- 1 -              Rev 2828/2013-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2828/2013-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća u pravnoj stvari I-tužitelja D. P., II-tužiteljice I. P., III-tužiteljice mlt. R. P. i IV-tužiteljice mlt. D. P., svi iz Z., maloljetne tuženice zastupane po ocu i zakonskom zastupniku I-tužitelju, svi iz Z., koje zastupa punomoćnica M. G., odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu G. & Š. iz V., protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje d.d. Z., zastupanog po punomoćnicima M. D. i Z. P., odvjetnicima u S., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika A. P. iz Z., zastupanog po punomoćnicima mr. sc. Š. P. i N. S., odvjetnicima u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-2747/10-2 od 12. lipnja 2013., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-662/07-26 od 29. travnja 2010., u sjednici održanoj 3. ožujka 2020.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

              Revizija prvotužitelja D. P. i drugotužiteljice I. P. odbija se kao neosnovana.

 

r i j e š i o   j e:

 

              Revizija tužiteljica mlt. R. P. i mlt. D. P. odbacuje se kao nedopuštena.

 

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju.

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim se nalaže tuženiku da isplati tužiteljima i to: D. P. iznos od 318.491,73 kn, I. P. iznos od 225.750,00 kn, te mlt. R. P. iznos od 80.750,00 kn i mlt. D. P. iznos od 80.750,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. veljače 2007. do isplate, kao i da im naknadi troškove postupka. U točki II. izreke te presude naloženo je tužiteljima da tuženiku naknade troškove postupka u iznosu od 34.735,20 kn, a umješaču na strani tuženika da naknade parnični trošak u iznosu od 34.735,20 kn.

Drugostupanjskom presudom u točki 1. izreke odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda (u točki I. i toč. II. izreke) u dijelu kojim je naloženo tužiteljima da naknade tuženiku trošak postupka u iznosu od 34.735,20 kn. U točki 2. izreke pobijane presude djelomično je preinačena prvostupanjska presuda u dijelu koji se odnosi na troškove umješača na način da mu tužitelji naknade i daljnji parnični trošak u iznosu od 1.230,00 kn, dok je u preostalom dijelu zahtjev umješača na strani tuženika za naknadu troškova postupka odbijen kao neosnovan. U točki 3. izreke pobijane presude odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju su podnijeli tužitelji na temelju odredbe članka 382. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19 - u daljnjem tekstu: ZPP). Revizija je podnesena zbog svih revizijskih razloga, odnosno bitne povrede odredaba parničnog postupka te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da se nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje pred drugim vijećem, odnosno da se revizija prihvati i pobijane presude preinače uz naknadu troškova postupka.

 

U odgovoru na reviziju tuženik osporava sve revizijske navode predlažući da se revizija odbije kao neosnovana, ujedno jer zatražio i troškove postupka nastale podnošenjem odgovora na reviziju.

 

Revizija I-tužitelja i II-tužiteljice nije osnovana, dok je revizija mlt. tužiteljica nedopuštena.

 

U povodu revizije iz članka 382. stavak 1. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (članak 392.a ZPP).

 

Neosnovano se u reviziji tvrdi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a budući da izreke pobijanih presuda ne proturječe razlozima presude, a niti postoje bilo kakvi drugi nedostaci koji bi onemogućavali ispitivanje navedenih odluka.

 

U odnosu na revizijske navode o nedostacima prvostupanjske presude u odnosu na provedene dokaze i njihovu ocjenu, drugostupanjski je sud dao jasne i iscrpne razloge koje u svemu prihvaća i ovaj revizijski sud, stoga se tužitelje u tom dijelu upućuje na obrazloženje pobijane presude. Pritom valja istaknuti da su odlučne tvrdnje revidenata iz kojih proizlazi da - sad pok. sin i brat tužitelja nije znao da je vozilo kojim je počinjena šteta neosigurano, razlozi činjenične naravi koje revizijski sud nije ovlašten ispitivati.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja, odnosno roditelja i maloljetnih sestara sad pok. J. P., da im tuženik naknadi imovinsku i neimovinsku štetu uslijed prometne nezgode od 28. siječnja 2007., u kojoj je smrtno nastradao njihov sin i brat.

 

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

 

- da je sad pok. J. P. 28. siječnja 2007. oko 3,00 sata dobrovoljno kao suputnik sjeo u neregistrirano osobno vozilo marke „Yugo Koral 45“ vozeći se iz S. prema B., kojim vozilom je upravljao umješač A. P. pod utjecajem alkohola od 0,38 g/kg, brzinom većom od dopuštene i bez prisutnosti osobe starije od 25 godina, te da je tom prigodom vozač izgubio kontrolu nad vozilom prilikom izlaska iz slabo preglednog desnog zavoja, uslijed čega je vozilo sletjelo izvan kolnika pri čemu je zadnjom desnom stranom udarilo u stablo masline, od kojeg se odbilo i sletjelo u provaliju koja je za 4 m niža od razine kolnika da bi zatim prednjim desnim dijelom udarilo u drugo stablo, od kojeg udarca se prevrnulo na krov i udarilo u kamenu stijenu, a zatim se prevrnulo na lijevu bočnu stranu i zaustavilo na kamenoj stijeni, pri čemu je suputnik sad pok. J. P. zadobio brojne teške tjelesne ozljede od kojih je na mjestu preminuo,

- da je kaznenom presudom Općinskog suda u Zadru broj Kmp-5/08 od 7. travnja 2009. godine, koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zadru broj Kž-429/09, umješač A. P. proglašen krivim i osuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci,

- da je sad pok. J. P. bilo poznato da je predmetno vozilo kojim je počinjena prometna nezgoda bilo neosigurano.

 

Na temelju takvog činjeničnog utvrđenja, prvostupanjski sud zaključuje da je sad pok. J. P. dobrovoljno, kao suputnik, sjeo u vozilo za koje je znao da je neosigurano i time svjesno pristao na eventualne štetne posljedice koje za njega mogu proizaći iz vožnje u takvom vozilu. Stoga je ocijenio da su u ovom slučaju ispunjene pretpostavke iz članka 23. točka 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 - u daljnjem tekstu: ZOOP) za oslobođenje tuženika od odgovornosti, slijedom čega je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen  kao neosnovan.

 

Drugostupanjski sud je ocijenio sve žalbene razloge koji su od odlučnog značenja, kao i one na koje pazi po službenoj dužnosti pa je u tom smislu istaknuo da je sud prvog stupnja, pravilnom ocjenom izvedenih dokaza, osnovano zaključio da je sad pok. J. P. nesumnjivo znao da je crveni Yugo neregistriran jer na njemu već godinama nije bilo registarskih pločica. Slijedom toga je pravilan i daljnji zaključak nižestupanjskih sudova - da mu je ujedno bilo poznato i da je to vozilo bilo neosigurano, odnosno da u vrijeme prometne nezgode nije bilo „pokriveno“ policom obveznog osiguranja, kao što su bila neosigurana i druga vozila koja su se nalazila u zajedničkom dvorištu tužitelja i umješača te N. P.

 

Stoga je, zaključivši da je odbijanjem tužbenog zahtjeva pravilno primijenjeno materijalno pravo, odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu.

 

U reviziji se izrijekom tvrdi da je (i nadalje sporno) je li je sad pok. J. P. bilo poznato da je predmetno vozilo kojim je počinjena prometna nezgoda bilo neosigurano.

 

Međutim, u pitanju je odlučna činjenica koja je svestrano ispitana i raspravljena u nižestupanjskim postupcima i koju revizijski sud, imajući na umu činjenična utvrđenja iz pobijanih presuda (iz kojih proizlazi da je pok. J. P. bilo poznato da je predmetno vozilo bilo neosigurano), kako je uvodno obrazloženo, više ne može preispitivati (članak 385. ZPP).

 

Prema odredbama o isključenju iz osiguranja, koje su sadržane u članku 23. stavak 4. ZOOP-a, po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti pravo na naknadu štete nema suputnik koji je dragovoljno ušao u neosigurano vozilo kojim je uzrokovana šteta, ako Hrvatski ured za osiguranje dokaže da je ova okolnost suputniku bila poznata.

Slijedom toga, kad je u postupku pred nižestupanjskim sudovima odbijen tužbeni zahtjev jer je utvrđeno da je tuženik dokazao pretpostavke za isključenje iz osiguranja (članak 23. stavak 4. ZOOP), odnosno da je sad pok. J. P., kao suputnik, dragovoljno ušao u neosigurano vozilo kojim je prouzrokovana šteta, tada materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

 

Zbog toga je reviziju prvotužitelja i drugotužiteljice, na temelju odredbe iz članka 393. ZPP-a, valjalo odbiti i presuditi kao u izreci.

 

Vrijednost spora u odnosu na maloljetne tužiteljice R. i D. P., koje su u ovom slučaju obični materijalnopravni suparničari, iznosi 80.750,00 kn za svaku od njih pojedinačno.

 

Sukladno članku 37. stavak 2. ZPP-a, ako zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova, ili pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji ili su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika, vrijednost predmeta spora se određuje prema vrijednosti svakoga pojedinog zahtjeva.

 

Prema tome, revizija mlt. tužiteljica, koja je u cijelosti sastavljena kao (redovna) revizija iz članka 382. stavak 1. ZPP-a, s obzirom da vrijednost predmeta spora ne prelazi iznos od 200.000,00 kn, u konkretnom slučaju, nije dopuštena.

 

Zbog toga je, primjenom odredbe iz članka 392. stavak 1. ZPP-a, navedenu reviziju valjalo odbaciti kao nedopuštenu.

 

Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju jer ta parnična radnja nije bila potrebna za vođenje parnice (članak 155. stavak 1. i 166. stavak 1. ZPP).

 

Iz navedenih je razloga presuđeno i riješeno kao u izreci.

 

Zagreb, 3. ožujka 2020.