- 1 -              Rev 1025/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1025/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske, OIB: ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Bjelovaru, protiv prvotužene S. V.-P. iz B., OIB: ... i drugotuženika V. P. iz B., OIB: ..., koje zastupa punomoćnica V. V., odvjetnica u B., radi pobijanja pravnih radnji dužnika, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru br. Gž-362/16-4 od 25. siječnja 2018., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Bjelovaru br. P-149/14-9 od 10. prosinca 2015., u sjednici održanoj 3. ožujka 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvoga stupnja odbačen je dio tužbenog zahtjeva (pravilno tužbe) kojim je tužitelj tražio da ugovor o darovanju nekretnine sklopljen između tuženika 18. svibnja 2010. gubi pravni učinak prema tužitelju u dijelu u kojem je potrebno za ispunjenje tužiteljeva potraživanja prema dužniku S. V.-P. temeljem pravomoćnog i ovršnog rješenja Ministarstva financija, Porezna uprava, Područni ured B., Ispostava B. broj: klasa: UP/I-415-02/2010-001/00068, Urbroj: 513-007-07-01/2010-01 od 27. veljače 2010. u iznosu od 531.560,32 kn zajedno sa zateznim kamatama koje na glavnicu u iznosu od 531.343,27 kn teku od 9. ožujka 2010. do isplate, prema stopi kako je to pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude (toč. I.). Usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja, te je drugotuženik obvezan trpjeti namirenje potraživanja tužitelja prema dužniku S. V.-P. temeljem pravomoćnog i ovršnog rješenja Ministarstva financija, Porezna uprava, Područni ured B., Ispostava B. broj: klasa: UP/I-415-02/2010-001/00068, Urbroj: 513-007-07-01/2010-01 od 27. veljače 2010. u iznosu od 531.560,32 kn zajedno sa zateznim kamatama koje na glavnicu u iznosu od 531.343,27 kn teku od 9. ožujka 2010. do isplate, prema stopi kako je to pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude, prodajom 1/2 dijela nekretnina upisanih u PUL 4/zk. ul. 75 k.o. Grad Bjelovar i to poslovnog prostora u prizemlju zgrade broj 8 izgrađene na čkbr. 2410 ukupne površine 156,20 m2 u ... i ... ulici koja se nalazi na čkbr. 2410 kuća broj ..., dvorišna zgrada - skladište i dvorište u ... ulici s 806 m2 (toč. II.). Ujedno je odlučeno da svaka strana nosi svoje troškove postupka (toč. III.).

 

Presudom suda drugoga stupnja prihvaćene su žalbe tuženika, te je preinačena prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. II. i III. na način da je u odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, te je tužitelj obvezan tuženicima nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 21.915,00 kn.

 

Protiv presude suda drugog stupnja tužitelj je pravovremeno podnio reviziju temeljem odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP) i to zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj predlaže da se revizija prihvati i pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje, podredno, da se pobijana presuda preinači u skladu s revizijskim navodima te da se tužitelju nadoknade troškovi postupka.

 

U odgovoru na reviziju tuženici pobijaju navode tužitelja, te posebno ističu da tužitelj potpuno pogrešno tumači odredbe Zakona o obveznim odnosima. Stoga se predlaže reviziju odbiti, te obvezati tužitelja na naknadu troškova odgovora na reviziju.

 

Revizija tužitelja nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392. a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu koji se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Drugostupanjski sud je djelomično preinačujući prvostupanjsku presudu odbio zahtjev tužitelja za pobijanje pravne radnje dužnika - prvotužene S. V. P. Naime, ista je Ugovorom o darovanju od 18. svibnja 2010. darovala drugotuženiku, svom ocu nekretnine. Drugostupanjski sud zaključuje da se traži pobijanje pravne radnje dužnice od 18. svibnja 2010., da se radi o besplatnom raspolaganju između bliskih srodnika, te da se prema odredbi čl. 67. st. 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 - dalje ZOO) tužba može podnijeti u roku od tri godine od dana kad je ista poduzeta. U situaciji kada je sporni ugovor o darovanju sklopljen 18. svibnja 2010., a tužba u ovom predmetu podnesena 27. veljače 2014., to je došlo do prekluzije prava tužitelja na pobijanje navedene pravne radnje dužnice.

 

Naime, drugostupanjski sud navodi da je rok iz čl. 71. st. 1. ZPP prekluzivne naravi, što znači da njihovim istekom prestaje samo pravo na tužbu, te da u ovom slučaju ne može doći niti do prekida, niti do zastoja tijeka roka, te na istek takvih roka sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Navedeno shvaćanje drugostupanjskog suda pravilnim prihvaća i revizijski sud. Naime, sama činjenica da je tužitelj podnio tužbu radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji 16. studenoga 2012. pod brojem P-1262/12 i da je u tom predmetu donesena presuda zbog ogluhe, koja je postala pravomoćna 29. siječnja 2013., kao i činjenica da je u toj tužbi pogrešno naveden datum kada je sklopljen Ugovora o darovanju između tuženika (2008., a ne 2010.), odnosno da je pogrešno označena nekretnina koja je darovana, ne dovodi niti do prekida, niti do zastoja tijeka prekluzivnog roka.

 

Kako je u konkretnom slučaju sporni Ugovor o darovanju sklopljen 18. svibnja 2010., to je pravilan zaključak je da je u smislu čl. 71. st. 1. i 2. ZOO prekluzivni rok protekao 18. svibnja 2013., a u konkretnom slučaju je tužba podnesena 27. veljače 2014., dakle nakon što je istekao prekluzivni trogodišnji rok za pobijanja besplatnih pravnih radnji (čl. 67. st. 3. u vezi čl. 71. st. 1. ZOO).

 

Radi navedenog nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, radi čega je valjalo reviziju tužitelja odbiti na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

 

Isto tako valjalo je odbiti zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju, budući da navedeni trošak nije bio potreban za vođenje ovog postupka u smislu odredbe čl. 155. ZPP.

 

Zagreb, 3. ožujka 2020.

 

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.