1

Poslovni broj: Gž-1384/2018-2

 

Poslovni broj: Gž-1384/2018-2

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sucu Veljku Kučekoviću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HŽ P. p. d.o.o. OIB:, Z., M., zastupan po O. d. S. i P., iz Z., protiv tuženika T. A., OIB:, iz S., R. M., radi 310,20 kn, odlučujući o žalbi tužitelja protiv dijela presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru poslovni broj P-2433/2015-10 od 23. svibnja 2018. godine, 3. ožujka 2019.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Uvažava se žalba tužitelja, preinačuje se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru poslovni broj P-2433/2015-10 od 23. svibnja 2018. godine u točkama II i III izreke i sudi se:

Održava se na snazi platni nalog Općinskog suda u Zaprešiću poslovni broj P-1466/12 od 23.09.2013. u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju plati iznos od 300,00 kn (tri stotine kuna) sa zakonskim zateznim kamatama kako je to određeno platnim nalogom te se tuženiku nalaže da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 825,00 kn (osam stotina dvadeset i pet kuna) u roku od osam dana.

 

Obrazloženje

 

Sud prvog stupnja donio je presudu čija izreka glasi:

„I. Djelomično se održava na snazi platni nalog  Općinskog suda u Zaprešiću  posl. br. P-1466/12 od 23.09.2013.g. za iznos od 10,20 kn  sa zateznom kamatom od  09.05.2012.g.  pa do isplate po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 5 postotnih poena a od dana 01.08.2015,. g. do isplate po stopi koja se određuje  za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena.

II. Ukida se platni nalog Općinskog suda u Zaprešiću posl. br. P.1466/13 od 23.09.2013.g.  u iznosu od 300,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 09.05.2012.g. te za troškove parničnog postupka u iznosu od 100,00 kn.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu daljnjih troškova parničnog postupka.“

Protiv odbijajućeg dijela presude u točkama II i III izreke žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da se pobijani dio preinači.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba je osnovana.

Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda je valjano obrazložena i neproturječna te se može ispitati pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 (pročišćeni tekst), 25/13 i 89/14 - dalje u tekstu: ZPP), a niti koja od drugih bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a.

Prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio da je tuženik dana 9. svibnja 2012. godine zatečen bez valjane prijevozne karte u vlaku na relaciji Sesvete-Zagreb Glavni kolodvor, a da to nije prijavio kondukteru.

Nadalje je utvrđeno da je tužitelj od tuženika zatražio plaćanje cijene putne karte u iznosu od 10,20 kn te da je temeljem točke 3.4. st. 1. Tarife 103. za prijevoz putnika u domaćem prijevozu (dalje: Tarifa 103.) od tuženika također zatražio plaćanje Tarifnog dodatka u iznosu od 300,00 kn. Kako tuženik te iznose nije platio tužitelj je pokrenuo ovaj parnični postupak.

Prvostupanjski sud je nakon provedenog dokaznog postupka djelomično održao na snazi platni nalog toga suda poslovni broj P-1466/2012 od 23. rujna 2013. godine i to za iznos od 10,20 kn nalazeći da je tuženik dužan platiti cijenu putne karte dok je u preostalom dijelu, dakle, za iznos od 300,00 kn, isti platni nalog ukinut  jer je prvostupanjski sud smatrao da je gore navedena toč. 3.4. Tarife 103. ništetna jer je u očitoj vrijednosnoj neravnoteži s osnovnom cijenom vozne karte i stoga je u suprotnosti s načelom ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima i načelom savjesnosti i poštenja.

Međutim, materijalno pravo nije pravilno primijenjeno.

Odredbom čl. 3. st. 1. Zakona o ugovorima o prijevozu u željezničkom prometu („Narodne novine“ broj 87/96) propisano je da Tarifa sadržava odredbe o općim prijevoznim uvjetima, da se ista mora javno objaviti na uobičajen način, da prijevoznik na svakome kolodvoru koji je otvoren za prijevoz putnika i stvari mora pokazati Tarifu zainteresiranoj osobi ako ona to zahtijeva te da tarifu donosi uprava društva.

Dakle, Tarifa je podzakonski akt kojim je u točki 3.4. st. 1. Tarife 103. propisano da se za zadržavanje u vlaku bez namjere putovanja, za zauzimanje više sjedala, za namjerno izbjegavanje kontrole prijevozne karte, za nedostatak prijevozne isprave bez prijave kondukteru i za ometanje konduktera u radu pri naplati prijevozne cijene, osim odgovarajuće doplate plaća i dodatak u iznosu od 500,00 kn.

Prema odredbi čl. 62. Zakona o željeznicama („Narodne novine“ broj 94/13., 148/13. i 73/17.) propisano je kako se prava i obveze putnika u željezničkom prijevozu uređuju Uredbom EZ br. 1371/2007 o pravima i obvezama putnika u željezničkom prijevozu, Službenik list L 315, od 3. prosinca 2007.

Uredba (EZ) br. 1371/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2007. o pravima i obvezama putnika u željezničkom prometu (dalje u tekstu: Uredba) stupila je na snagu 3. prosinca 2009., a u Republici Hrvatskoj se primjenjuje od 1. srpnja 2013. Cilj Uredbe je poboljšanje usluga željezničkog putničkog prijevoza u Zajednici.

Uredba kao sekundarni izvor prava Europske unije ima opću primjenu, obvezujuća je u cijelosti te je izravno primjenjiva u svim državama članicama, a što upravo dovodi i do njezine najvažnije uloge, a to je ujednačavanje prava.

Uredbom je predviđeno kako se jačanje prava putnika u željezničkom prometu treba temeljiti na postojećim odgovarajućim propisima Dodataka A - jedinstvenih pravnih propisa za ugovor o međunarodnom prijevozu putnika i prtljage željeznicom (CIV) – uz Konvenciju o međunarodnom željezničkom prijevozu (COTIF) od 9. svibnja 1980., izmijenjenu Protokolom od 3. lipnja 1999. (Protokol 1999.). Također, Uredbom je izričito ukazano da je poželjno proširiti njezino područje primjene i zaštite ne samo na putnike u prekograničnom, nego i putnike u unutarnjem željezničkom prometu.

Nadalje, odredbom čl. 9. st. 1. Jedinstvenih pravila za ugovor o međunarodnom željezničkom prijevozu putnika (CIV) koja čine Prilog I, Dodatak A Uredbi, propisano je da od početka putovanja putnik mora imati valjanu prijevoznu ispravu i pokazati ju kod pregleda prijevoznih isprava te je u Općim prijevoznim uvjetima moguće predvidjeti, između ostalog, i da putnik koji ne pokaže valjanu prijevoznu ispravu, uz prijevoznu cijenu mora platiti i dodatak.

Slijedom navedenog odredba podzakonskog akta Tarife 103. upravo predstavlja Opće prijevozne uvjete u smislu prethodno citirane odredbe te je odredbom točke 3.4. st. 1. Tarife 103. prošireno područje primjene Uredbe sa svrhom zaštite putnika i na unutarnji željeznički promet Republike Hrvatske.

Prema tome, odredba točke 3.4. st. 1. Tarife 103. nema značenje ugovorne kazne u smislu odredbe čl. 350. ZOO-a, jer je u skladu sa Uredbom kao pravom Europske unije, a koje je iznad nacionalnog prava i ima izravni učinak za sve države članice.

Navedeni pravni stav izražen je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-815/2018-2 od 31. listopada 2018.

Proizlazi da je prvostupanjski sud u odnosu na dio tužbenog zahtjeva radi plaćanja dodatka u iznosu od 300,00 kn pogrešno primijenio materijalno pravo pa je odbijajući dio prvostupanjske presude preinačen temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP-a na način da je održan na snazi gore spomenuti platni nalog u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju plati iznos od 300,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama.

Obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu pripada mu temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a naknada parničnog troška.

Tužitelju temeljem Tbr. 7. st. 8. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14 i 118/14 – dalje: Tarifa) pripada jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak u iznosu od 625,00 kn s PDV-om te iznos od 200,00 kn na ime troška sudske pristojbe na tužbu i presudu ili ukupno 825,00 kn pa je tuženiku naloženo da taj trošak naknadi tužitelju.

 

Koprivnica, 3. ožujka 2020.