1                            Poslovni broj Gž-959/2019-2

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj Gž-959/2019-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Mileni Vukelić-Margan, u pravnoj stvari tužitelja 1. M. K. iz I., OIB: …, 2. M. Z. iz I., OIB: …, zastupani po punomoćniku S. Đ. M. iz I., protiv tuženika 1. M. K. ud. M., 2. M. P. ž. I., 3. D. M. M., 4. K. M. pok. S., 5. R. M. ud. S., 6. R. M. ud. S., 7. D. K. ž. I., 8. M. A. ud. P., 9. A. A. ud. V., 10. A. G. ž. H., 11. D. S. ž. H., 12. S. D. ž. P., 13. A. V. pok. P., 14. J. D. L., 15. J. M. ž. J., 16. M. M. pok. F., 17. Š. U. T., 18. I. M. pok. S., 19. B. A. pok. V., I., 20. D. A. pok. V., I., 21. Republike Hrvatske, OIB: …, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u S., Stalna služna u M., 22. R.T. C. d.o.o., K. N., OIB: …, zastupani po punomoćniku D. M., odvjetniku iz S., tuženici 1-16 odsutni i nepoznatog boravišta, zastupani po privremenom zastupniku M. B. L., odvjetnici iz I., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužiteljice, podnesenoj protiv rješenja sadržanog u točki II.1. stavak 2. presude Općinskog suda u Makarskoj, Stalne službe u Imotskom poslovni broj 3 P-1572/2019 od 9. siječnja 2019., 3. ožujka 2019.

 

r i j e š i o   j e

 

              Djelomičnim uvaženjem žalbe tužiteljice preinačuje se rješenje sadržano u točki II.1. stavak 2. presude Općinskog suda u Makarskoj, Stalne službe u Imotskom poslovni broj 3 P-1572/2019 od 9. siječnja 2019. na način da se nalaže tužiteljici naknaditi tuženiku R.T. C. d.o.o. troškove parničnog postupka u iznosu od 1.015,62 kn (slovima: tisućupetnaest kuna i šezdesetdvije lipe), u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu, do iznosa od 4.062,50 kn zahtjev tog tuženika odbija kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke je utvrđeno da je tužitelj vlasnik nekretnina navedenih u toj točki izreke, dok je u točki I.2. utvrđeno da je tužiteljica M. Z. vlasnica nekretnina navedenih u toj točki izreke. U točki II/1. izreke je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice M. Z. u odnosu na tuženika R.T. C. d.o.o. te je naloženo tužiteljici naknaditi tom tuženiku troškove postupka u iznosu od 4.062,50 kn, u roku od 15 dana.

 

Protiv rješenja o parničnom trošku sadržanog u točki II izreke navedene presude žalbu je podnijela tužiteljica pozivajući se na sve žalbene razloge propisane odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP).

 

U žalbi navodi da je praksa prvostupanjskog suda da u ovakvoj vrsti predmeta stranke ne popisuju troškove postupka, budući da bi to u protivnom strankama bilo preskupo i nedostižno te ne bi dovodilo do usklađivanja stvarnog stanja vlasništva sa nesređenim zemljišnoknjižnim stanjem. Punomoćnik tuženika R.T. C. d.o.o. da je zatražio previsok iznos troška koji nije u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 – dalje: Tarifa) zahtijevajući isplatu nevjerojatnih 20.000,00 kn. Smatra da tom tuženiku nije trebalo priznati trošak postupka, budući da tužiteljica nije uspjela u sporu samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, samo u odnosu na nekretninu č.zem. 3742/1. Tvrdi da je krivnjom navedenog tuženika izazvana potreba vođenja daljnjeg postupka, nakon što je održano ročište od 1. listopada 2018., jer je tada na licu mjesta već bilo jasno da nekretnina č.zem. 3742/1 u površini od 173 m2 je izuzeta od uknjižbe. Smatra da tuženiku nije trebalo priznati trošak za sastav podneska od 2. siječnja 2019., kao ni za ostale radnje, jer da one nisu bile potrebne za vođenje ovog postupka.

 

Predlaže rješenje o trošku preinačiti, podredno ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovan postupak.

 

Tuženik R.T. C. d.o.o. u odgovoru na žalbu prije svega ističe da je žalba podnesena nakon proteka zakonskog roka pri čemu ukazuje da je tužiteljica uredno pozvana na ročište za objavu presude, da na to ročište nije pristupio njezin punomoćnik pa da od tog datuma teče rok za žalbu neovisno o tome je li presuda istaknuta na e-oglasnoj ploči suda ili nije. O tome da se izjasnio u više odluka i Županijski sud u Splitu.

 

Predlaže stoga žalbu tužiteljice odbaciti kao nepravovremenu.

 

Žalba tužiteljice je pravovremena i djelomično osnovana.

 

U donošenju rješenja o parničnom trošku koje je sadržano u presudi suda prvog stupnja nije počinjena neka od bitnih postupovnih povreda iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, međutim mjerodavno materijalno pravo je pogrešno primijenjeno pri obračunu visine parničnog troška koji pripada tuženiku R.T. C. d.o.o.

 

Prije svega valja istaći da su točni navodi izneseni u odgovoru na žalbu da se prema odredbi čl. 335. st. 9. ZPP-a, u slučaju kad stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatra da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. U tom slučaju sud mora istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (st. 10.).

 

U nazočnom slučaju presuda je doista objavljena na ročištu održanom 9. siječnja 2019., ali iz podataka u spisu bi proizlazilo da presuda nije istaknuta na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova, štoviše, pisani otpravak presude je strankama dostavljen sa uputom da protiv presude mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude.

 

Kako je tužiteljica postupila u skladu sa uputom o pravu na žalbu te je podnijela žalbu unutar roka od 15 dana od dana kad joj je presuda dostavljena, tužiteljica zbog toga ne može snositi štetne posljedice, zbog čega se njezina žalba ima smatrati pravovremenom.

 

Glede visine troška, u nazočnom slučaju je sud prvog stupnja pogrešno obračunao parnični trošak kojeg je dužna platiti tužiteljica jer je pogrešno utvrdio vrijednost predmeta spora. Naime, iz obrazloženja pobijanog rješenja o parničnom trošku, koje je u skladu s podacima u spisu, tužitelji su u tužbi označili vrijednost predmeta spora u iznosu od 3.000,00 kn, a potom su na ročištu održanom 17. prosinca 2018. označili vrijednost predmeta spora u iznosu od 11.000,00 kn. Iako je tuženik R.T. C. d.o.o. prigovorio tako označenoj vrijednosti predmeta spora, sud prvog stupnja do zaključenja glavne rasprave nije odredio vrijednost predmeta spora u nekom drugom iznosu. Stoga je pogrešno primijenjena odredba čl. 40. st. 5. ZPP-a, jer presumpcija o vrijednosti predmeta spora od 50.000,00 kn postoji jedino u slučaju kada tužitelj propusti odrediti vrijednost predmeta spora, a prvostupanjski sud ne iskoristi mogućnost odrediti vrijednost predmeta spora do zaključenja glavne rasprave. Kako je već ranije navedeno, tužiteljica je označila vrijednost predmeta spora, a sud prvog stupnja do zaključenja glavne rasprave u tom smislu nije intervenirao pa ne dolazi u primjenu presumpcija o vrijednosti predmeta spora od 50.000,00 kn.

 

Pored toga valja dodati da je u nazočnom slučaju tužbu podnijelo dvoje tužitelja protiv ukupno 22 tuženika, a predmet spora je bilo utvrđenje prava vlasništva tužitelja na ukupno 18 zemljišnih čestica. Stoga se vrijednost predmeta spora treba računati prema odredbi čl. 37. st. 2. ZPP-a, prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva pa kada se utvrđena vrijednost predmeta spora podijeli sa brojem zahtjeva, proizlazi da se trošak zastupanja odvjetnika treba obračunati prema najnižoj Tarifi iz Tbr. 7. toč. 1., što znači da za svaku pojedinu radnju odvjetniku pripada pravo na nagradu od 25 bodova ili 250,00 kn. Tako tuženiku R.T. C. d.o.o. pripada pravo na trošak zastupanja koji se odnosi na nagradu odvjetnika za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 250,00 kn prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife, za pristup odvjetnika na dva ročišta po 250,00 kn primjenom Tbr. 9. toč. 1. Tarife te nagrada za sastav podneska od 2. siječnja 2019. od 62,50 kn primjenom Tbr. 8. toč. 3. Tarife, odnosno ukupno 812,50 kn te porez na dodanu vrijednost prema Tbr. 42. Tarife u iznosu od 203,12 kn, odnosno ukupno 1.015,62 kn.

 

Pogrešno je stajalište žaliteljice da bi se parnični trošak trebao obračunati primjenom odredbe čl. 154. st. 3. ZPP-a, jer se ne radi o slučaju pretežitog uspjeha u parnici u odnosu na iste tuženike,  već o potpunom uspjehu u parnici tuženika R.T. C. d.o.o. prema tužiteljici te uspjehu tužiteljice u parnici u odnosu na ostale tuženike.

 

Zbog izloženog je valjalo žalbu tužiteljice djelomično uvažiti i rješenje suda prvog stupnja o parničnom trošku preinačiti primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a. Presuda suda prvog stupnja kojom je odlučeno o glavnom zahtjevu je kao nepobijana ostala neizmijenjena.

 

U Rijeci 3. ožujka 2020.

 

Sutkinja

Milena Vukelić-Margan v.r.

 

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

Svetlana Popović