- 1 -              Revd 63/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 63/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. P. iz Z., koju zastupa M. M., odvjetnik u Z., protiv tuženika K. bolnice D., Z., kojeg zastupa Š. B., odvjetnik u Z., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika, Republike Hrvatske, kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Z., Građansko upravni odjel, odlučujući o prijedlozima tuženika i umješača za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovnog broja Gž R-933/2019-2 od 5. studenog 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovnog broja Pr-13/2018-41 od 17. svibnja 2019., u sjednici održanoj 3. ožujka 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

1. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje.

 

2. Prijedlog umješača za dopuštenje revizije se odbacuje.

 

 

Obrazloženje

 

Protiv drugostupanjske presude kojom je potvrđena prvostupanjska presuda tuženik i umješač su podnijeli prijedloge za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP).

 

Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP-a revizijski je sud ocijenio da pravno pitanje naznačeno u prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije, kao niti prvo pravno pitanje (naznačeno pod „a)“ ) u prijedlogu umješača nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je u pogledu tih pitanja pobijana odluka utemeljena na pravnom shvaćanju koje nije nepodudarno s pravnim shvaćanjem revizijskog suda izraženim na osmoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, koja je održana 9. prosinca 2019.

 

U pogledu drugog i trećeg prijedlogom umješača postavljenih pitanja (naznačeno pod „b)“ i „c)“ ), za istaknuti je da se oni, kako ih je umješač formulirao, odnose samo na konkretan, ovdje nastao odnos procesne naravi i ovlasti suda - prema onome što je ovdje dano za "zadatak vještaku". Ona se odnose na problematiku dokazivanja konkretnih činjenica, odlučnih za konkretan slučaj, u pogledu načina davanja zadatka sudskom vještaku. Zato odgovor na ta pitanja ovisi o okolnostima samo konkretnog slučaja, te se davanjem odgovora na njih ne bi mogao uspostaviti opći pravni standard za ujednačenje sudske prakse. Također, ovaj sud ne nalazi da prijedlog umješača u odnosu na ta pitanja sadrži razloge važnosti zbog kojih bi se na ta pitanja morao ili uopće i mogao dati odgovor koji bi bio relevantan za svrhu provođenja (potencijalnog a ovim rješenjem nedopuštenog) revizijskog postupka – za ujednačenje sudske praske tj. osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. To stoga što u konkretnim odlukama na koje se umješač poziva u prijedlogu za dopuštenje revizije, sudovi nisu izričito izrazili pravno shvaćanje u pogledu tih, tako koncipiranih pitanja (dakle, u pogledu načina davanja naloga i uputa sudskom vještaku vezanih uz način i zadatak vještačenja).

 

Slijedom navedenog, a kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1., u svezi čl. 387. st. 5. ZPP-a, riješeno kao u izreci.

 

Zagreb, 3. ožujka 2020.