- 1 -              I Kž 123/2020-4

Broj: I Kž 123/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić, kao predsjednice vijeća, te Damira Kosa i dr. sc. Zdenka Konjića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Martine Setnik, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika I. B., zbog kaznenog djela iz čl. 328. st. 1. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11. i 144/12.), odlučujući o žalbi zatvorenika I. B. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 29. siječnja 2020. godine, broj Ik I-1039/2019-9, u sjednici održanoj 3. ožujka 2020. godine,

r i j e š i o   j e :

Žalba zatvorenika I. B. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

              Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu odbijen je kao neosnovan prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika I. B. s izdržavanja jedinstvene kazne zatvora u trajanju od 7 (sedam) godina i 6 (šest) mjeseci po pravomoćnoj presudi Županijskog suda u Osijeku broj K-Us-13/14 od 26. kolovoza 2015. (pravomoćna 22. veljače 2016.).

              Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik I. B. osobno. Premda je u uvodu žalbe navedeno da se ista podnosi zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, iz njezina obrazloženja proizlazi da je podnesena zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a predloženo je da se pobijano rješenje preinači i zatvorenika uvjetno otpusti s izdržavanja kazne zatvora.

Spis predmeta je, sukladno čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje u tekstu: ZKP/08.) te čl. 44. st. 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine", broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03, - pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 148/11. – odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 125/11. – Kazneni zakon, 56/13., 150/13. i 98/19., dalje: ZIKZ), dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Zatvorenik I. B. u svojoj žalbi ističe da prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o njegovom prijedlogu za uvjetni otpust nije u dovoljnoj mjeri vrednovao mišljenje Kaznionice u L. koja je predložila da mu se odobri uvjetni otpust s obzirom na naročito uspješno provođenje pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora, naročito uspješan rad, ponašanje u potpunosti usklađeno s odredbama kućnog reda, činjenicu da nije stegovno kažnjavan, da uredno koristi izvankaznioničke pogodnosti, za što je pohvaljivan i novčano nagrađivan, okolnosti da je tijekom izdržavanja kazne zatvora došlo do pozitivnih promjena u njegovom ponašanju. Smatra da prvostupanjski sud nije pravilno vrednovao ni izvješće probacijskog ureda iz kojega proizlazi da ima osiguran postpenalni prihvat i podršku bivše supruge po izlasku na slobodu. Ističe i to da su mu tijekom izdržavanja kazne zatvora umrli roditelji, da mu se krajem 2020. udaje kćer kojoj bi želio pomoći, zbog čega će po izlasku na slobodu aktivirati svoj obrt u mirovanju, kao i to da je i centar za socijalnu skrb dao pozitivno mišljenje o njegovom prijedlogu za uvjetni otpust.

Protivno istaknutim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je, odlučujući o prijedlogu zatvorenika I. B. za uvjetni otpust podnesenom sukladno čl. 158. st. 1. ZIKZ-a, uzeo u obzir i ocijenio sve one okolnosti koje ima u vidu odredba čl. 59. st. 2. Kazneni zakon ("Narodne novine", broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), uključujući i one koje posebno apostrofira zatvorenik u svojoj žalbi te je, na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, i po mišljenju ovoga suda pravilno zaključio da prijedlog tog zatvorenika za uvjetni otpust nije osnovan.

Naime, zatvorenik je u razdoblju od 2008. do 2011., dakle prije počinjenja kaznenih djela zbog kojih se sada nalazi na izdržavanju kazne zatvora, u dva navrata pravomoćno osuđivan zbog kaznenih djela protuzakonitog prebacivanja osoba preko državne granice. Osim toga, kaznu zatvora već je jednom izdržavao, no s iste je bio uvjetno otpušten pet mjeseci prije redovitog isteka, da bi se ubrzo nakon toga upustio u počinjenje novih, težih kaznenih djela, zbog kojih se sada nalazi na izdržavanju kazne zatvora. Kada se uz sve navedeno uzme u obzir visoki neizdržani dio jedinstvene kazne zatvora na koju je zatvorenik osuđen (kazna mu ističe 16. svibnja 2021. godine), i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, neovisno o urednom tijeku izdržavanja kazne zatvora, osiguranom postpenalnom prihvatu zatvorenika i postojanju podrške obitelji, na strani zatvorenika još uvijek nije ostvarena svrha kažnjavanja propisana odredbom čl. 41. KZ/11. te je radi njezina ostvarenja nužno da zatvorenik nastavi s izdržavanjem jedinstvene kazne zatvora.

Naime, svrha kažnjavanja propisana tom zakonskom odredbom (izražavanje društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecaj na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućavanje počinitelju ponovno uključivanje u društvo) treba se postići, ne samo izricanjem kazne, već i načinom te duljinom njezinog izvršavanja, a žalbene tvrdnje zatvorenika da je duboko svjestan posljedica te da prihvaća odgovornost za počinjeno, zbog čega izražava bezrezervno kajanje, samo potvrđuju da se izdržavanjem kazne zatvora ta svrha ostvaruje.

Budući da pravilnost pobijanog rješenja nije s uspjehom dovedena u pitanje žalbom zatvorenika I. B. te da ni ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno čl. 494. st. 4. ZKP/08. nije utvrđeno postojanje neke od povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 3. ožujka 2020. godine