Baza je ažurirana 22.08.2025. 

zaključno sa NN 85/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Rev 3952/2019-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Rev 3952/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca i člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. I. iz Z., OIB: ..., zastupane po punomoćnici I. B., odvjetnici u Z., protiv I. tuženika J. P. sina P. iz Š., OIB: ..., i II. P. P. pok. J. iz P., OIB: ..., oba zastupana po punomoćniku J. A., odvjetniku u S., radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-63/2016-3 od 7. svibnja 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku broj P-2241/2013 od 14. prosinca 2015., u sjednici održanoj 3. ožujka 2020.,

 

 

p r e s u d i o   i   r i j e š i o   j e:

 

I. Revizija tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-63/2016-3 od 7. svibnja 2018. se odbija kao neosnovana.

 

II. Revizija tužiteljice protiv odluke o troškovima postupka sadržane u presudi Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-63/2016-3 od 7. svibnja 2018. se odbacuje kao nedopuštena.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom Općinskog suda u Šibeniku broj P-2241/2013 od 14. prosinca 2015. odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica zahtijevala raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljen 13. rujna 1999. između sada pok. J. P. pok. P., kao primatelja uzdržavanja i I. tuženika J. P. sina P., kao davatelja uzdržavanja te ujedno naloženo tužiteljici isplatiti tuženicima iznos od 21.875,00 kn na ime troška postupka.

 

Presudom Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-63/2016-3 od 7. svibnja 2018. potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužiteljica pobijajući je iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava predloživši njezino preinačenje prihvaćanjem tužbenog zahtjeva, podredno ukidanje obje nižestupanjske presude i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu, ali drugom raspravnom sucu.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija protiv presude nije osnovana, dok revizija protiv rješenja o troškovima postupka nije dopuštena.

 

Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) Vrhovni sud Republike Hrvatske u povodu revizije tužiteljice ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Osporavajući pravilnost nižestupanjskih presuda tužiteljica u reviziji prigovara da joj u postupku nije data mogućnost izjašnjavanja o dokazima izvedenim pred prvostupanjskim sudom, u čemu nalazi bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s odredbom čl. 7. st. 3. ZPP. Tom odredbom propisano je da sud ne može svoju odluku temeljiti na činjenicama i dokazima o kojima strankama nije dana mogućnost da se izjasne.

 

Iz stanja spisa predmeta razvidno je da je tužiteljica u ovom postupku tijekom čitavog njegovog trajanja (od podnesene tužbe do podnesene revizije) bila zastupana po odvjetniku koji je o svim procesnim radnjama suda, uključujući zakazanim i održanim ročištima bio obaviješten i njima nazočio, uključujući i ona ročišta na kojima su saslušavani svjedoci. To pak ukazuje na činjenicu da je tužiteljici bila data mogućnost da se o tim izvedenim dokazima izjasni, kao i da postavlja pitanja, pored onih koja je tim svjedocima postavio sud, pa kada je sud svoju odluku, uz ostalo utemeljio i na tim izvedenim dokazima, o kojima se tužiteljica objektivno mogla izjasniti, nema bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s odredbom čl. 7. st. 3. ZPP, a kako je to pravilno ocijenio drugostupanjski sud u pobijanoj presudi.

 

Neosnovano se u reviziji prigovara bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer suprotno revizijskim navodima pobijana presuda sadrži o svim, za ovaj spor odlučnim činjenicama, a koji razlozi su jasni i razumljivi, zbog čega se pravilnost iste može ispitati.

 

Revizijski navodi tužiteljice u kojima pokušavajući obrazložiti postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, vrši preocjenu izvedenih dokaza, sadržajno su prigovori činjenične naravi iako takvi nedopušteni u revizijskom stupnju postupka kao što je ovaj, sve u smislu odredbe čl. 385. ZPP.

 

Tužiteljica pri tome gubi iz vida odredbu čl. 8. ZPP kojom je propisano, koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svome uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Kako su nižestupanjski sudovi upravo tako postupajući utvrdili dokazanim odlučne činjenice, a na temelju kojih su ocijenili zahtjev tužiteljice za raskid spornog ugovora o doživotnom uzdržavanju neosnovanim, onda donošenjem prvostupanjske presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s odredbom čl. 8. ZPP, a kako je to ocijenio i drugostupanjski sud.

 

Neosnovano se u reviziji prigovara pravilnost pobijane drugostupanjske presude u smislu izostanka razloga odlučnih žalbenim navodima tužiteljice, a kod činjenice da je drugostupanjski sud upravo odgovorio na sve odlučne žalbene navode u smislu odredbe čl. 375. st. 1. ZPP.

 

Prema odredbi čl. 375. st. 5. ZPP a koja je bila na snazi u vrijeme donošenja drugostupanjske presude (tek odredbom čl. 65. u vezi s odredbom čl. 117. st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", broj 70/19 je ta odredba brisana od 1. rujna 2019.!), ako se presudom žalba odbija, u obrazloženju presude drugostupanjski sud  neće posebno obrazlagati presudu u slučaju da prihvaća činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom kao i primjenu materijalnog prava.

 

Kako je drugostupanjski sud, a povodom žalbe tužiteljice ocijenivši je neosnovanom potvrdio prvostupanjsku presudu prihvaćajući činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom i u njoj primijenjeno materijalno pravo, to izostavljajući posebno obrazloženje u svojoj potvrđujućoj presudi se pozvao na odredbu čl. 375. st. 5. ZPP, drugostupanjski sud  nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s odredbom čl. 375. st. 1. i 3. ZPP, a niti zbog toga takva presuda nije nerazumljiva u smislu odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

Kako je drugostupanjski sud postupajući na temelju procesnog ovlaštenja iz čl. 375. st. 5. ZPP sačinio obrazloženje svoje odluke sukladno toj odredbi, a jer je prihvatio činjenično utvrđenje iz prvostupanjske presude i u njoj primijenio materijalno pravo na kojem je prvostupanjsku presudu temeljio, onda se ne može govoriti o arbitrarnom postupanju suda, a kako to tužiteljica smatra u reviziji pokušavajući sugerirati da je takva presuda suprotna odredbi čl. 3., 14. i 19. Ustava Republike Hrvatske i Konvencijskom pravu iz čl. 14. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori broj 18/97.).

 

Konačno, bespredmetnim se čini prigovor tužiteljice da bi pobijanom presudom njoj bilo povrijeđeno i Ustavom Republike Hrvatske zaštićeno pravo na obiteljski život i pravo na dom, a kod nesporne činjenice da predmet ugovora o doživotnom uzdržavanju čiji raskid je tužiteljica zahtijevala u ovom postupku nije bio stan u kojem tužiteljica živi, već naprotiv stan u kojem je nekada stanovao pok. J. P. pok. P. a u kojem sada živi I. tuženik.

 

Kako su nižestupanjski sudovi na temelju rezultata provedenog postupka ocijenili da nisu ostvarene pretpostavke za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog 19. rujna 1990. između prednika stranaka sada pok. J. P. pok. P., kao primatelja uzdržavanja i I. tuženika J. P. sina P., kao davatelja uzdržavanja, u smislu odredbe čl. 583. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05) to je odbijanjem tužbenog zahtjeva materijalno pravo pravilno primijenjeno.

 

Stoga je reviziju protiv pobijane presude trebalo odbiti sve na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

 

Revizija tužiteljice protiv odluke o parničnim troškovima sadržana u pobijanoj drugostupanjskoj presudi nije dopuštena, jer se radi o rješenju kojim pravomoćno se postupak ne dovršava u kojem pravcu Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela održanoj 16. studenog 2015. zauzeo pravno shvaćanje, a prema kojem:

 

"Pravomoćno rješenje o trošku parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila  dopuštena revizija."

 

Stoga je u tom dijelu reviziju tužiteljice trebalo odbaciti.

 

Zagreb, 3. ožujka 2020

 

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu