- 1 -              Revd 203/2020-2

Broj: Revd 203/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, te Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. Š. iz V., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. A., odvjetnik u V., protiv tuženika G. V., kojeg zastupa punomoćnik V. S., odvjetnik u S., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-815/19-2 od 3. listopada 2019., kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-609/18 od 24. lipnja 2019., u sjednici održanoj 3. ožujka 2020.

r i j e š i o   j e:

Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-815/19-2 od 3. listopada 2019. se odbacuje.

Obrazloženje

Tuženik G. V. je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-815/2019-2 od 3. listopada 2019. kojom je u stavku prvom djelomično odbijena žalba tuženice i potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-609/18 od 24.lipnja 2019. u toč. I. izreke, osim za zatezne kamate za razdoblje od 1. veljače 2014. do 30. rujna 2014.

Postupajući sukladno odredbi čl. 385.a. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, - dalje: ZPP) Vijeće Vrhovnog suda RH je ocijenilo da pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

Obrazloženje drugostupanjske presude se temelji na pravnom shvaćanju da za štetu od napuštenih i izgubljenih životinja koje se slobodno kreću odgovara jedinica lokalne samouprave, u ovom slučaju G. V., a da se odgovornost temelji na odredbi čl. 1045. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11) i čl. 53. st. 3. Zakona o zaštiti životinja („Narodne novine“ broj 135/06, 37/13).

Suprotno tvrdnji tuženika u ovom slučaju nije riječ o pitanjima glede kojih postoji različita praksa drugostupanjskih sudova. Pobijana presuda je donesena u sporu radi naknade štete na nasadima počinjene od napuštenih domaćih životinja, dok je u odlukama Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-4624/14-2 i Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-6215/18-2, na koje se pozvao tuženik, riječ o naknadi štete od divljači, pa je u tim sporovima odlučeno primjenom Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj 140/05, 75/09, 153/09, 14/04, 21/06, 41/16, 67/16).

O naznačenim pitanjima postoji ustaljena praksa revizijskog suda (Revx-658/2013, Rev-1078/03, Rev-1618/09, Rev-2745/98) prema kojoj se o naknadi štete od napuštenih životinja ima odlučiti primjenom odredaba Zakona o zaštiti životinja („Narodne novine“ broj 135/06, 37/13), odnosno ranijeg Zakona o dobrobiti životinja („Narodne novine“ broj 19/99) te ranijeg Zakona o zdravstvenoj zaštiti životinja i veterinarskoj djelatnosti („Narodne novine“, broj 52/91).

Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a. st. 1. ZPP i za dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP odbaciti prijedlog kao nedopušten.

Zagreb, 3. ožujka 2020.