Baza je ažurirana 02.06.2025.
zaključno sa NN 76/25
EU 2024/2679
- 1 - Rev 2048/2018-2
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. G. iz B. G., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku I. B., odvjetniku u Ž., protiv tuženika D. d.o.o. iz B. G., OIB: ..., zastupano po punomoćniku S. Ž., odvjetniku u Ž., radi utvrđenja nedopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu, sudskog raskida ugovora o radu te naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-259/17-2 od 8. svibnja 2018. kojom je dijelom potvrđena, a dijelom preinačena presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Pr-314/2016-18 od 22. prosinca 2016., u sjednici održanoj 3. ožujka 2020.,
p r e s u d i o j e:
Revizija se odbija kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom suđeno je:
"I. Utvrđuje se da nije dopušten izvanredni otkaz ugovora o radu određen odlukom tuženika D. d.o.o. B. G., ..., OIB:... o izvanrednom otkazu ugovora o radu od dana 06. lipnja 2016. godine kojom se tužitelju A. G., B. G., OIB:... izvanredno otkazuje ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 17. lipnja 2008. godine.
II. Određuje se sudski raskid ugovora o radu sklopljenog na neodređeno vrijeme dana 17. lipnja 2008. godine između tužitelja A. G., B. G., OIB:... i tuženika D. d.o.o. B. G., OIB..., a kao dan prestanka radnog odnosa tužitelja kod tuženika određuje se 07. lipnja 2016. godine.
III. Nalaže se tuženiku da na ime naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu isplati tužitelju bruto iznos od 19.200,00 kn (slovima:devetnaesttisućadvjestokuna) sa zateznom kamatom po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena počevši od 07. lipnja 2016. godine do isplate, kao i da nadoknadi tužitelju parnične troškove u iznosu od 2.100,00 kn (slovima:dvijetisućeistokuna), sve u roku od 8 (osam) dana.
IV. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva za isplatu naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu u bruto iznosu od 6.400,00 kn (slovima:šesttisućaičetristokuna) sa zateznom kamatom po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena počevši od 07. lipnja 2016. godine do isplate, kao i dio zahtjeva tužitelja za nadoknadu parničnog troška u iznosu od 5.000,00 kn (slovima:pettisućakuna).
V. U cijelosti se odbija zahtjev tuženika za nadoknadu parničnog troška u iznosu od 3.700,00 kn (slovima:tritisućesedamstokuna)."
Drugostupanjskom presudom suđeno je:
"I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, potvrđuje presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Pr-314/2016-18 od 22. prosinca 2016. u točkama I, II III i V izreke.
II Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Pr-314/2016-18 od 22. prosinca 2016. u točki IV izreke u odnosu na glavni dug iznosu od 6.400,00 kuna bruto.
III Preinačava se presuda presude Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Pr-314/2016-18 od 22. prosinca 2016. u točki IV izreke u dijelu u kojem je tužitelj odbijen sa zahtjevom da mu tuženik nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 5.000,00 kuna i sudi:
Tuženik je dužan tužitelju nadoknaditi trošak parničnog postupak u iznosu od 5.000,00kuna u roku od 8 dana.
IV Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja da mu tuženik nadoknadi trošak sastava žalbe u iznosu od 1.000,00 kn u roku od 8 dana.
V Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika da mu tužitelj nadoknadi trošak sastava žalbe u roku od 8 dana."
Protiv drugostupanjske presude u dijelu pod st. I., st. III. i st. V. reviziju je u smislu odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 – dalje: ZPP) podnio tuženik iz razloga pogrešne primjene materijalnog prava.
Tužitelj nije podnio odgovor na reviziju tuženika.
Revizija tuženika nije osnovana.
Prema odredbi čl. 386. st. 1. ZPP u reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.
Postupajući pak sukladno odredbi čl. 392a. st. 1. ZPP, revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
Predmet spora u revizijskom dijelu postupka je tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu od 6. lipnja 2016., za određivanjem sudskog raskida ugovora o radu s danom 7. lipnja 2016. te za nalaganje tuženiku da tužitelju na ime naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu isplati bruto iznos od 19.200,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 7. lipnja 2016. pa do isplate.
Uz utvrđenje da je tuženik tužitelju izvanrednim otkazom otkazao ugovor o radu iz razloga što je tuženik zloupotrijebio bolovanje na način da je 23. svibnja 2016. traktorom sa priključkom za prevrtanje sijena na vlastitom imanju prevrtao sijeno te uz ocjenu da tuženik nije dokazao navedenu radnju tužitelja, nižestupanjski sudovi prihvaćaju predmetni tužbeni zahtjev tužitelja ocijenivši da predmetni izvanredni otkaz ugovora o radu nije dopušten.
Iako tuženik u reviziji izrijekom ne ukazuje u čemu bi se sastojao revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, ipak iz sadržaja revizije je za zaključiti da tuženik smatra da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili odredbu čl. 116. st. 1. Zakona o radu. Stoga predmetna revizija tuženika razmatrana je u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 116. st. 1. ZR (čl. 386. ZPP).
Na utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski sudovi pravilno su primijenili netom navedenu odredbu ZR.
Naime, prema toj zakonskoj odredbi poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz) ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.
Kada tuženik na kojemu je bio teret dokaza (čl. 135. st. 3. ZR) nije dokazao da bi postojao razlog radi kojega je izvanrednim otkazom otkazao ugovor o radu tužitelja, onda su pravilno nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo iz čl. 116. st. 1. ZR kada su utvrdili da je predmetni izvanredni otkaz ugovora o radu nedopušten (čl. 124. st. 1. ZR).
S obzirom na revizijske navode tuženika kojima pokušava dovesti u sumnju pravilnost zaključaka nižestupanjskih sudova u postojanju pravno odlučnih činjenica, u čemu se revizija tuženika znatnim dijelom sadržaja iscrpljuje, ovdje je za ukazati na sljedeće. Riječ je o pokušaju pobijanja drugostupanjske presude i iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. No, prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizijom se ne može pobijati drugostupanjska presuda iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga takvi revizijski navodi tuženika nisu uzeti u razmatranje.
Kako ne postoje razlozi zbog kojih je izjavljena revizija tuženika, to je tu reviziju valjalo odbiti kao neosnovanu i to na temelju odredbe čl. 393. ZPP.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.