- 1 -              Rev 2094/2015-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2094/2015-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. G. iz V., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik M. A., odvjetnik u V., protiv prvotuženika Ž. K. iz V., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik V. V., odvjetnik u V. i drugotuženice Republike Hrvatske koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u S., Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžnš-67/2014 od 19. veljače 2015. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P2-3814/09 od 23. prosinca 2013., u sjednici održanoj 3. ožujka 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev kojim se traži nalaganje prvo i drugotuženicima solidarna isplata s naslova naknade štete iznosa od 8.031.000,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 10. travnja 2008. do isplate (stavak I izreke). Prema stavku II izreke naloženo je tužitelju naknaditi prvotuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 176.303,12 kuna, dok je stavkom III naloženo tužitelju tužitelju naknaditi drugotuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 220.852,50 kuna.

 

Presudom suda drugog stupnja u stavku I izreke djelomično se odbija žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod stavkom I izreke kojom je odbijen tužbeni zahtjev. Prema stavku II izreke preinačuje se odluka o troškovima parničnog postupka sadržana u stavku II i III izreke presude suda prvog stupnja, te se nalaže tužitelju naknaditi prvotuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 151.206,25 kuna, a drugotuženiku u iznosu od 120.465,00 kuna, dok se zahtjev prvotuženika za više zatraženi iznos od 25.096,87 kuna i zahtjev drugotuženika u iznosu od 100.387,50 kuna, odbija kao neosnovan.

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da se pobijane presude preinače na način da se prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti, uz obvezu tuženicima solidarno naknaditi tužitelju prouzročene parnične troškove, podredno ukinuti odnosno preinačiti drugostupanjsku i prvostupanjsku odluku te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje trošak revizije.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija nije osnovana.

 

              Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu kojim se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Nije osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Premda tužitelj u reviziji ukazuje na ovaj revizijski razlog tvrdeći da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, u obrazloženju ovog revizijskog razloga tužitelj je zapravo osporio zaključke nižestupanjskih sudova o odlučnim činjenicama u odnosu na odbijanje tužbenog zahtjeva tvrdeći da u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama.

 

Naime, upravo iz navoda revizije proizlazi da su u presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama te razlozi zbog kojih je odbijen tužbeni zahtjev za naknadu štete, ali samim tim razlozima tužitelj nije zadovoljan, pa sam preocjenjuje dokaze i osporava zauzeto pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova glede osnovanosti tužbenog zahtjeva.

 

Prema ocjeni ovog revizijskog suda obrazloženje pobijane presude sadrži neproturječne razloge o odlučnim činjenicama pa je presudu moguće ispitati.

 

Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava koja postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti i kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

 

Predmet spora u revizijskom postupku je zahtjev za naknadu štete zbog neosnovanog boravka u policijskoj postaji u Visu i to od 10. travnja 2008. u 19,50 sati do 11. travnja 2008. u 7,50 sati u iznosu 31.000,00 kuna, kao i zahtjev za isplatu iznosa od 8.000.000,00 kuna na ime očekivanog oglašenog dobitka lutrijske uplate.

 

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

 

- da iz prekršajnog spisa Prekršajnog suda u Visu, broj JR-18/08 proizlazi kako se nije vodio prekršajni postupak vezano za predmetni štetni događaj koji se dogodio 10. travnja 2008. protiv tuženika pod 1. Ž. K., već isključivo protiv tužitelja,

 

- da je taj postupak pokrenut po optužnom prijedlogu policije,

 

- da je navedeni postupak okončan pravomoćnom oslobađajućom presudom u odnosu na tužitelja,

 

- da iz isprava sadržanih u navedenom prekršajnom spisu proizlazi kako je tužitelj bio 10. travnja 2008. u caffe baru B. u V., vlasništva tuženika pod 1. Ž. K., u vidno alkoholiziranom stanju, a koju činjenicu je utvrdio i policijski službenik izlaskom na lice mjesta,

 

- da je slijedom navedenog tužitelj i smješten u posebnu prostoriju do otrežnjenja u policijskoj postaji od 10. travnja 2008. u 19,50 sati do 11. travnja 2008. u 7,50 sati,

 

- da je prvotuženik Ž. K. zabranjivao tužitelju pristup u svoj lokal na način da bi i sam osobno stao na vrata lokala iz razloga što bi tužitelj dolazio u njegov lokal u alkoholiziranom stanju i kao takav provocirao goste i što nije podmirivao dugovanje,

 

- da tužitelj nije sudu dostavio nikakvu medicinsku dokumentaciju na okolnost povrede prava osobnosti,

 

- da tužitelj ničim nije dokazao namjeru da na dan štetnog događaja 10. travnja 2008. uplati listić lutrije i na takav način ostvari dobitak u iznosu od 8.000.000,00 kuna,

 

- da je policijski službenik zatekao tužitelja prilikom izlaska na lice mjesta po prijavi prvotuženika Ž. K. u vidno alkoholiziranom stanju,

 

- da je zatečen kako remeti javni red i mir u navedenom lokalu B. u V., zbog čega je istog policijski službenik i doveo u PP V., gdje mu je utvrđeno 1,68 g/kg alkohola u krvi, zbog čega je i smješten u posebnu prostoriju do otrežnjenja, te je pušten slijedećeg dana,

 

- da je u okviru navedenog caffe bara postojala kladionica u sklopu koje je postajalo mjesto gdje se mogla izvršiti uplata lutrije,

 

- da je ta kladionica naknadno zatvorena, i

 

- da su u blizini caffe bara vlasništvo prvotuženika Ž. K. postojala mjesta na kojima se moglo uplatiti listić lutrije.

 

S obzirom na utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski sudovi zaključuju u odnosu na potraživanje naknade štete s osnova povrede prava osobnosti na duševno zdravlje i ugled u zatraženom iznosu od ukupno 31.000,00 kuna, da tužitelj ničim nije dokazao navedenu povredu prava osobnosti na način što bi bio podvrgnut grubom fizičkom maltretiranju prvotuženika Ž. K. te potom djelatnika policije i da je zbog toga doživio psihičke poteškoće, odnosno da mu je grubo narušen ugled, da je šikaniran na javnom mjestu, u lokalu i na ulici.

 

U odnosu na potraživanje tužitelja na ime izmakle dobiti, a vezano za činjenicu da je isti namjeravao uplatiti listić lutrije na ovlaštenom uplatnom mjestu i na takav način sklopiti ugovor o lutriji pa da je u tom smislu postojala očekivana mogućnost dobitka u iznosu od 8.000.000,00 kuna, nižestupanjski sudovi zaključuju kako tužitelj ničim nije dokazao da je mogao očekivati prema redovnom tijeku stvari ili posebnim okolnostima ostvarenje dobiti u navedenom iznosi, a čije ostvarenje je bilo spriječeno štetnim radnjama prvotuženika Ž. K. i djelatnika za tuženika, jer tužitelj prvenstveno ničim nije dokazao namjeru da na dan štetnog događaja 10. travnja 2008. u caffe bar B. u V. uplati listić lutrije i na takav način ostvari dobitak u iznosu od 8.000.000,00 kuna, te shodno tome zaključuje kako nije takva mogućnost vjerojatna.

 

Nadalje, zaključuju da u konkretnom slučaju tužitelj zbog uhićenja i boravka u policijskoj postaji niti jedan dan, kao ni vođenjem prekršajnog postupka u kojem je oslobođen nije dokazao da mu pripada pravo na utuženu štetu.

 

Dakle, na temelju utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi odbijaju tužbeni zahtjev za naknadu štete kako zbog povrede prava osobnosti, neosnovanog zadržavanja u pritvoru, tako i zbog gubitka dobiti u igri na sreću u lutriji, jer tužitelj nije dokazao niti osnovanost niti visinu tužbenog zahtjeva.

 

Revident kroz razlog pogrešne primjene materijalnog prava zapravo osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja tvrdnjom da je tužitelj dokazao da je neosnovano pritvoren i da bi ostvario zaradu da nije bilo štetnog događaja te daje drugačiju ocjenu dokaza od nižestupanjskih sudova.

 

Takvi navodi kojima drugačije ocjenjuje provedene dokaze i daje drugačije zaključke od zaključaka drugostupanjskog suda iznesenih u obrazloženju svoje odluke, predstavljaju činjenične prigovore koji nisu od značaja u ovom postupku, stoga što prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Ovaj sud prihvaća pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova da tužitelj nema pravo na naknadu štete zbog povrede prava osobnosti i izgubljene dobiti.

 

Prema odredbi čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08 i 125/11 – dalje: ZOO) propisano je da u slučaju povrede prava osobnosti sud će ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Prema stavku 2. istog članka propisano je da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

 

Odredbom čl. 19. st. ZOO propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojeg prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. Prema stavku 2. istog članka pod pravima osobnosti u smislu ovog zakona razumijevaju se pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, sloboda i dr.

 

Naime, u konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao da mu pripada pravo na utuženu štetu odnosno nije dokazao da je imao posljedice za duševno zdravlje, dostojanstvo, ugled i čast koji se očituju kao povreda pravne osobnosti, kao ni da je isti dokazao da mu je nastala šteta zbog povrede prava osobnosti neosnovanog privođenja, niti izmakle koristi odnosno nije dokazao da su se ostvarile opće pretpostavke odgovornosti za štetu u odnosu na oba tuženika, a na temelju odredbe čl. 1100. ZOO u vezi s čl. 19. ZOO, te čl. 219. st. 1. i 221.a ZPP.

 

Naime, prema odredbi čl. 7. i čl. 219. st. 1. ZPP svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

 

Prema izričitoj odredbi čl. 221.a ZPP propisano je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu o postojanju, o postojanju činjenica zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

 

Kako na temelju izvedenih dokaza i njihovom ocjenom nižestupanjski sudovi nisu utvrdili odlučne činjenice za ovaj spor, to su o njihovom postojanju odnosno nepostojanju zaključili primjenom pravila o teretu dokazivanja te odbili tužbeni zahtjev ocijenivši da tužitelj nije dokazao odlučne činjenice o kojima ovisi osnovanost njegovog tužbenog zahtjeva (da je pretrpio štetu – osnov i visinu štete).

 

Stoga su pravilni nižestupanjski sudovi odbili tužbeni zahtjev i time je pravilno primijenjeno materijalno pravo.

 

Budući da ne postoji revizijski razlog zbog kojeg je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju kao neosnovanu.

 

Zagreb, 3. ožujka 2020.

 

                            Predsjednica vijeća:

                            Jasenka Žabčić, v.r.