- 1 -              Revr 1994/2015-2

 

 

 

 

 

Broj: Revr 1994/2015-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. P. iz T., OIB: ..., zastupane po punomoćnici M. P., odvjetnici iz Z., protiv Kliničkog bolničkog centra u O., OIB: ..., radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-497/2014-2 od 20. kolovoza 2015. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-431/12-15 od 23. prosinca 2013., u sjednici održanoj 3. ožujka 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Revizija tužiteljice odbacuje se kao nedopuštena.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici na ime bruto plaće iznos od 27.245,33 kn s zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose kao u izreci presude i na ime zatezne kamate iznos od 10,07 kn te naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 11.250,00 kn s zateznim kamatama od presuđenja, pa do isplate.

 

Drugostupanjskom presudom djelomično je odbijena žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu u kojem je prihvaćen zahtjev za isplatu zatezne kamate u iznosu od 10,07 kn (točka I. izreke). Nadalje je djelomično prihvaćena žalba tuženika i preinačena prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom I. izreke na način da je naloženo tuženiku isplati tužiteljici bruto plaću u iznosu od 1.973,99 kn sa zateznom kamatom na pojedine periodično dospjele iznose pobliže opisane u izreci presude te je s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva tužiteljica odbijena (točka II. izreke). Ujedno je preinačena i odluka o parničnom trošku na način da je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn sa zateznom kamatom pobliže opisanim u izreci presude. Nadalje je odlučeno da se tužiteljici ne dosuđuje trošak odgovora na žalbu (točka III. izreke).

 

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP). Predložila je prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu presudu, a podredno ukinuti i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija nije dopuštena.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Prema odredbi st. 3. navedenog članka u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP-a (tzv. izvanrednoj reviziji) stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Podnoseći izvanrednu reviziju tužiteljica postavlja sljedeće pitanje:

 

"Da li se u djelatnosti zdravstva plaćeni slobodni dani proizašli iz dežurstva subotom, nedjeljom i blagdanom moraju platiti, evidentirati i uračunati u radnikovu satnicu?“

 

Obrazlažući razloge važnosti postavljenom pitanju tužiteljica se poziva na presudu Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž-1819/12 od 20. veljače 2013. te rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-3117/2003 od 28. lipnja 2006.

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu dodataka za prekovremeni rad za razdoblje od mjeseca srpnja 2009. do mjeseca veljače 2012. za sate odrađene preko redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

 

Prvostupanjski je sud je ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev i naložio tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 27.245,33 kn, prihvativši varijantu nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka kojom je utvrđeno koliko iznosi prekovremeni rad tužiteljice kada je prvi slobodan dan nakon dežurstva subotom, nedjeljom, blagdanom, koji je u pravilu bio ponedjeljak, uračunat u mjesečni fond sati.

 

Drugostupanjski je sud, djelomično preinačujući prvostupanjsku presudu djelomično prihvatio i djelomično odbio tužbeni zahtjev zaključujući, u bitnom, da se sporni plaćeni slobodni dani na koje radnik ima pravo nakon odrađenog dežurstva subotom, nedjeljom i blagdanom prema čl. 60. st. 2. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 9/05, 20/06, 156/09, 52/10 i 7/11 - dalje: KU/05) ne mogu ubrajati u redovnu mjesečnu stanicu jer na taj plaćeni slobodan dan tužitelj nije radio. Stoga je prihvatio varijantu nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka kojom je utvrđeno koliko iznosi prekovremeni rad tužiteljice kada se plaćeni slobodni dani ne pribroje u redovnu mjesečnu satnicu.

 

U odnosu na naznačeno pitanje u reviziji valja reći da je ovaj sud presudom broj Rev-2209/18-2 od 10. prosinca 2019., odlučujući o reviziji protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-338/18-2 od 5. lipnja 2018. prihvatio kao pravilno sljedeće pravno shvaćanje na kojem se temelji navedena drugostupanjska odluka:

 

"Odredbama članka 60. stavak 2. Kolektivnih ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", broj: 9/05 i 88/13, dalje KU 9/05 i 88/13) propisano je: Nakon odrađenog dežurstva subotom, nedjeljom i blagdanom, radnik ima pravo na jedan plaćeni slobodan dan.

 

Zaključkom broj 367. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje ovih ugovora od 25. veljače 2010., a na pitanje sindikata da li prekovremeni sati ulaze u redovnu satnicu mjeseca kada se koriste kao slobodni dan, utvrđeno je da se taj slobodni dan ne evidentira i ne obračunava u osam plaćenih slobodnih sati.

 

Slijedom navedenog, iz zaključka broj 367 Zajedničkog povjerenstva od 25. veljače 2010. ne proizlazi da se takav slobodan dan ne bi trebao platiti, već proizlazi da se isti ne uračunava u satnicu prekovremenog rada, pri čemu je očita namjera stranaka bila izbjeći dvostruko honoriranje tog slobodnog dana po osnovi čl. 60. st. 2. KU 9/05 i 88/13 te po osnovi rada u prekovremenom radnom vremenu. Tako stoga što radnici u djelatnosti zdravstva ostvaruju pravo na taj slobodni dan zbog prekovremenog rada koji ne ulazi u satnicu rada u tekućem mjesecu te se kao takav ne plaća, pa se radniku omogućuje da sate takvog prekovremenog rada koji nije plaćen pretvori u korištenje jednog slobodnog dana, a koji je plaćen, makar se ne uračunava u radno vrijeme niti radnik na taj dan radi. Stoga se predmetnim zaključkom Zajedničkog povjerenstva nastojala izbjeći situacija po kojoj bi se taj slobodni dan ponovo uračunavao u radno vrijeme i to na način da proizlazi kako je radnik i na taj slobodni dan radio prekovremeno, zbog čega bi stekao dvostruko pravo na isplatu naknade za korišteni slobodni dan te naknade za rad u prekovremenom radnom vremenu.“

 

Budući je pobijana presuda utemeljena na pravnom shvaćanju koje je podudarno s navedenim shvaćanjem, u reviziji postavljeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Radi navedenog valjalo je reviziju tužiteljice odbaciti kao nedopuštenu na temelju odredbe čl. 392.b st. 3. ZPP-a.

 

Zagreb, 3. ožujka 2020.

 

                            Predsjednica vijeća:

                            Jasenka Žabčić, v.r.