- 1 -              I Kž 572/2019-9

 

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 572/2019-9

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić, predsjednice vijeća te Perice Rosandića i dr. sc. Zdenka Konjića, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Setnik, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika M. G. zbog kaznenog djela iz članka 110. u svezi s člankom 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak i 101/17. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici od 19. rujna 2019. broj K-9/2019., u sjednici vijeća održanoj 18. veljače 2020. u prisutnosti u javnom dijelu sjednice zz branitelja optuženika D. R., odvjetnika u Z. i 3. ožujka 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Odbija se žalba optuženika M. G. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici od 19. rujna 2019. broj K-9/2019. optuženik M. G. proglašen je krivim zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u svezi s člankom 34. KZ/11., činjenično opisanom u izreci pobijane presude te je na temelju citiranog propisa uz primjenu članka 48. stavka 1. i 2. i članka 49. stavka 1. točke 2. KZ/11., osuđen na kaznu zatvora u trajanju 2 godine, a na temelju članka 57. KZ/11., izrečena mu je djelomična uvjetna osuda tako da se ima izvršiti dio kazne zatvora u trajanju 6 mjeseci, a dio kazne u trajanju 1 godine i 6 mjeseci neće se izvršiti ako optuženik u roku provjeravanja od 3 godine ne počini novo kazneno djelo.

 

Na temelju članka 79. stavka 2. KZ/11. od optuženika je oduzet džepni preklopni nož s metalno-drvenom drškom marke P. S. koji je od istoga oduzet uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta broj 1171729 od 23. veljače 2018. te će se isti uništiti.

 

Oštećeniku G. P. vraćeni su predmeti oduzeti uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta broj 1171728 od 23. veljače 2018.

 

Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) oštećeniku G. P. dosuđen je imovinskopravni zahtjev u ukupnom iznosu od 18.000,00 kuna koji je optuženik dužan podmiriti u roku od 6 mjeseci od pravomoćnosti presude.

 

Na temelju članka 148. stavka 1. i 6. ZKP/08. u svezi s člankom 145. stavkom 2. točkama 1. i 6. ZKP/08. optuženik je dužan djelomično naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 4.000,00 kuna i paušalni iznos od 1.000,00 kuna.

 

Protiv te presude žalbu je pravovremeno podnio optuženik po branitelju K. C., odvjetniku u Z., ne navodeći žalbene osnove, iako iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. i odluke o imovinskopravnom zahtjevu, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači pobijanu presudu u pogledu imovinskopravnog zahtjeva i uputi oštećenika da svoje pravo ostvaruje u parnici.

 

Postupajući u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08., spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Sjednica je održana u odsutnosti uredno obaviještenog državnog odvjetnika i optuženika, sukladno odredbi članka 475. stavka 4. ZKP/08. te u nazočnosti zz branitelja optuženika D. R., odvjetnika u Z.

 

Žalba nije osnovana.

 

Osuđenik u žalbi navodi da presuda ne sadrži valjane razloge u pogledu visine imovinskopravnog zahtjeva čime zapravo ukazuje na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., međutim, ta povreda nije ostvarena jer je prvostupanjski sud o tome dao valjane i jasne razloge u drugom odlomku na petoj strani pobijane presude.

 

Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je prvostupanjski sud oštećeniku neosnovano dosudio imovinskopravni zahtjev jer da optuženik nije „pristao na plaćanje navedenog iznosa, odnosno iznosa u presuđenoj visini“.

 

Prije svega treba reći da je odlučivanje o imovinskopravnom zahtjevu adhezijski postupak u okviru kaznenog postupka, pri čemu kazneni sud utvrđuje sve činjenice važne za donošenje odluke o krivnji optuženika, a izvedeni dokazi su istovremeno pravno relevantni i za građanski spor nastao povodom počinjenog kaznenog djela, a što je u konkretnom slučaju naknada štete prouzročene kaznenim djelom.

 

U konkretnom slučaju nije sporno da optuženik nije osporavao krivnju za predmetno kazneno djelo koje je u cijelosti priznao, kao što nije sporno da je oštećenik G. P. na pripremnom ročištu 1. travnja 2019., na kojem su bili prisutni optuženik i njegov branitelj, postavio imovinskopravni zahtjev u iznosu od 3.000,00 kuna na ime materijalne štete i 15.000,00 kuna na ime nematerijalne štete, a na raspravi 19. rujna 2019. u prisutnosti optuženika i branitelja naveo je da kod postavljenog imovinskopravnog zahtjeva ostaje.

 

Budući da je optuženik u svojoj obrani na raspravi 19. rujna 2019. izričito naveo da je imovinskopravni zahtjev oštećeniku voljan podmiriti, takvom izjavom je priznao osnovu i visinu postavljenog imovinskopravnog zahtjeva pa je u cijelosti neosnovan žalbeni prigovor da nije pristao na plaćanje imovinskopravnog zahtjeva u navedenom iznosu.

 

Okolnost da je pri tome izjavio da bi imovinskopravni zahtjev mogao podmiriti jedino u obrocima ne predstavlja uvjetovano priznanje imovinskopravnog zahtjeva jer se tom izjavom ne dira niti u osnovu niti u visinu postavljenog imovinskopravnog zahtjeva pa, stoga, ta okolnost ne dovodi u pitanje ni zakonitost odluke o dosuđenom imovinskopravnom zahtjevu, već može biti temelj za eventualni sporazum sa oštećenikom oko dinamike i načina plaćanja dosuđenog imovinskopravnog zahtjeva. To tim više što je rok za izvršenje novčane činidbe, u ovom slučaju imovinskopravnog zahtjeva, zakonski rok od petnaest dana, propisan odredbom članka 328. stavka 2. Zakona o parničnom postupku.

 

Osim toga, valja reći da okolnost što se optuženik o imovinskopravnom zahtjevu očitovao tek u svojoj obrani na kraju dokaznog postupka, a ne prilikom očitovanja o optužbi sukladno odredbi članka 416. ZKP/08., nije relevantna za ocjenu zakonitosti odluke suda o dosuđenom imovinskopravnom zahtjevu, tim više što oštećenik može podnijeti prijedlog za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva najkasnije do završetka dokaznog postupka pred prvostupanjskim sudom, sukladno odredbi članka 155. stavka 2. ZKP/08.

 

S obzirom da Vrhovni sud Republike Hrvatske nije utvrdio da bi bila počinjena povreda zakona na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 476. stavka 1. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci, na temelju odredbe članka 482. ZKP/08.

 

Zagreb, 3. ožujka 2020.