Baza je ažurirana 09.02.2026. zaključno sa NN 129/25 EU 2024/2679
- 1 - Revr 490/2018-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. t. d.d., OIB: ..., Z., kojeg zastupa punomoćnica M. A., dipl. pravnica, protiv tuženika Ž. P., OIB: ..., iz K., kojeg zastupa punomoćnik D. B., odvjetnik u K., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-3225/15-2 od 28. rujna 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda Koprivnici broj P-488/12-36 od 12. lipnja 2015., u sjednici vijeća održanoj 3. ožujka 2020.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tuženice odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku platiti tužitelju 2.581.460,94 kn sa zakonskim zateznim kamatama (toč. I. izreke); odbijen je zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa od 302.003,12 kn (toč. II. izreke) te je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 212.935,65 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (toč. III. izreke).
Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i u pobijanom dijelu potvrđena je prvostupanjska presuda.
Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno da je preinači na način da ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Na reviziju nije odgovoreno.
Revizija nije osnovana.
Predmet spora je zahtjev za vraćanje stečenog bez osnove koji tužitelj temelji na činjeničnoj osnovi iz koje bi proizlazilo da je tužitelju po tuženiku, na temelju presude Općinskog suda u Koprivnici broj P-1743/09-143 od 3. veljače 2011., bilo dobrovoljno bilo prisilnom naplatom, zajedno s kamatama, isplaćeno 2.883.464,06 kn, koja presuda je preinačena presudom ovog suda broj Revr-116/11 od 30. studenoga 2011., na način da je tužbeni zahtjev odbijen.
Nižestupanjski sudovi su, prihvativši, osim u pogledu visine, činjenične tvrdnje tužbe, na temelju čl. 1111. st. 1. i 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 - dalje: ZOO) tužbeni zahtjev ocijenili osnovanim u iznosu od 2.581.460,94 kn.
Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).
Postojanje revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka tuženik obrazlaže tvrdnjom o počinjenim bitnim povredama iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. i 221.a ZPP.
Protiv drugostupanjske presude protiv koje se može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP revizija se može podnijeti samo ako je ta povreda učinjena pred drugostupanjskim sudom (čl. 385. st. 1. toč. 2. ZPP).
Postojanje navedenih povreda tuženik obrazlaže tvrdnjom o počinjenju navedenih povreda (pogrešnoj ocjeni dokaza i pogrešnoj primjeni pravila o teretu dokazivanja) počinjenih po drugostupanjskom sudu.
Ocjenu izvedenih dokaza i primjenu pravila o teretu dokazivanja primarno izvodi prvostupanjski sud, a drugostupanjski sud povodom žalbe ocjenjuje pravilnost primjene odredaba iz čl. 8. odnosno 221.a ZPP.
Tuženik je prvostupanjsku presudu pobijao samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava, dakle, ne i zbog počinjenja bitnih povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. i 221.a ZPP. Stoga drugostupanjski sud nije mogao, budući da na te povrede ne pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP), ocjenjivati pravilnost primjene navedenih odredbi, niti je mogao, propuštanjem sankcioniranja, eventualnih povreda i sam iste počiniti.
Stoga revizijski navodi kojima tuženik u revizijskom stupnju postupka prvi put ističe postojanje bitnih povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. i 221. a ZPP, kao nedopušteni nisu ocjenjivani.
Postojanje revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava tuženik nalazi u činjenici da je činjenično stanje u postupku koji je prethodio reviziji pogrešno utvrđeno, stoga da je posljedično tome pogrešno primijenjeno materijalno pravo.
Drugi razlog pogrešne primjene materijalnog prava ne obrazlaže.
Suprotno tvrdnji revidenta, na utvrđeno činjenično stanje da je tuženiku isplata izvršena na temelju osnove koja je otpala, pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo iz čl. čl. 1111. st. 1. i 3. ZOO.
S obzirom da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.