- 1 -              Rev 1281/2015-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1281/2015-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. Š. iz M. L., kojeg zastupa punomoćnica G. V., odvjetnica u Z., protiv tuženice Hrvatske odvjetničke komore, Z., koju zastupa punomoćnik K. M., odvjetnik u O. društvu A. i partneri u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4486/13-2 od 7. siječnja 2015. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6851/09-39 od 27. studenog 2012., u sjednici održanoj 3. ožujka 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je na ime naknade štete tražio od tuženika isplatu isplati iznos od 800.000,00 kuna sa zateznim kamatama pobliže opisanim u izreci prvostupanjske presude (stavak I izreke). Prema stavku II izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 55.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom.

 

Presudom suda drugog stupnja u stavku I izreke odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda. U stavku II izreke odbijena je žalba tuženice kao neosnovana, te je potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod stavkom II izreke presude u odluci o troškovima parničnog postupka s kojim tuženica nije uspjela za iznos od 50.000,00 kuna. Prema stavku III izreke preinačena je prvostupanjska presuda u dijelu pod stavkom II izreke dijelu odluke o troškovima parničnog postupka te je suđeno na način da je naloženo tužitelju naknaditi tuženici daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 49.500,00 kuna sa zateznom kamatom. Prema stavku IV izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženici trošak žalbe u iznosu od 5.625,00 kuna.

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske razmotri reviziju i spis predmeta te ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje trošak revizije.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Suprotno navodima revizije, pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima datih u postupku i samih tih isprava i zapisnika, pobijana drugostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost, pa nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

Postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP tužitelj u suštini obrazlaže i tvrdnjom o pogrešnoj primjeni materijalnog prava konkretno odredbe čl. 376. st. 1. ZOO. Na te navode revizije prvenstveno treba reći da koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju i na temelju savjesna i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP), a revizijski navodi tužitelja kojima prigovara pravilnosti ocjene izvedenih dokaza to ujedno vrši i njihovu preocjenu, sadrži prigovore činjenične naravi i kao takvi nisu dopušteni i u revizijskom stupnju postupka (čl. 385. ZPP).

 

Time što utvrđene činjenice i provedene dokaze drugostupanjski sud nije tumačio u skladu sa stavom tužitelja nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju tužitelj ukazuje.

 

Također valja reći da navodi revizije u kojima podnositelj revizije u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iznosi činjenice, drugačije ocjenjuje provedene dokaze i daje drugačiji zaključak od zaključka drugostupanjskog suda iznesenog u obrazloženju te odluke predstavljaju činjenične prigovore koji nisu od značaja u ovom postupku. To stoga što prema odredbi čl. 385. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pri čemu valja reći da u revizijskom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske ne može ispitivati osnovanost prigovora činjenične naravi.

 

Zbog navedenog nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

Predmet spora je naknada štete protiv tuženika kao osiguravatelja odvjetnika H. L. u okviru obavljanja njegove djelatnosti, odnosno za naknadu štete pretrpljene uslijed nesavjesnog zastupanja njegova punomoćnika odvjetnika H. L. u radnom sporu povodom tužbe tužitelja protiv G. M. L. radi poništenja rješenja o prestanku radnog odnosa i vraćanju na rad.

 

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

 

- da je tužitelj kojeg je zastupao odvjetnik H. L., podnio tužbu radi poništenja odluke poslodavca tužitelja od 11. studenog 1992., naknade plaće i drugih primanja,

 

- da je u navedenom predmetu donesena prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja koja je odluka ukinuta rješenjem Okružnog suda u Rijeci broj Gž-881/93 od 29. rujna 1993.,

 

- da je u ponovljenom postupku, rješenjem Općinskog suda u Rijeci od 26. kolovoza 1998. poslovni broj P-664/94-33 utvrđeno da je nastupilo mirovanje postupka, a kako ni jedna stranka u roku od četiri mjeseca od kada je nastupilo mirovanje nije predložila nastavak postupka, rješenjem Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-664/94-35 od 15. veljače 1999. utvrđeno da se tužba u tom predmetu smatra povučenom,

 

- da je odvjetnik H. L., kao punomoćnik tužitelja u tom sporu uredno pozvan na ročište 26. kolovoza 1998. i sve su mu odluke u navedenom spisu uredno dostavljane,

 

- da je na rješenje od 15. veljače 1999. poslovni broj P-644/94-35 tužitelj osobno podnio žalbu 6. ožujka 1999. koja je odbačena rješenjem Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-610/99-2 od 31. ožujka 1999. i to drugostupanjsko rješenje primio je punomoćnik tužitelja, odvjetnik H. L. 24. rujna 1999.,

 

- da je tužba u ovom predmetu podnesena 16. srpnja 2009.

 

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev ocijenivši osnovanim prigovor zastare potraživanja tužitelja budući je tužitelj za štetu (donošenje rješenja o presumiranom povlačenju tužbe) i za osobu koja je štetu učinila (odvjetnik H. L.) doznao najkasnije dan kada je sam izjavio žalbu protiv rješenja o povlačenju tužbe (6. ožujka 1999.) pa je tužba u ovom predmetu podnesena 16. srpnja 2009. podnesena izvan propisanog roka iz čl. 376. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 – dalje: ZOO).

 

Drugostupanjski sud prihvaćajući činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda ocjenjuje da je tužitelju nastala šteta pravomoćnošću rješenja kojim se tužba tužitelja (od 7. prosinca 1992.) smatra povučenom odnosno 7. ožujka 1999. s obzirom da je punomoćnik tužitelja u tom predmetu naznačeno rješenje primio 26. veljače 1999., pa kako je tužba u ovom predmetu podnesena 16. srpnja 2009. to je podnesena izvan roka propisanog odredbom čl. 376. st. 2. ZOO.

 

Takvo shvaćanje drugostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

 

Odredbom čl. 376. st. 1. ZOO propisano je da potraživanje naknade uzrokovane štete zastarijevaju za tri godine od kada je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, dok je stavkom 2. iste zakonske odredbe propisano da u svakom slučaju ovo potraživanje zastarijeva za pet godina od kada je šteta nastala.

 

Slijedom navedenog pravilno je drugostupanjski sud postupio kada je tužbeni zahtjev odbio jer je i prema shvaćanju ovog suda nastupila zastara potraživanja tužitelja.

 

Naime, tužitelj je za ovu vrstu štete saznao pravomoćnošću rješenja kojim se tužba tužitelja smatra povučenom odnosno danom primitka predmetnog rješenja, pa je zbog toga rok zastare za tu štetu počeo teći od tog dana, a ne tek kako to smatra revident pravomoćnim okončanjem radnog spora u korist radnika.

 

Zbog toga revident bez osnove smatra da zastara ne može nastupiti i neosnovano se poziva na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr 189/09-2 od 27. svibnja 2009. jer se radi o različitoj činjeničnoj i pravnoj osnovi koja nije usporediva sa ovim postupkom koja se vodi radi naknade štete.

 

Kako revizijskim navodima odluka suda nije ničim dovedena u sumnju, valjalo je reviziju iz ovih razloga odbiti i odlučiti kao u izreci ove presude pozivom na odredbu čl. 393. ZPP.

 

Zagreb, 3. ožujka 2020.

 

                            Predsjednica vijeća:

                            Jasenka Žabčić, v.r.