- 1 -              Rev 401/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 401/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. M., OIB: …, iz C., kojeg zastupaju punomoćnici I. S. i B. S., odvjetnici u S. B., protiv tuženika C. o. d.d., OIB: …, iz Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2895/17-3 od 14. studenoga 2017., kojom je djelomično potvrđena te djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-4012/13-32 od 29. ožujka 2017., u sjednici održanoj 3. ožujka 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Revizija tužitelja djelomično se prihvaća te se preinačava presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2895/17-3 od 14. studenoga 2017. u dijelu pod toč. II. izreke, te se sudi:

 

Nalaže se tuženiku C. o. d.d. Z. da tužitelju R. M. na ime naknade neimovinske štete s osnova povrede prava osobnosti isplati i daljnji iznos od 120.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 3. listopada 2013. do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentnoj razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima te daljnji iznos troškova postupka od 11.607,76 kn, također s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 29. ožujka 2017. do isplate, sve u roku od 15 dana.

 

II. U preostalom dijelu kojim je presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2895/17-3 od 14. studenoga 2017. odbijen zahtjev tužitelja na ime naknade neimovinske štete za iznos od 302.000,00 kn, zajedno s pripadajućom kamatom, te troškova postupka u iznosu od 20.728,12 kn, revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime troškova revizijskog postupka naknadi iznos od 5.044,20 kn, u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženiku da tužitelju na ime naknade neimovinske štete s osnova povreda prava osobnosti isplati iznos od 533.000,00 kn, zajedno s pripadajućom, zateznom kamatom tekućom od 3. listopada 2013. do isplate, po stopi kako je to pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude (toč. I.). Tuženik je obvezan platiti tužitelju troškove postupka u iznosu od 89.912,50 kn, također sa zateznom kamatom tekućom od 29. ožujka 2017. god isplate (toč. II.).

 

Presudom suda drugoga stupnja odbijena je žalba i dopuna žalbe tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja za iznos od 111.000,00 kn, s pripadajućom zateznom kamatom (dio st. I. izreke), te u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 57.576,62 kn s pripadajućom zateznom kamatom (dio st. II. izreke) (toč. I.). Preinačena je prvostupanjska presuda u dijelu u kojem je prihvaćen zahtjev tužitelja za iznos od 422.000,00 kn zajedno s pripadajućom kamatom, te za iznos od 32.335,88 kn s pripadajućom kamatom na ime troškova postupka, te je u tom dijelu zahtjev tužitelja odbijen (toč. II.). Tužitelj je obvezan tuženiku nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 7.900,00 kn (toč. III.).

 

Protiv presude suda drugog stupnja tužitelj pravovremeno podnio reviziju temeljem odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP), zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj predlaže da se revizija prihvati, pobijana drugostupanjska presuda preinači na način da se potvrdi prvostupanjska presuda, te da se tuženika obveže na plaćanja troškova revizijskog postupka.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija tužitelja je djelomično osnovana.

 

U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP, prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Tužitelj u reviziji prije svega ukazuje na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP, a koja je počinjena u postupku pred prvostupanjskim sudom time što je prvostupanjski sud propustio dostaviti tuženiku odgovor tužitelja na žalbu tuženika, kao i što nije dostavio tužitelju dopunu žalbe. Osim toga, tvrdi se da drugostupanjski sud nije uopće ocijenio sadržaj odgovora na žalbu, čime je tužitelju onemogućeno raspravljanje pred sudom.

 

Uvidom u sam predmet vidljivo je da je žalba tuženika dostavljena na odgovor punomoćniku tuženika 24. travnja 2017., kao i da je tužitelj odgovorio na žalbu tuženika podneskom od 23. svibnja 2017., koji odgovor na žalbu je dostavljen tuženiku 2. lipnja 2017., dakle prije nego što je donesena drugostupanjska presuda. Iz navedene žalbe tuženika i odgovora na žalbu tužitelja jasno proizlazi da je nesporno tužitelj na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti isplaćen iznos od 469.000,00 kn i to dobrovoljno od strane tuženika, a ne iznos od 407.000,00 kn, kako je to navedeno u obrazloženju prvostupanjske presude.

 

Sama činjenica da dopuna žalbe, koju je prvostupanjski sud pogrešno odbacio kao nepravovremenu, nije dostavljena tuženiku na odgovor ne ukazuje na počinjenu bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP, jer je u toj dopuni samo dostavljen dokaz o izvršenim isplatama od strane tuženika tužitelju u visini od 469.000,00 kn na ime neimovinske štete. U samom odgovoru na žalbu upravo je punomoćnik tužitelja potvrdio da je tuženik tužitelju dobrovoljno isplatio iznos od 469.000,00 kn na ime neimovinske štete, a ne iznos od 407.000,00 kn, kako je to navedeno u prvostupanjskoj presudi. Tome valja dodati da i drugostupanjski sud konstatira navedenu pogrešku prvostupanjskog suda i pravilno utvrđuje nesporno isplaćeni iznos neimovinske štete.

 

Jednako tako u postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana presuda ima jasne i razumljive razloge glede dosuđene visine neimovinske štete.

 

Stoga revizijski razlog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka nije osnovan.

 

Međutim, osnovano tužitelj u reviziji ukazuje da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo glede visine dosuđene pravične novčane naknade u smislu čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 - dalje ZOO). Naime, djelomično preinačujući prvostupanjsku presudu drugostupanjski sud ocjenjuje da tužitelju pripada na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na fizičko i duševno zdravlje ukupan iznos od 580.000,00 kn, a ne 940.000,00 kn kako to ocjenjuje prvostupanjski sud. Stoga je drugostupanjski sud odbio kao neosnovanu žalbu tuženika i potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za 111.000,00 kn, dok je preinačio pobijanu presudu za iznos od 422.000,00 kn odbijanjem tužbenog zahtjeva.

 

Kod toga oba nižestupanjska suda temelje svoje odluke na sljedećim činjeničnim utvrđenjima:

 

- da je tužitelj u predmetnoj prometnoj nezgodi zadobio višestruki prijelom lijeve nadlaktične kosti u srednjoj trećini, unutarzglobni prijelom lijeve nadlaktične kosti u laktu s pomakom ulomaka i frakturom unutarnjeg epikondila, prijelom drugog do petog rebra s desne strane, te prvog do šestog rebra lijevo, prijelom gornjeg dijela lijeve goljenične kosti, višeiverni prijelom lijeve potkoljenice, krvni izljev u lijevo koljeno, puknuće vanjskog meniska lijevog koljena, višestruki komplicirani prijelom ivera lijevog koljena, oštećenje tetive lijevog ivera, višestruki unutarzglobni prijelom desne goljenične kosti sa spuštanjem lijeve vanjske ploče i pomakom ulomaka, otkinuće interkondilarnog izbočenja desne goljenične kosti, te gnječnorezne rane lijeve nadlaktice, podlaktice, lijevog koljena i desne potkoljenice,

 

- da je radi zadobivenih povreda trpio fizičke bolove jakog intenziteta 18 dana, srednjeg intenziteta dva mjeseca i manjeg intenziteta pet mjeseci,

 

- da je u predmetnoj nezgodi tužitelj pretrpio primarni intenzivan strah, sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 12 dana, srednje jaki strah 2 mjeseca, te slabiji strah još 5 mjeseci,

 

- da je kod tužitelja došlo do smanjenja životnih aktivnosti u visini od 80%,

 

- kao i da je kod tužitelja nastupilo naruženje jakog stupnja vrlo uočljivo trećim osobama,

 

- da je tužitelj stradao u dobi od 34 godine,

 

- da je otac troje malodobne djece i jedini hranitelj obitelji,

 

- da je ukupno pretrpio 28 operativnih zahvata,

 

- da mu je radi posljedica predmetne prometne nezgode desna noga skraćena za 2,5 cm zbog čega nosi ortopedske cipele,

 

- da mu je desno koljeno potpuno zakočeno i ne može se savijati.

 

Upravo činjenica da je tužitelj stradao u dobi od 34 godine te je kod istoga došlo do visokog stupnja smanjenja životne aktivnosti od 80 %, da će isti trpjeti navedene posljedice dugi niz godina, kako u fizičkom, tako i u duševnom smislu, da je do dana donošenja prvostupanjske presude pretrpio ukupno 28 operativnih zahvata, opravdava dosudu naknade neimovinske štete zbog povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u ukupnom iznosu od 700.000,00 kn, ne 580.000,00 kn, kako to naveo sud drugog stupnja.

 

Stoga je pravilno primjenom materijalnog prava valjalo tužitelju dosuditi i daljnji iznos naknade neimovinske štete u iznosu od 120.000,00 kn, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 3. listopada 2013. do isplate, sve primjenom odredbe čl. 395. st. 1. ZPP, a kako je to odlučeno u toč. I. izreke ove presude.

 

U preostalom dijelu za utuženi, a pobijani iznos od 302.000,00 kn, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, na ime naknade neimovinske štete revizija tužitelja nije osnovana, pa je u tom dijelu istu valja odbiti temeljem odredbe čl. 393. ZPP, budući je zahtjev tužitelja u tom dijelu previsoko postavljen (toč. II.).

 

Isto tako, kako je djelomično preinačena odluka glede odluke o glavnoj stvari, valjalo je djelomično preinačiti i odluku o troškovima postupka, pri čemu se ista temelji na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP. Kako je tužitelj u postupku uspio sa 75% postavljenog zahtjeva, a ne sa 61% kako je to utvrdio drugostupanjski sud, valjalo je tužitelju dosuditi i daljnji trošak postupka u iznosu od 11.607,76 kn, povrh pravomoćno dosuđenog iznosa od 57.576,62 kn. U dijelu u kojem je tužitelj odbijen s dijelom zahtjeva za naknadu troškova postupka u iznosu od 20.728,12 kn revizija tužitelja nije osnovana.

 

Ujedno je valjalo na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP u vezi čl. 154. st. 2. ZPP dosuditi tužitelju troškove revizijskog postupka i to za sastav revizije u visini od 9.375,00 kn, te trošak zatražene sudske pristojbe u iznosu od 8.640,00 kn. Kako je u revizijskoj fazi postupka tužitelj uspio sa 28%, to je istome valjalo dosuditi na ime troškova revizijskog postupka iznos od 5.044,20 kn (toč. III.).

 

Zagreb, 3. ožujka 2020.

 

                            Predsjednica vijeća:

              Katarina Buljan, v. r.