1                                                               

Poslovni broj: Gž-141/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

              Županijski sud u Vukovaru, po sucu Ireni Lenić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja E. D. , OIB: …iz K. , …, kojeg zastupa odvjetnica A. B. D. iz P. , protiv tuženika R. A. d.d., OIB: …Z. , …, kojeg zastupaju odvjetnici iz odvjetničkog društva G. & G. iz Z. , radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Kutini broj P-375/2019-4 od 16. siječnja 2020. godine, dana 3. ožujka 2020. godine,

r i j e š i o  j e

              Žalba tuženika se odbija kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Kutini broj P-375/2019-4 od 16. siječnja 2020. godine.

Obrazloženje

Rješenjem prvostupanjskog suda je odbijen kao neosnovan prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Kutini.

Protiv rješenja prvostupanjskog suda je žalbu podnio tuženik. U žalbi navodi da rješenje pobija zbog svih zakonom dopuštenih razloga. Predlaže preinaku rješenja na način da se prvostupanjski sud oglasi mjesno nenadležnim podredno predlaže ukidanje rješenja i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

Odgovoru na žalbu nije podnesen.

Žalba nije osnovana.

Ispitujući pobijanu odluku u smislu odredbe članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14., dalje u tekstu: ZPP) utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

              Nije osnovan žalbeni razlog postojanja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2.  točke 11. ZPP, zato jer rješenje nema nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, a u rješenju su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ili proturječni niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava ili zapisnika i samih tih isprava ili zapisnika, a na što neosnovano ukazuje žalitelj.

Predmet ovog postupka je zahtjev za utvrđenjem  ništetnosti odredbe ugovora o kreditu sklopljen 25. siječnja 2006. te zahtjev za isplatu temeljem ništetnih odredbi o promjenjivoj kamati i valutnoj klauzuli.

Tuženik je u odgovoru na tužbu istakao prigovor mjesne nenadležnosti suda s obzirom  da je odredbom čl. 12. ugovora o kreditu ugovorena nadležnost suda u mjestu sjedišta tuženika, pa da bi za suđenje u ovom predmetu mjesno nadležan bio Općinski građanski sud u Zagrebu.

Prvostupanjski sud je odlučujući o prigovoru tuženika isti odbio kao neosnovan pozivom na odredbe Zakona o zaštiti potrošača.

Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je odredba o ugovorenoj nadležnosti suda koju je tužitelj prihvatio potpisivanjem ugovora nepoštena odredba ugovora.

U tom smislu treba naglasiti da je Direktiva 93/13 EEZ Vijeća od 5. travnja 1993. godine o nepoštenim odredbama potrošačkih ugovora u cijelosti implementirana u hrvatski pravni sustav.

Tako je odredbom čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodni novine" 96/03 dalje:ZZP-a.) propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača s time da se smatra da se o jednoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog sadržaja ugovora koju je formulirala jedna strana.

Naime,  ovakve odredbe u adhezijskim ugovorima su suprotne načelu savjesnosti i poštenja budući je ovakvim odredbama prouzročena očigledna neravnopravnost u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja, što ih čini ništetnim sukladno odredbi čl. 87. st.1. ZZP.

U konkretnom se radi o prorogacijskoj klauzuli u potrošačkom ugovoru kojom je ugovorena isključiva nadležnost suda u mjestu sjedišta kreditora.

Uzimajući u obzir da se radi o ugovornoj klauzuli koja nije bila posebno pregovarana, da uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama budući bi radi ostvarenja svojih prava i obveza tužiteljica je bila u obvezi putovati u drugi grad što bi uzrokovalo značajnu financijsku neravnotežu s obzirom na cijenu putovanja te potrebno vrijeme te uzimajući u obzir da je navedena odredba bila unaprijed formulirana od strane tuženika na što tužitelj kao potrošač nije imao utjecaja, pravilan je zaključak suda da se radi o nepoštenoj ugovornoj klauzuli odredbu ugovora smatra nepoštenom.

Kako je u konkretnom slučaju predmet spora zahtjev za utvrđenjem ništetnim te isplatu iznosa plaćenog po osnovu ništetnih odredbi ugovora o potrošačkom kreditu, a tužitelj je kao korisnik kredita potrošač, prvostupanjski sud mjesta gdje potrošač ima prebivalište je nadležan za postupanje.

Stoga je žalba tuženika odbijena kao neosnovana i rješenje potvrđeno temeljem odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a.

Vukovar, 3. ožujka 2020.

                                                                                                                              SUDAC

                                                                                                                         Irena Lenić