- 1 -              Rev 365/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 365/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. V. iz Z., kojeg zastupa punomoćnica T. M. Š., odvjetnica iz Z., protiv tuženika G. d.d. Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-2091/12-2 od 19. veljače 2013., kojom je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-7276/10-21 od 13. srpnja 2012., u sjednici održanoj 3. ožujka 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se revizija kao neosnovana.

 

Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova za sastav odgovora na reviziju.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja da se nedopuštenom utvrdi odluka o otkazu ugovora o radu od 23. rujna 2010. kojom je tuženik otkazao tužitelju ugovor o radu od 11. listopada 2004. broj 74/2004 zbog osobito teške povrede radnog odnosa (točka I. izreke), tuženiku je naloženo da tužitelja vrati na radno mjesto temeljem navedenog ugovora o radu (točka II. izreke), kao i da mu nadoknadi parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kuna (točka III. izreke).

 

Presudom suda drugog stupnja preinačena je prvostupanjska presuda na način da je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan, te je tužitelju naloženo nadoknaditi tužitelju trošak žalbe u iznosu od 750,00 kuna.

 

Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je podnio tužitelj pozivajući se na sve revizijske razloge iz odredbe članka 385. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP). Predlaže da revizijski sud pobijanu presudu preinači na način da odbije žalbu tuženika kao neosnovanu, podredno da predmet vrati prvostupanjskom sud na ponovni postupak.

 

Tuženik u odgovoru na reviziju predlaže reviziju odbaciti kao nedopuštenu, podredno odbiti kao neosnovanu.

 

Revizija nije osnovana.

 

Sukladno odredbi članka 392. a stavak 1. ZPP, revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se presuda pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Premda se revident poziva na sve revizijske razloge iz odredbe članka 385. ZPP, dakle i na revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, budući da ne navodi određeno koje bitne povrede su počinjene i ne obrazlaže na koji su način počinjene, to ovaj revizijski razlog nije uzet u obzir (članak 386. ZPP).

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, te zahtjev za vraćanje na rad na radno mjesto na temelju ugovora o radu broj 74/2004. od 11. listopada 2004.

 

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

 

- da je tužitelj radio kod tuženika na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 11. listopada 2004.,

 

- da je odlukom od 23. rujna 2010. tuženik otkazao tužitelju ugovor o radu pozivom na odredbe članka 77. i 108. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09 - dalje: ZR) zbog osobito teške povrede radnog odnosa (jer u razdoblju od 20. do 23. rujna 2010. nije došao na posao, a svoj izostanak nije opravdao), bez prava na otkazni rok, s time da mu radni odnos prestaje 23. rujna 2010.,

 

- da je protiv odluke o otkazu tužitelj izjavio zahtjev za zaštitu prava na koji se tuženik nije očitovao,

 

- da je tužitelj prethodno ispunio interni obrazac za korištenje godišnjeg odmora u razdoblju od 20. rujna 2010. do 4. listopada 2010.,

 

- da nadležne osobe tuženika (rukovoditelj D. K. i voditeljica ljudskih resursa S. D. M.) tužitelju nisu odobrile korištenje godišnjeg odmora radi potreba posla,

 

- da tužitelju nije dano pisano odobrenje o korištenju godišnjeg odmora,

 

- da je tužitelj smatrao da mu je godišnji odmor odobren jer mu nitko nije rekao da ne može ići, dok mu je voditeljica Ljudskih resursa neodređeno odgovorila, te ga uputila na rukovoditelja koji mu korištenje godišnjeg odmora nije odobrio.

 

Na temelju ovih činjeničnih utvrđenja, naglašavajući da u postupku nije utvrđeno da tužitelju nije odobreno korištenje drugog dijela godišnjeg odmora, sud prvog stupnja zaključuje da tužitelj time što je neopravdano izostao s posla u razdoblju od 20. do 23. rujna 2010. nije počinio težu povredu radne obveze te prihvaća tužbeni zahtjev.

 

Međutim, drugostupanjski sud zaključuje da u situaciji kad je tužitelj doduše zatražio odobrenje za korištenje godišnjeg odmora, ali mu to nije odobreno ni u pisanom obliku niti usmeno od strane nadležnih osoba, dakle samovoljno izostao s posla četiri radna dana, počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa, te primjenom odredbe članka 108. stavak 1. ZR zaključuje da je postojao opravdan razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu.

 

Odluku drugostupanjskog suda prihvaća i ovaj revizijski sud.

 

Ponajprije treba reći da je revizija djelomično izjavljena i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer revident dovodi u pitanje utvrđenje nižestupanjskih sudova o tome je li tužitelju odobreno korištenje godišnjeg odmora ili ne, te u tom smislu daje vlastitu ocjenu iskaza svjedoka. Međutim, revizija se sukladno odredbi članka 385. stavak 1. ZPP ne može podnijeti zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog čega ti revizijski navodi nisu razmatrani.

 

Odredbom članka 108. stavak 1. ZR propisano je da poslodavac ima opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa ili zbog neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

 

U konkretnom slučaju su, i prema shvaćanju revizijskog suda, ispunjene sve zakonske pretpostavke za primjenu navedene zakonske odredbe, stoga je pravilna ocjena drugostupanjskog suda da je odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu zakonita. Naime, tužitelj je i sam iskazao da mu rukovoditelj zapravo nije odobrio korištenje godišnjeg odmora, te da ga je uputio na rukovoditeljicu ljudskih resursa za čiji odgovor kaže da je bio neodređen. Dakle, već je iz onog što sam tužitelj navodi jasno da korištenje godišnjeg odmora u razdoblju od 20. do 23. rujna 2010., tužitelju nije odobreno niti na koji način, slijedom čega je osnovan zaključak - da se u tom razdoblju neopravdano nije pojavio na poslu. Takvo ponašanje tužitelja pravilno je okarakterizirano kao osobito teška povreda obveze iz radnog odnosa u smislu odredbe članka 108. stavak 1. ZR, stoga je tuženik u ovom postupku dokazao da je imao opravdani razlog za otkaz ugovora o radu (članak 131. stavak 3. ZR).

 

Pritom je drugostupanjski sud pravilno istaknuo da, s obzirom na sve okolnosti konkretnog slučaja, nije bilo opravdano očekivati od poslodavca da prije otkazivanja ugovora o radu radnika omogući radniku da iznese svoju obranu (članak 111. stavak 2. ZR). Stoga pobijani otkaz nije nezakonit samo zato jer tužitelju nije omogućeno iznijeti obranu.

 

Slijedom obrazloženog, nisu osnovani revizijski navodi tužitelja da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo iz članka 108. stavak 1. i članka 111. stavak 2. ZR.

 

Iz navedenih je razloga, na temelju odredbe članka 393. ZPP presuđeno kao u izreci.

 

Tuženiku nije priznat trošak za sastav odgovora na reviziju jer nije bio potreban za vođenje postupka (članak 155. stavak 1. ZPP).

 

 

Zagreb, 3. ožujka 2020.