak sastava žalbe u iznosu od 937,50 kn (Tbr. 10. toč. 1. Tarife), PDV 25% na taj trošak u iznosu od 234,37 kn i sudsku pristojbu na žalbu u iznosu od 400,00 kn, ukupno 1.571,87 kn pa joj prema omjeru uspjeha sa žalbom od 31,58% pripada pravo na trošak u iznosu od 496,40 kn.

 

Koprivnica, 3. ožujka 2020.