- 1 -              Rev 2072/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2072/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća, i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja F. B., OIB: ..., iz Z., kojeg zastupa punomoćnica V. N., odvjetnica iz Z., protiv tuženika I. I. n. d.d., OIB: ..., Z., kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva I. O. P. iz Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-220/2018-2 od 14. lipnja 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pr-151/16-13 od 19. travnja 2018., u sjednici vijeća održanoj 3. ožujka 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

              Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je odlučeno:

 

"I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"I. Utvrđuje se da je nezakonita i nedopuštena Odluka tuženika I. I. n. d.d., Z., OIB: ..., o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu broj ... od 27. listopada 2016. kojom tuženik otkazuje ugovor o radu od 1. kolovoza 2011. broj ..., te se utvrđuje da tužitelju F. B., Z., OIB:..., nije prestao radni odnos s tuženikom temeljem ugovora o radu broj ... od 1. listopada 2005.

II. Nalaže se tuženiku I. I. n. d.d., Z., OIB:..., da tužitelja F. B., Z., OIB:..., vrati na poslove radnog mjesta Savjetnik člana uprave u Uredu člana Uprave i izvršnog direktora, odnosno druge odgovarajuće poslove sukladno njegovoj stručnoj spremi.

III. Tuženik I. I. n. d.d., Z., OIB:..., je dužan tužitelju F. B. iz Z., OIB:..., naknaditi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. travnja 2018. do isplate."

 

II. Nalaže se tužitelju da nadoknadi tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn u roku od 8 dana."

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11 i 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i preinači drugostupanjsku presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti, a podredno da pobijanu presudu ukine i vrati na ponovni postupak. Potražuje trošak revizije.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

 

Obzirom da drugostupanjska presuda sadrži razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, a koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe i presuda se može ispitati, to nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju se sadržajno ukazuje u reviziji.

 

Nadalje, tužitelj nije niti mogao istaknuti razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s obzirom da se iz tog razloga u smislu čl. 385. ZPP ne može podnijeti revizija.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu i zahtjev tužitelja da se vrati na poslove radnog mjesta Savjetnika člana uprave u Uredu člana Uprave i izvršnog direktora, odnosno druge odgovarajuće poslove sukladno njegovoj stručnoj spremi.

 

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

 

- da je tuženik Odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu od 27. listopada 2016. tužitelju otkazao Ugovor o radu od 1. listopada 2005. br. ... za radno mjesto Savjetnika člana uprave u Uredu člana Uprave i izvršnog direktora SD Trgovina na malo, s obrazloženjem da su ukinuti uredi člana uprave i izvršnog direktora, te da su Pravilnikom o radu s primjenom od 22. listopada 2010. ukinuta i radna mjesta Savjetnika člana Uprave, a poslove predmetnog radnog mjesta preuzeli su savjetnici Izvršnog direktora u uredima izvršnog direktora, zatim da je Organizacijom rada od 1. siječnja 2013. prestala potreba za savjetnicima izvršnih direktora, te su ista ukinuta i više ne postoje u katalogu poslova i radnih mjesta u I. d.d.,

 

- da je tužitelju Odluka o otkazu dostavljena 8. studenog 2016., te da je tužitelj pravovremeno podnio zahtjev za zaštitu prava (18. studenoga 2016.) i pravovremeno zatražio sudsku zaštitu po čl. 133. st. 1. i 2. Zakona o radu (''Narodne novine'', broj 93/14 – dalje: ZR),

 

- da je poslodavac organizacijskim promjenama 2013. utvrdio višak od 458 radnika, te Odlukom od 18. veljače 2013. utvrdio da je zbog preuzimanja svih poslovnih procesa iz ureda izvršnog direktora SD Trgovina na malo prestala potreba za radom 6 radnika na radnom mjestu pomoćnika izvršnog direktora i radnog mjesta Savjetnika izvršnog direktora, te da je ta promjena evidentirana u katalogu poslova i radnih mjesta I. d.d. od 11. rujna 2013. i 7. prosinca 2015.,

 

- da je poslodavac 1. kolovoza 2016. donio Odluku o kolektivnom višku 107 radnika u kojoj se između ostalog na listu 171 utvrđuje višak radnika na radnom mjestu člana uprave u uredu izvršnog direktora jer se radi o nepostojećoj poziciji, te da je tuženik dostavio navedenu odluku Hrvatskom zavodu za zapošljavanje (dalje u tekstu – HZZ) koji se obaviješću od 19. rujna 2016. očitovao da nema pravne osnove za odgodu provođenja otkazivanja ugovora o radu radnicima uvrštenim u kolektivni višak,

 

- da se prema čl. 11. Sporazuma o pravima branitelja Domovinskog rata radnika I. d.d. od 25. listopada 2013. za tužitelja prije donošenja odluke o otkazu kao branitelju koji je sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske prije 15. siječnja 1992. prije donošenja odluke o otkazu trebao provesti postupak suodlučivanja,

 

- da je tuženik dopisom od 21. listopada 2016. dostavio obavijest da se za tužitelja treba provesti postupak suodlučivanja, te uz dopis dostavio Odluku o otkazu,

 

- da su se poslodavac i radničko vijeće suglasili za produljenje roka za suodlučivanje do 26. listopada 2016.,

 

- da se radničko vijeće nije usprotivilo odluci poslodavca da donese odluku o otkazu tužitelju ni tijekom roka za očitovanje niti kasnije.

 

Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja prema kojem tužitelj od 1996. pa do donošenja odluke o otkazu nije obavljao poslove svog radnog mjesta već ga je poslodavac uputio na rad u inozemstvo te je u međuvremenu proveo dvije reorganizacije tijekom kojih je ukinuto tužiteljevo radno mjesto i time je prestala potreba za njegovim radom, nižestupanjski sudovi su ocijenili da je autonomno pravo poslodavca da izvrši organizacijske promjene u svrhu racionalizacije poslovanja (u tom smislu je i praksa revizijskog suda Revr-821/13 od 14. listopada 2014.), te da poslodavac nije povrijedio odredbu čl. 115. st. 2. (socijalni, dodatni kriterij) jer nije bilo usporednih radnika, te da je tužitelju ugovor o radu u inozemstvu prestao prije donošenja odluke o otkazu.

 

Odredbom čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz).

 

Nadalje, odredbom čl. 151. st. 3. ZR propisano je: ''Ako se radničko vijeće u roku od osam dana ne izjasni o davanju ili uskrati suglasnosti, smatra se da je suglasno s odlukom poslodavca.''

 

Imajući na umu činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova, kao i sadržaj odredbe čl. 115. st. 1. toč. 1. i čl. 151. st. 3. ZR, pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev, jer prema ocjeni ovog suda nisu osnovani navodi, koje tužitelj ponavlja u reviziji, prema kojima je odluka o otkazu nezakonita jer je donesena već 27. listopada 2016., a da mogla je biti donesena tek protekom 30. listopada 2016.

 

Naime, i prema shvaćanju ovog suda pravilna je ocjena drugostupanjskog suda da odluka o otkazu nije nezakonita s obzirom da je poslodavac zatražio od radničkog vijeća suglasnost za donošenje odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, a da se radničko vijeće nije izjasnilo o odluci poslodavca ni tijekom roka za očitovanje niti kasnije, s time da je tužitelju odluka o otkazu dostavljena 8. studenoga 2016.

 

Naime, uzevši u obzir činjenicu da se radničko vijeće o namjeri otkazivanja koju mu je dostavio poslodavac nije uopće izjasnilo, to sama činjenica da je tuženik kao poslodavac donio odluku o otkazu prije isteka roka za davanje ili uskratu suglasnosti radničkog vijeća, ne čini odluku o otkazu nezakonitom, odnosno nije radničkom vijeću onemogućen postupak suodlučivanja (u tom smislu je i praksa revizijskog suda Revr-184/04 od 9. veljače 2004., Rev-3512/2019 od 10. rujna 2019.).

 

Stoga je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 3. ožujka 2020.

 

Predsjednica vijeća:

Jasenka Žabčić, v. r.