- 1 -              Rev 2196/2014-3

 

 

 

Broj: Rev 2196/2014-3

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja Š. P., drugotužiteljice Lj. P., trećetužitelja M. P., četvrtotužitelja M. P. i petotužitelja mlljt. G. P., svi iz B. G., svi zastupani po punomoćnici R. D., odvjetnici u S. B., protiv prvotuženika J. K. i drugotužene Z. K., oboje iz B. G., oboje zastupani po punomoćniku D. O., odvjetniku u V., radi naknade štete, odlučujući o reviziji prvotuženika i drugotužene protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovnog broja Gž-1504/11-3 od 14. svibnja 2014. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Županji poslovnog broja P-519/2010 od 4. travnja 2011., u sjednici održanoj 3. ožujka 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija prvotuženika i drugotužene protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovnog broja Gž-1504/11-3 od 14. svibnja 2014. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Općinskog suda u Županji poslovnog broja P-519/2010 od 4. travnja 2011. kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev prvotužitelja i drugotužiteljice i kojom je prihvaćen zahtjev prvotužitelja i drugotužiteljice za naknadu parničnog troška, odbija se kao neosnovana.

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Revizija prvotuženika i drugotužene protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovnog broja Gž-1504/11-3 od 14. svibnja 2014. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Općinskog suda u Županji poslovnog broja P-519/2010 od 4. travnja 2011. kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev trećetužitelja, četvrtotužitelja i petotužitelja i kojom je prihvaćen zahtjev trećetužitelja, četvrtotužitelja i petotužitelja za naknadu parničnog troška, odbacuje se kao nedopuštena.

 

 

Obrazloženje

 

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

"I Nalaže se tuženicima J. K. i Z. K., oboje iz B. G., da tužiteljima Š. P., Lj. P., M. P., M. P. i mlt. G. P., svi iz B. G., na ime naknade štete solidarno isplate i to:

 

I-tužitelju Š. P. iz B. G., ...;

- na ime naknade neimovinske štete za pretrpljene duševne boli zbog smrti sina iznos od 220.000,00 kuna,

- na ime naknade imovinske štete iznos od 24.130,00 kuna i to:

- za troškove pogrebne opreme iznos od 4.130,00 kuna,

- za troškove karmina iznos od 5.000,00 kuna,

- za troškove nadgrobnog spomenika iznos od 15.000,00 kuna, sve zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 07. listopada 2010. g., kao dana podnošenja tužbe do isplate, po stopi od 14% godišnje, a u slučaju promjene stope u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, sve u roku 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

 

II-tužiteljici Lj. P. iz B. G., ...;

- na ime naknade neimovinske štete za pretrpljene duševne boli zbog smrti sina iznos od 220.000,00 kuna,

- na ime naknade imovinske štete za troškove žalobne odjeće iznos od 3.000,00 kuna, sve zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 07. listopada 2010. g., kao dana podnošenja tužbe do isplate, po stopi od 14% godišnje, a u slučaju promjene stope u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, sve u roku 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

 

III-tužitelju M. P. iz B. G., ...;

- na ime naknade neimovinske štete za pretrpljene duševne boli zbog smrti brata iznos od 75.000,00 kuna, sve zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 07. listopada 2010. g., kao dana podnošenja tužbe do isplate, po stopi od 14% godišnje, a u slučaju promjene stope u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, sve u roku 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

 

IV-tužitelju M. P. iz B. G., ...;

- na ime naknade neimovinske štete za pretrpljene duševne boli zbog smrti brata iznos od 75.000,00 kuna, sve zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 07. listopada 2010. g., kao dana podnošenja tužbe do isplate, po stopi od 14% godišnje, a u slučaju promjene stope u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, sve u roku 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

 

II I-tužitelj Š. P. i II-tužiteljica Lj. P. odbijaju se s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva preko dosuđenog.

 

III Nalaže se tuženicima da tužiteljima na ime parničnog troška solidarno isplate iznos od 119.188,00 kuna, u roku od 15 dana."

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba prvotuženika i drugotuženika te je potvrđena prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju su u smislu odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) podnijeli tuženici iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Tužitelji nisu podnijeli odgovor na reviziju tuženika.

 

Revizija prvotuženika i drugotužene protiv drugostupanjske presude u dijelu u kojem je potvrđena prvostupanjska presuda gdje je prihvaćen tužbeni zahtjev prvotužitelja i drugotužiteljice te gdje je prihvaćen tužbeni zahtjev tih tužitelja za naknadu parničnog troška, nije osnovana.

 

Postupajući sukladno odredbi čl. 392. a. st. 1. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Suprotno revizijskim navodima obaju tuženika u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupa iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Pobijane nižestupanjske presude nemaju nedostatke zbog kojih se ne bi mogle ispitati. Izreke tih presuda su razumljive i nisu u proturječnosti sa jasno i potpuno navedenim razlozima o svim činjenicama odlučnim za ishod spornog odnosa među strankama.

 

Revizijski navodi koji smjeraju na eventualno počinjenu (relativno) bitnu povredu odredaba parničnog postupka u smislu čl. 385. st. 1. toč. 2., u svezi čl. 354. st. 1. i čl. 8. ZPP-a, obzirom na njihovu nekonkretiziranost i neobrazloženost nisu mogli biti uzeti u razmatranje, sukladno odredbi čl. 386. ZPP.

 

Suprotno revizijskim navodima tuženika odluka o dosuđenim zateznim kamatama je potpuna i jasna. Iz izreke prvostupanjske presude jasno proizlazi da su tuženici obvezani prvotužitelju i drugotužiteljici na dosuđene iznose imovinske i neimovinske štete platiti i zatezne kamate tekuće od 7. listopada 2010. pa do isplate po kamatnoj stopi od 14% godišnje, a u slučaju promjene stope u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za 5 postotnih poena.

 

Predmet spora su tužbeni zahtjevi tužitelja za naknadu imovinske i neimovinske štete uslijed smrti njihova sina i brata M. P..

 

Nižestupanjski sudovi utvrdili su sljedeće činjenice:

- da se 9. svibnja 2010. u dvorištu obiteljske kuće tuženika u B. G., ..., dogodio štetni događaj u kojem je smrtno stradao mlljt. M. P. na način da je mlljt. sin prvotuženika i drugotuženice (rođen 20. veljače 1999.) iz nehaja hicem iz puške usmrtio mlljt. M. P.,

 

- da je mlljt. M. K. predmetnu pušku pronašao više dana prije predmetnog štetnog događaja, te

 

- da je prvotuženik za taj pronalazak puške doznao također više dana prije predmetnog štetnog događaja, ali da nije tu pušku oduzeo, odnosno da nije onemogućio mlljt. M. K. (svoga sina) da dolazi u kontakt s tom puškom.

 

Revizijski navodi obaju tuženika kojima pokušavaju dovesti u sumnju pravilnost zaključaka nižestupanjskih sudova o postojanju netom navedenih činjenica, predstavljaju pokušaj pobijanja drugostupanjske presude iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Međutim, prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizijom se drugostupanjska presuda ne može pobijati iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga takvi revizijski navodi prvotuženika i drugotuženika nisu uzeti u razmatranje.

 

Na utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski sudovi pravilno su primijenili materijalno pravo kada su prihvatili tužbeni zahtjev prvotužitelja i drugotužitelja.

 

Prema odredbi čl. 1056. st. 4. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO) roditelji odgovaraju za štetu što ju prouzroči drugom njihovo maloljetno dijete koje je navršilo 7 godina života, osim ako dokažu da je šteta nastala bez njihove krivnje.

 

Dakle, prema navedenoj zakonskoj odredbi roditelji odgovaraju za štetu što ju prouzroči drugom njihovo maloljetno dijete koje je navršilo 7 godina života po načelu presumirane krivnje.

 

I po ocjeni ovog revizijskog suda tuženici nisu uspjeli dokazati da bi predmetna šteta nastala bez njihove krivnje. Čak štoviše, u postupku je utvrđeno da je prvotuženik znao da je njegov maloljetni sin M. K. pronašao predmetnu pušku te da je propustio poduzeti potrebne mjere nadzora odnosno da je propustio otkloniti mogućnost da njegov maloljetni sin dolazi u kontakt s tom puškom.

 

Okolnost na koju u reviziji ukazuju tuženici da oni nisu bili u posjedu predmetne puške, nije od utjecaja na ishod spornog odnosa među strankama, jer na toj činjenici nižestupanjski sudovi nisu niti utemeljili svoje odluke, već su ih utemeljili na prije navedenim činjeničnim utvrđenjima i pravnim razlozima i shvaćanjima.

 

U pogledu revizijskih navoda prvotuženika i drugotužene da je mlljt. M. P. doprinio nastanku predmetne štete na način da nije poslušao mlljt. M. K. da se sporne zgode ne penje na tavan, za obrazložiti je da su oni protivni činjeničnim utvrđenjima nižestupanjskih sudova kojima nije utvrđeno da bi sporne zgode mlljt. M. K. upozoravao mlljt. M. P. da se ne penje na tavan, a činjenični navodi, u ovoj, revizijskoj fazi postupka ne mogu biti predmet preispitivanja.

 

S obzirom na izneseno valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude i to sve na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

 

Revizija prvotuženika i drugotužene protiv pobijane drugostupanjske presude u dijelu u kojem je potvrđena prvostupanjska presuda gdje je prihvaćen tužbeni zahtjev trećetužitelja, četvrtotužitelja i petotužitelja i kojom je prihvaćen zahtjev tih tužitelja za naknadu parničnog troška, nije dopuštena.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:

 

1) ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn,

2) ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa,

3) ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373. a. i 373. b. toga Zakona.

 

Kako pobijana drugostupanjska presuda nije donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa te kako ta presuda nije donesena niti prema odredbama čl. 373. a. i čl. 373. b. ZPP, to je dopuštenost predmetne revizije prvotuženika i drugotužene protiv drugostupanjske presude u dijelu odluke o tužbenim zahtjevima i o zahtjevima parničnog troška trećetužitelja, četvrtotužitelja i petotužitelja, ispitana prema vrijednosnom kriteriju te je utvrđeno da tom kriteriju nije udovoljeno.

 

Ovo stoga što vrijednost predmeta spora niti povodom tužbenog zahtjeva trećetužitelja, niti povodom tužbenog zahtjeva četvrtotužitelja, a niti povodom tužbenog zahtjeva petotužitelja ne prelazi 200.000,00 kn.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. toga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji st. 2. toga članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Predmetna revizija prvotuženika i drugotužene u dijelu u kojem se odnosi na tužbene zahtjeve i zahtjeve za naknadu parničnog troška trećetužitelja, četvrtotužitelja i petotužitelja nema sadržaj propisan odredbom čl. 382. st. 3. ZPP. Ovo stoga što tuženici u reviziji  nisu na određen način naznačili pravno pitanje koje bi bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a posljedično tome nisu niti na određen način izložili razloge zbog kojih bi smatrali da bi to pravno pitanje bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

S obzirom na izneseno valjalo je na temelju odredbe čl. 382. st. 1. i st. 2. ZPP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

 

 

Zagreb, 3. ožujka 2020.