- 1 -              I Kž 135/2020-4

Broj: I Kž 135/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić kao predsjednice vijeća te Damira Kosa i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika Z. Š., zbog kaznenog djela iz članka 329. stavka 1. točke 3. u vezi s člankom 326. stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - ispravak - dalje: KZ/11-15), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici od 18. veljače 2020. broj Ik I-46/2020-7, u sjednici vijeća održanoj 3. ožujka 2020.,

r i j e š i o   j e:

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjsko rješenje te se odbija prijedlog Zatvora u Z. za uvjetni otpust zatvorenika Z. Š.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem, Županijski sud u Velikoj Gorici je pod točkom I. izreke, na temelju članka 59. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11-19), članka 157. stavka 1. i članka 159. stavka 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03. - pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11. - Odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 125/11. - Kazneni zakon, 56/13., 150/13. i 98/19. – dalje: ZIKZ), zatvorenika Z. Š., s osobnim podacima kao u prvostupanjskom rješenju, otpustio na uvjetni otpust s izdržavanja kazne zatvora od dvije godine, a koju kaznu izdržava na temelju pravomoćne i izvršne presude Županijskog suda u Osijeku od 19. veljače 2019. broj Kov-Us-9/2018-30, zbog kaznenog djela iz članka 329. stavka 1. točke 3. u vezi s člankom 326. stavkom 1. KZ/11-15. Mjesto prebivališta zatvorenika na uvjetnom otpustu bit će na adresi u V. Ujedno je određeno da uvjetni otpust traje od dana otpuštanja s izdržavanja kazne pa do isteka kazne, odnosno do 15. srpnja 2020. Pod točkom II. izreke su, na temelju članka 62. stavka 2. točke 11. KZ/11-19, zatvoreniku naložene posebne obveze da se u roku od tri dana po uvjetnom otpuštanju, a zatim u skladu s određenim planom javljanja, javi sucu izvršenja Županijskog suda u Vukovaru, Policijskoj postaji V. P., Probacijskom uredu V. uz čiju stručnu pomoć će nastaviti s odvikavanjem od ovisnosti o drogama.

Protiv tog je rješenja žalbu podnio državni odvjetnik, ne navodeći izričito žalbene osnove, a predlažući „da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati ovu žalbu i preinači pobijano rješenje na način da odbije kao neosnovan prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika Z. Š.“.

Sukladno članku 44. stavku 2. ZIKZ-a u vezi s člankom 495. i člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba je osnovana.

Nakon razmatranja razloga u pobijanom rješenju te žalbenih navoda, ocjena je Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, da je u pravu državni odvjetnik kada smatra da je prvostupanjski sud trebao odbiti prijedlog zatvorenika za uvjetni otpust jer za to nisu ispunjeni zakonski uvjeti iz članka 59. stavka 2. KZ/11-19.

Naime, kako se to ističe i žalbom državnog odvjetnika, iz izvješća Zatvora u Z. proizlazi da je zatvorenik prema uspješnosti provedbe pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora procijenjen razinom zadovoljava s utvrđenim unutarzatvorskim pogodnostima. Osim toga, odmah na početku izvršavanja kazne zatvora, zatvorenik je počinio lakši stegovni prijestup, zbog čega mu je izrečena stegovna mjera ukor. Kod zatvorenika nije došlo do značajnijeg tretmanskog pomaka, a vjerojatnost kriminalnog povrata je procijenjen srednjim pa je zbog svega navedenog i prijedlog Zatvora u Z. da se zatvoreniku ne odobri uvjetni otpust.

Imajući na umu navedeno, ocjena je ovog suda da je u pravu državni odvjetnik kada u žalbi upire na to da još nisu ispunjeni svi uvjeti iz članka 59. stavka 2. KZ/11-19 za zatvorenikovo ranije puštanje na slobodu te da zatvorenikovo ponašanje tijekom izdržavanja kazne zatvora (stegovni postupak i izrečena stegovna mjera), nekorištenje izvanzatvorskih pogodnosti te nepostojanje značajnog tretmanskog pomaka ne upućuju na njegovu spremnost za uključivanje u život na slobodi. Osim toga, prema podacima iz Izvješća Zatvora u Z., zatvorenik je politoksikomanski ovisnik, primarno ovisnik o opijatima, u kratkotrajnoj i nestabilnoj apstinenciji, a u Zatvoru u Z. je uključen u individualnu edukaciju o štetnosti zlouporabe droga, što dodatno upućuje na zaključak da je nužno da on radi ispunjenja svrhe kažnjavanja nastavi s izdržavanjem kazne.

Činjenice koje se ističu u pobijanom rješenju da je zatvorenik do sada izdržao više od ¾ kazne zatvora na koju je osuđen, da nema kaznenih postupaka u tijeku niti drugih kazni za izdržati, da je do ove presude neosuđivan, da je zadržao kontakte i podršku obitelji koja mu je spremna pomoći tijekom uvjetnog otpusta, izrazio kajanje zbog počinjenog djela koje je priznao i kaznu prihvatio i donio odluku za nastavak normalnog života, uz svijest o svojem stanju, kao i nužnosti ustrajanja u daljnjem liječenju i terapiji, svakako pokazuju da je u zatvorenikovom ponašanju ipak došlo do nekih pozitivnih pomaka. Međutim, iste nisu ni najodlučnije niti, za sada, dostatne za pozitivnu odluku o prijedlogu zatvorenika za uvjetni otpust, osobito imajući na umu za sada još prevelik dio neizdržane kazne u odnosu na ukupno do sada provedeno vrijeme na izdržavanju kazne.

Zbog svega navedenog trebalo je prihvatiti žalbu državnog odvjetnika i na temelju članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP/08. preinačiti prvostupanjsko rješenje na način kako je to učinjeno u izreci ovog rješenja.

Prvostupanjskom se sudu uzgred napominje da posebnu obvezu odvikavanja od ovisnosti o drogama uz stručnu pomoć nadležnog tijela za probaciju zakon propisuje u članku 62. stavku 2. točki 5. KZ/11-19, a za izricanje te posebne obveze, sukladno članku 63. stavku 2. KZ/11-19, potreban je pristanak počinitelja pa se takva obveza ne može izricati u sklopu posebne obveze iz članka 62. stavka 2. točke 11. KZ/11-19, kako je to pogrešno učinjeno pobijanim prvostupanjskim rješenjem.

Zagreb, 3. ožujka 2020.