Pn-113/17

                                                                                                                                            Pn-113/2017

            

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

 

U   I M E    R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Općinski sud u S. po sucu ovog suda D. R. kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice M. P. iz S., U. M. D. 3, OIB: ….., zastupana po pun. Z. B., odvj. u S., protiv tuženika E. osiguranje d.d., Z., P. S., V. 54, OIB: ……, zastupano po odvjetnicima iz OD G. i partneri, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 28. siječnja 2020. u nazočnosti pun. tužiteljice Z. B. i zamj. pun. tuženika I. K. odvjetničke vježbenice u O. G. i partneri, na ročištu za objavu 02. ožujka 2020.

 

 

p r e s u d i o  j e

 

I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici na ime naknade štete iznos do 11.000,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 14.07.2016.g. pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 15.300,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 02. ožujka 2020. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje do godine dana  nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

 

Obrazloženje

 

U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana 02. ožujka 2017. tužiteljica je navela da se dana 14.07.2016. zbila prometna nezgoda u S. u kojoj je tužiteljici nastala imovinska šteta na osobnom automobilu marke F. P. 1.4. reg. oznake S. 147 R., a sve krivnjom vozača osobnog automobila R. C. 1.9. D, reg. oznake S. 480 G., osiguranika tuženika. Da cijeneći sačinjeni izvid štete proizlazi da je tužiteljica pretrpjela imovinsku štetu, štetu na automobilu marke F. P. u visini od 11.000,00 kn. D. se tužiteljica obratila tuženiku u mirnom postupku, ali da je tuženik otklonio odštetni zahtjev kao pravno neosnovan, pa je i postavljen tužbeni zahtjev kako je eto i navedeno u izreci ove presude.

 

U svom odgovoru na tužbu od 25.09.2017. tuženik je naveo da je se dana 14.07.2016. zbila prometna nezgoda, da je nesporna pasivna legitimacija kao i visina štete. Također je navedeno kako ne bi proizlazila isključiva odgovornost osiguranika tuženika na nastanak prometne nezgode slijedom čega je osnov odgovornosti sporan, da se tuženik i protivi tijeku zakonskih zateznih kamata, a ne osporava visinu nastale štete. S obzirom na iznijeto predloženo je u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz obvezu naknade parničnog troška tuženiku.

 

U dokazne svrhe  tijekom dokaznog postupka sud je pregledao i pročitao zapisnik o očevidu lica mjesta P. prometne policije od 14. srpnja 2016., izvid šteta E. osiguranja, od 19.07.2016., dopis tuženika tužitelju od 01.08.2016., fotografije spornog raskrižja, iskaz svjedoka D. P., iskaz svjedoka R. K., iskaz svjedokinje C. Z., nalaz i mišljenje sudskog vještaka S. U. od 02.07.2018., dopunu istog vještaka od 06.05.2019.

 

Tužbeni zahtjev je osnovan.

 

Punomoćnici parničnih stranka su  popisali parnični trošak.

 

Iz ovako provedenog dokaznog postupka među parničnim strankama nije sporno da se dana 14.07.2016. zbila prometna nezgoda, da su učesnici prometne nezgode automobil marke F. P. reg. oznake S. 147 R. i osobni automobil marke R. C. reg. oznake S. 480 G., kojim je upravljao osiguranik tuženika, te je nesporna i visina štete.

 

Iz ovako provedenog dokaznog postupka među parničnim strankama je sporan osnov odgovornosti, odnosno činjenica koje vozilo je kroz raskrižje prošlo kada mu je bilo upaljeno crveno svjetlo.

 

U odnosu na osnov odgovornosti sud je izveo doka saslušanjem svjedoka D. P., R. K., C. Z., te vještačenje po sudskom vještaku S. U..

 

U svom iskazu svjedok D. P. je naveo da je kritične prigode vozio automobil F. P. koji je u vlasništvu njegove supruge. D. se kretao D. ulicom iz smjera juga prema sjeveru krajnjom desnom trakom koja je bila namijenjena za kretanja i pravo i desno prema pazariću prema S.. D. je on imao namjeru ići  pravo prema sjeveru i na semaforu mu je bilo zeleno svjetlo, radi čega je ušao u raskrižje. Da je on vidio da se iz suprotnog smjera kreće vozilo koje namjerava skrenut lijevo pa je mislio da će se isto zaustaviti jer je on imao prednost prolaska. Da kada je vidio da se to vozilo ne zaustavlja da je naglo zakočio, ali da se nije uspio zaustaviti dovoljno brzo da se izbjegne kontakt kada dolazi do sraza vozila. Da u kolničkom traku kojim se on kretao je bilo zaustavljeno 4-5 vozila koja se nisu kretala kada je on prošao mimo njih, koji su čekali priliku za skretanja  lijevo. Da je policija napravila očevid. Da se prije sraza  kretao brzinom od 40 km/h, da je počeo kočiti prije semafora jer je vidio da se drugi automobil ne zaustavlja.

 

U svom iskazu svjedok R. K. je naveo da je kritične prigode išao u grad uzeti neke lijekove i da mu je vozilo bilo parkirano na parkingu u S. ulici. Da je vidio jednu gospođu koju poznaje iz viđenja koja je prolazila kraj njegovog automobila, te da ju je povezao. Ona je bila s njim automobila u trenutku nezgode. Da se on kretao D. ulicom iz smjera istoka prema jugu, da pred semaforom koji se nalazi na raskrižju D. i M. šetališta,  neposredno prije raskrižja su tri trake. D. traka je namijenjena za skretanje u desno u M. šetalište i pravo, srednja za pravo i lijevo, u ulicu prema pazaru, a krajnja lijeva koja je namijenjena samo za skretanje u lijevo. Da kada je došao do semafora je bilo crveno svjetlo, a da ne zna koliko je vremena prošlo nakon što se upalilo zeleno svijetlo. Da je propustio sva vozila iz suprotnog smjera te da je počeo vršiti radnju skretanja u lijevo. Da nije vidio ovaj automobil, s kojim je imao sraz iz razloga jer mu je pogled zaklanjao autobus. Da do sraza vozila dolazi na način da je automobil F. P. naletio na njega i udario ga u prednju lijevu stranu njegovog automobila.

 

Iz iskaza svjedokinje C. Z. bi proizlazilo da je kritične prigode bila putnik u vozilu kojim je upravljao R. K.. Da kada su došli do križanja M. i D. ulice, da su trebali skrenuti lijevo prema tržnici S. i K. je bio u toj traci namijenjenoj za skretanje u lijevo. Da postoje tri prometne trake iz njenog smjera kretanja. Da automobili koji su se kretali desnom i srednjom prometnom trakom su se zaustavili i tada vozač K. počinje sa radnjom skretanja u lijevo i tada dolazi do sraza njegovog vozila i vozila marke F.. Da se sjeća da je u suprotnoj traci bio autobus, ne sjeća se koje je svjetlo bilo upaljeno na semaforu, da je vozilo marke F. P. kočilo. D. prije sraza uopće nije vidjela automobil marke F. P..

 

Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka S. U. bi proizlazilo da se prometna nesreća dogodila 14. srpnja 2016. godine oko 08:50 sati u S., na raskrižju D. ulice i Š. I. M.. D. je D. P. upravljao svojim osobnim automobilom marke F. na način da se kretao D. ulicom iz smjera juga prema sjeveru. Da se kretao brzinom od 45 km/h, a sudarna brzina da je iznosila 32 km/h. Da osobni automobil R. kojim je upravljao R. K. iz smjera sjevera skretao ulijevo iz D. ulice prema M. šetalištu. Da mu je brzina bila oko 6 km/h, dok je u točki sudara iznosila 15 km/h. Također je naveo koje su sudarne pozicije sudionika prometne nezgode, te da je sudarni kontakt ostvaren prednjim lijevim dijelom automobila F. i prednjim lijevim dijelom automobila R.. Naveo je da kada bi vozač automobila F. poduzeo reakciju intenzivnog kočenja, izbjegao bi sudar s automobilom R. da se kretao brzinom oko 40 km/h kao i svakom nižom od navedene. Da pri brzini kretanja od 45 km/h automobilu F. bio je potreban kut od oko 24 m da bi se kočenjem zaustavio prije točke sudara. Isto tako je naveo da prilikom skretanja u lijevo prosječno pažljiv vozač automobila R. moga je vidjeti kretanje osobnog automobila F., procijeniti njegovu brzinu i udaljenost, što ga je trebalo navesti na zaključak da zaustavi kretanje svog automobila i tako spriječi sudar.

 

U dopuni nalaza i mišljenja od 06.05.2019. isti vještak je u cijelosti otklonio prigovore tuženika iz  podneska od 02. studenog 2018. godine.

 

Čl. 1072 ZOO-a ("NN" 35/05 i 41/08) propisano je i to st. 1. da kada je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj. St. 2. istog članka propisano je da ako postoji obostrana krivnja, svaki vlasnik odgovara drugome za njegovu štetu razmjerno stupnju svoje krivnje.

Primjenjujući gore navedene uredbe na ovako utvrđeno činjenično stanje, a poklanjajući u cijelosti vjeru iskazu svjedoka D. P., vozača osobnog vozila marke F. reg. oznake S. 174 R., te dovodeći taj iskaz u vezu sa nalazom i mišljenjem sudskog vještaka S. U., njegov iskaz je tehnički održiv, iz razloga kako to navodi vještak da je vozio brzinom od 40 km/h jer je u trenutku reakcija na kočenje ista iznosila oko 45 km/h.

 

Sud ne poklanja vjeru iskazu svjedoka R. K. i C. Z., iz razloga što iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka S. U. proizlazi da su njihovi iskazi tehnički neodrživi.

 

S obzirom na izneseno, zaključak je ovog suda da je isključivo odgovoran za nastanak ovog štetnog događaja, osiguranik tuženika R. K., vozač osobnog automobila R. C. i to iz razloga što osiguranik tuženika upravljajući vozilom R. C. vrši radnju skretanja u lijevo, u smjeru istoka, a da prethodno kao prosječno pažljiv vozač nije propustio vozilo marke F. P., u vlasništvu tužiteljice, a koje vozilo je zadržavalo smjer kretanja iz pravca jug-sjever.

 

Nesporno je da se vozilo tužiteljice kretalo brzinom od 45 km/h, dakle manjom brzinom od zakonskog ograničenja brzine kretanja od 50 km/h za naseljena mjesta.

 

S obzirom na sve izneseno, osiguranik tuženika je isključivi krivac za nastanak ove premetne nezgode, pa je  trebalo obvezati tuženika za isplatom iznosa kako je to i navedeno u izreci ove presude na ime naknade štete.

 

U odnosu na visinu potraživanja ista je među parničnim strankama nesporna.

 

Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/91, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje ZPP)  a isti troškovi se pristupa na ročišta 13.11.2017., 08.02.2018., 15.03.2018., 06.11.2018., 28.01.2018. svako po 100 bodova, sastava odštetnog zahtjeva 100 bodova, sastava tužbe 100 bodova, sastava podneska od 19.03.2018.., 11.09.2019. 100 bodova, 21.11.2019. svaki po 100 bodova, odnosno ukupno 1000 bodova, što uz vrijednost boda s paušalom od 10,00 kn daje iznos od 10.000,00 kn koji iznos je uvećan na ime PDV-a 25 % odnosno 2.500,00 kn, troškovi vještačenja 2.000,00 kn, sudskih pristojbi tužbe 400,00 i odluke 400,00 kn, pa zbrajajući te iznose dolazi se do iznosa 15.300,00 kn koji iznos je i određen u izreci ove presude.

 

 

 

U Splitu, 02. ožujka 2020.

                                                                                                                                   S U D A C

 

                                                                                                                              D. R.,v.r.

 

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi putem ovog suda za Županijski sud u 3 primjerka.

 

 

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik