1                           Poslovni broj: 3 UsImio-866/18-33

 

 

Poslovni broj: 3 UsImio-866/18-33

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

    UPRAVNI SUD U SPLITU

                Put Supavla 1

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

             

 

              Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Leandri Mojtić te Ljiljani Lijić zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja I. J. – Š. iz S., kojeg zastupa opunomoćenica dr. sc. iur. G. B. odvjetnica u S., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe Zagreb, A. Mihanovića 3, kojeg zastupa generalni opunomoćenik Ž. M. radi prava iz mirovinskog osiguranja, nakon održane usmene i javne rasprave zaključene 21. veljače 2020., a objavljene 2. ožujka 2020.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I.  Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži poništenje rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Središnje službe Zagreb, KLASA:141-02/18-01/OB, URBROJ: 341-99-05/3-18-002280 od 2. kolovoza 2018., kao i poništenje rješenja HZMO-a, Područne službe u S., KLASA:141-02/17-01/03139175932, URBROJ: 341-18-05/3-17-061355 od 22. veljače 2018., te da se tužitelju utvrdi opća nesposobnost za rad od 1983. i da mu se prizna pravo na invalidsku mirovinu radi potpunog gubitka radne sposobnosti od 30.12.1983., kao neosnovan.

 

II.  Odbija se zahtjev opunomoćenika tužiteljice za naknadom troškova predmetnog upravnog spora, kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

Osporavanim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba KLASA:141-02/18-01/OB, URBROJ: 341-99-05/3-18-002280 od 2. kolovoza 2018., odbijena je žalba I. J. Š., ovdje tužitelja, izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u S., HZMO-a, Područne službe u S., KLASA:141-02/17-01/03139175932, URBROJ: 341-18-05/3-17-061355 od 22. veljače 2018., kojim rješenjem je odbijen zahtjev tužitelja za priznanje prava na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti za rad.

              Protiv osporavanog rješenja tužitelj je pravodobno podnio tužbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te zbog bitnih povreda odredaba postupka. Tužitelj u tužbi opisuje kronologiju predmetne upravne stvari, u bitnom  navodeći da je liječen u Institutu za tumore Zagreb od 28.12.1983.god do 16.1.1984. god. zbog tumora lokaliziranog u području malog mozga; da je operativni zahvat izvršen 17.1.1984. god. zbog odstranjenja ekspanzivnog tumorskog procesa stražnje lubanjske jame koji se spuštao i u spinalni kanal. Kao dokaz poziva se na otpusno pismo od 27.02.1984. Da je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Područna služba S. 27.11.2009. priznao tužitelju pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad počevši od 9.2.2000.godine, ali tužitelj smatra kako kod njega postoji potpuni gubitak radne sposobnosti.

Navodi da se u obrazloženju rješenja Područne službe S. od 22. veljače 2018. navodi kako je kod tužitelja „ zbog bolesti dana 9.2.2000.godine nastala profesionalna nesposobnost za rad prema čl. 34. st. 1. ZOMO-a, jer mu je radna sposobnost trajno smanjena za više od polovice prema tjelesno i psihički zdravom osiguraniku iste ili slične naobrazbe i sposobnosti uz isključenje manipulacije teškim teretima, naprezanje vida na očuvanje dubinskog vida.

Da je Rješenjem od 11.3.2014. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje odbio žalbu tužitelja u vezi zahtjeva za priznavanje prava na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad te da se u obrazloženju rješenja tuženik pozvao da je za „datum nastanka invalidnosti temeljem Uredbe o medicinskom vještačenju u mirovinskom osiguranju propisano da se invalidnost utvrđuje temeljem trajnih i definitivnih promjena u zdravstvenom stanju koje su nastale nakon završenog adekvatnog dovoljno dugog liječenja." U odnosu na navedeno, tužitelj ističe da je kod njega stanje od dana operacije ostalo nepromijenjeno jer su posljedice operacije nepopravljive, pa da se već tada moglo usvojiti zahtjev tužitelja.

Nadalje navodi da je sudski vještak prof. dr. sc. prim. Š. A. u svom vještvu od  1.8.2017. naveo kako se kod tužitelja „J. Š. I. radi o stanju nakon operacije tumora mozga stražnje lubanjske jame zbog kojeg je došlo do nastanka dvoslika, gubitka ravnoteže, pareze vestibularnog živca, posljedične vrtoglavice, nestabilnosti, nistagmusa pri pogledu u lijevo i desno, imenovani je radno nesposoban od perioda neposredno nakon operativnog zahvata na mozgu pa do danas jer su posljedice operacije nepopravljive."

Stoga, da nije sporno, a što da je razvidno iz vještva, da tužitelj ima problem dvoslike, smetnje u ravnoteži te glavobolje od dana operacije te da je neupitna nesposobnost tužitelja za rad jer da i najjednostavniji rad, npr. sadnja krumpira, zbog samo problema dvoslike tužitelj ne može raditi jer da ne može znati koji red sadnica obrađuje.

Tužitelj osporava da bi ga pregledalo Vijeće vještaka, a kako se to u osporavanom rješenju navodi, te ističe da ga je pregledao samo jedan vještak, navodi kako mu nikada nije bilo dostavljen nalaz i mišljenje  KLASA: 141-02/17-01/15419, UR.BROJ 426-04-05/14-18-4 od 7. veljače pa da se stoga na isti nije mogao ni očitovati.

Nadalje ističe da je od strane bivše regrutne komisije 28.5.1984. godine ocijenjen nesposobnim za vojnu službu, a što da je potom i revizija potvrdila, te što da je još jedna potvrda navodima stalnog sudskog vještaka prof. dr. sc. prim. Š. A. da je tužitelj već nakon završetka liječenja 1984.god. trebao dobiti status invalida na temelju opće nesposobnosti za rad.

Da je i novačka komisija Republike Hrvatske 1992.god tužitelja prilikom prijema u vojnu službu u pričuvnom sastavu za vrijeme Domovinskog rata ocijenila nesposobnim za vojsku.

Da iz cjelokupne medicinske dokumentacije, kao i iz vještva stalnog sudskog vještaka prof. dr. sc. prim. Š. A. proizlazi da tužitelj nije u mogućnosti raditi, odnosno da kod tužitelja nema nikakve radne sposobnosti, na koje okolnosti je predložio izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem, kao i izvođenje dokaza saslušanjem tužitelja, a nakon provedenog postupka da sud donese presudu kojom će poništiti osporavano rješenje tuženika, kao i osporavano prvostupanjsko rješenje te tužitelju priznati pravo na invalidsku mirovinu radi potpunog gubitka radne sposobnosti od 30.12.1983.god. kada je operiran u Središnjem institutu za tumore i slične bolesti, podredno poništiti osporavana rješenja te predmet vratiti na ponovni postupak.

              Tuženo tijelo u svom odgovoru na tužbu od 4. listopada 2018. u cijelosti je osporilo navode   tužbe i tužbenog zahtjeva, navodeći da je osporavano rješenje tuženika doneseno u skladu s utvrđenim činjeničnim stanjem u provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima, ustrajući u cijelosti u navodima i razlozima sadržanim u obrazloženju osporavanog rješenja. Tuženo tijelo je nadalje navelo da su ovlašteni vještaci oba stupnja suglasni u  procjeni da kod tužitelja i dalje postoji profesionalna nesposobnost za rad, odnosno da kod tužitelja nisu nastupile takve promjene u zdravstvenom stanju koje bi uvjetovale promjene ranije utvrđene invalidnosti i profesionalne nesposobnosti za rad, jer trajne funkcionalne promjene zdravstvenog stanja tužitelja nisu izražene u mjeri koja bi uvjetovala potpuni gubitak radne sposobnosti.

U odnosu na tužbene navode, tuženo tijelo je navelo kako ni odredbama HZMO-a, ni odredbama Uredbe o metodologijama vještačenja nije propisana obveza dostavljanja nalaza i mišljenja vijeća vještaka te se pozvalo na odredbu čl. 84. ZUP-a prema kojoj stranka ima pravo obavijestiti se o tijeku postupka, kao i razgledati spise predmeta, slijedom čega da i tužitelj može izvršiti uvid u spis predmeta, odnosno u nalaz i mišljenje vijeća vještaka temeljem kojeg je doneseno pobijano rješenje.

Također je navelo da su vještačenje u prvom stupnju proveli vještaci u vijeću vještaka koje se sastojalo od dva vještaka u skladu s odredbom čl. 3. st. 6. Uredbe, a što da je vidljivo iz nalaza i mišljenja vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda S, evidencijski broj vještačenja … od 7. veljače 2018. Također se usprotivilo prijedlogu za izvođenjem dokaza sudsko medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku te je predložilo da Sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja. 

Na ročištu održanim pred ovim Sudom 30. studenog 2018. zamjenik opunomoćenika tužitelja je u cijelosti ustrajao u navodima tužbe te je neposredno u spis priložio podnesak  kojim se očitovao na navode tuženika iz odgovora na tužbu, dok je opunomoćenica tuženika ustrajala u navodima iz obrazloženja osporavanog rješenja, a odluku o izvođenju predloženih dokaza je prepustila sudu.

Na temelju ocjene rezultata provedenog upravnog postupka Sud je odbio predloženo izvođenje dokaza saslušanjem tužitelja kao stranke u sporu na okolnosti njegovog zdravstvenog stanja te je prihvatio prijedlog tužitelja za izvođenjem dokaza vještačenjem po stalnom sudskom vještaku medicine rada.

Rješenjem poslovni broj 3UsImio-866/18-7 od 25. siječnja 2019. Sud je odredio izvođenje dokaza vještačenjem po stalnom sudskom vještaku medicine rada  mr. sc. M. V. B. dr. med. spec. medicine rada iz S., na okolnosti ocjene radne sposobnosti tužitelja odnosno potpunog gubitka radne sposobnosti tužitelja na dan 7. veljače 2018., odnosno u vrijeme donošenja  osporavanog rješenja HZMO, Područne službe u Splitu, KLASA:141-02/17-01/03139175932, URBROJ: 341-18-05/3-17-061355 od 22. veljače 2018.

Istim rješenjem naloženo je imenovanoj vještakinji, da nakon izvršenog uvida u tužbu, isprave koje su priložene spisu, kao i isprave koje su priložene spisu tuženog tijela, te u isprave koje će stranke dostaviti vještaku na njegov zahtjev, izradi pisani Nalaz i mišljenje u kojem će se očitovati je li kod I. J. Š. rođ. ..., ovdje tužitelja, nastupio potpuni gubitak radne sposobnosti na dan 7. veljače 2018., odnosno u vrijeme donošenja  osporavanog rješenja HZMO, Područne službe u S., KLASA:141-02/17-01/03139175932, URBROJ: 341-18-05/3-17-061355 od 22. veljače 2018., a sve s obzirom na činjenicu:

- da je rješenjem Područne službe u SS broj 6825 od 27.11.2009. tužitelju priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad počevši od 09.02.2000.;

- da je tužitelj podnio novi zahtjev za ponovnu ocjenu radne sposobnosti 26.10.2017.;

- da je prema Nalazu i mišljenju ovlaštenog vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda u Ss, KLASA: 141-02/17-01/15419, URBROJ: 426-04-05/14-18-4 od 7. veljače 2018., utvrđeno da je kod tužitelja zdravstveno stanje u pogoršanju koje za sada ne uvjetuje promjenu prethodno donesene ocjene o profesionalnoj nesposobnosti za rad;

- da je na temelju citiranog Nalaza doneseno prvostupanjsko rješenje KLASA:141-02/17-01/03139175932, URBROJ: 341-18-05/3-17-061355 od 22. veljače 2018. kojim je odbijen zahtjev tužitelja  za priznavanje prava na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti, kao na zakonu neosnovan;

- da je tužitelj protiv citiranog rješenja izjavio žalbu;

- da je u povodu žalbe prema članku 133. st. 3. ZOMO-a pribavljen Nalaz i mišljenje  Vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Sektora za vještačenje, KLASA:141-02/17-01/15419, URBROJ: 426-04-01/6-18-7, evidencijski broj vještačenja:105905 od 4. lipnja 2018., kojim Nalazom je Vijeće viših vještaka u cijelosti suglasno s utvrđenom ocjenom te da ne nalazi osnova za promjenu utvrđene ocjene, obzirom da trajne funkcionalne promjene zdravstvenog stanja osiguranika nisu izražene u mjeri koja bi uvjetovala potpuni gubitak radne sposobnosti; da nastavno postoji profesionalna nesposobnost za rad s uzrokom bolest uz iste medicinske kontraindikacije; 

- da je na temelju citiranog nalaza i mišljenja tuženo tijelo donijelo rješenje KLASA:141-02/18-01/OB, URBROJ:341-99-05/3-18-002280 od 2. kolovoza 2018. kojim rješenjem je odbijena žalba žalitelja, ovdje tužitelja, a protiv kojeg rješenja je tužitelj pokrenuo predmetni upravni spor.

Imenovana stalna sudska vještakinja medicine rada  mr. sc. M. V. B dr. med. spec. medicine rada postupila je u skladu s rješenjem ovog suda poslovni broj 3UsImio-866/18-7 od 25. siječnja 2019. te je izradila i  ovom sudu dostavila pisani Nalaz i mišljenje koji je kod ovog suda zaprimljen 5. travnja 2019. (list 43 - 49 spisa).

U Nalazu i mišljenju, pored opisane kronologije predmetne upravne stvari, ocjene priložene medicinske dokumentacije, a prije danog Mišljenja, sudska vještakinja je navela da je prije njenog očitovanja na okolnosti koje su u ovom predmetu zatražene, dužna pojasniti da će svoje mišljenje dati kao neovisni sudsko medicinski vještak za medicinu rada, a na način kako se ocjena radne sposobnost donosi prema pravilima struke medicine rada uzimajući u obzir i ZOMO te Uredbu o vještačenjima u mirovinskom sustavu, te da je sukladno Pravilnicima o specijalističkom usavršavanju zdravstvenih radnika (NN 39/94, 43/103, 100/11, 133/11, 54/12, 49/13, 139/14) ocjena radne sposobnosti u isključivoj nadležnosti specijaliste medicine rada. Također je navela da se ocjena radne sposobnosti donosi na temelju stupnja oštećenja funkcije organa ili organskih sustava, koju određuju doktori kliničkih specijalnosti, a u odnosu na poslove i radne zadatke koje obavlja osoba čija radna sposobnost se vještači. Obzirom da specijalisti medicine rada tijekom specijalističkog usavršavanja stječu znanja vezana za zanimanja, radna mjesta, uvjete rada, tehnološke procese i dr., da končano isti, uzimajući u obzir stupanj oštećenja funkcije organa ili organskih  sustava donose konačnu ocjenu radne sposobnosti.

Također je navela da osobno nije izvršila klinički pregled tužitelja jer je isti obavljen u tijeku procesa vještačenja u prvostupanjskom postupku HZMO-a, a tužitelja su klinički pregledali specijalisti neurolozi, oftamolozi, ortopedi i dr. koji su nadležni za bolesti koje tužitelj ima i u odnosu na koje je ocjenjivana radna sposobnost te da su njihovi klinički pregledi dostatni za izradu ovog Nalaza i mišljenja.

U Zaključku vještva, sudska vještakinja je navela:

„ Kod tužitelja I. J. Š. na dan 07.02.2018., odnosno u vrijeme donošenja osporavanog  rješenja HZMO-a, Područne službe u S. od 22.02.2018. nije nastupio potpuni gubitak radne sposobnosti već i dalje postoji profesionalna nesposobnost za rad i određene kontraindikacije  uzrok bolest, koje su određene tužitelju od 09.02.2000.godine.

U obrazloženju izrađenog vještva, vještakinja je navela da:

„ Iz priložene medicinske dokumentacije u spisu je razvidno da je tužitelj 1983.godine operiran zbog benignog tumora stražnje lubanjske jame. Nakon provedenog kirurškog liječenja provedena je i stacionarna fizikalna terapija. Stanje tužitelja s osnove ove bolesti bilo je trajno i definitivno  12.06.1985. što potvrđuje nalaz neurokirurga.

Ponovno se javljaju oftalmološke smetnje u smislu dvoslika te povremene glavobolje i blaža nestabilnost nakon udarca u glavu koji je zadobio 1996.godine. Tužitelj se i dalje kontrolira kod nadležnih specijalista, ali u izvršenoj obradi nema znakova funkcionalnih neuroloških deficita koji bi bili od kliničkog značaja. Povremeno ima osjećaj nesigurnosti pri hodu bez kliničkih znakova vrtoglavice, a takvo stanje su ocijenili neurolozi kao stacionarno (30.03.2015., 05.09.2016). U nalazu neurologa od 04.02.2019. navodi se da su zaostale tegobe u smislu dvoslika ali glavobolje i ostale tegobe u cijelosti regrediraju primjenom analgetika.

Iz svega navedenog, stanje tužitelja s osnova operacije tumora na mozgu 1983. nije u pogoršanju u  odnosu na ono koje je zabilježeno kada mu je utvrđena profesionalna nesposobnost za rad od  09.02.2000.

Kod tužitelja postoji pogoršanje zdravstvenog stanja u smislu klinički izraženog kroničnog  cervikobrahijalnog i lumbosakralnog sindroma što potvrđuju nalazi RTG kralježnice te EMG nalaza gornjih i donjih udova. Ove tegobe prouzročene su degenerativnim promjenama na kralježnici. Iste nisu prouzročile oštećenje funkcije vratne i slabinske kralježnice u takvom stupnju koji bi utjecao na radnu sposobnost tužitelja za poslove trgovca u odnosu na koje je ocjenjivana radna sposobnost tužitelja. Navedeni poslovi nisu poslovi s posebnim uvjetima rada za čije obavljanje se traži posebna zdravstvena sposobnost a obavljaju se u slobodnom ritmu rada. Zdravstveno stanje tužitelja zahtijeva intenzivnije liječenje u smislu provođenja ambulantne, pa i stacionarne fizikalne terapije koju za navedene tegobe tužitelj do sada nije obavio.

U odnosu na stanje desnog koljena nije trajno i definitivno i isto zahtijeva daljnje liječenje po ortopedu i fizijatru.

U spisu nalazim vještvo vještaka sudske medicine dr. Š. A.. Sukladno naprijed citiranim Pravilnicima o specijalističkom usavršavanju zdravstvenih radnika, vještaci sudske medicine nisu nadležni za donošenje ocjene radne sposobnosti jer za to nemaju znanja iz područja medicine rada, koja je kao medicinska grana jedina nadležna za donošenje ocjene radne sposobnosti koja se stječe tijekom specijalističkog usavršavanja. Iz navedenih razloga, te načina na koji je vještak donio ocjenu radne sposobnosti nisam suglasna s ocjenom vještaka dr. Š. A..“

Izrađeni pisani Nalaz i mišljenje imenovane sudske vještakinje dostavljen je strankama u predmetnom upravnom sporu na očitovanje.

Podneskom od 19. travnja 2019. tužitelj se očitovao na dostavljeni mu pisani Nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje te je istom prigovorio u cijelosti, u bitnom navodeći da je navedena vještakinja u predmetnom nalazu i mišljenju navela kako nije osobno vještačila tužitelja te da su ga vještačili drugi vještaci, a što da nije točno jer da je predmetna vještakinja mr. sc. M. V. B. dana 13.10.2016.god. u Mišljenju stručnog tima za profesionalno usmjeravanje izjavila kako tužitelj ima najpovoljnije uvjete za obavljanje poslova pčelara, a da što se tiče obavljanja poslova prodavača i vozača da ime zdravstvene prepreke; da u predmetnom  nalazu i mišljenju vještakinja u 2019. godini navodi kako tužitelj ima radnu sposobnost za obavljanje poslova trgovca, navodi kako je tužitelj završio školu za profesionalnog vozača, ali da se nakon toga prekvalificirao za trgovca međutim da niti jednim navodom vještakinja nije navela kako je 2016.god dala mišljenje da tužitelj ne može obavljati ni poslove prodavača ni vozača. Kao dokaz na navedenu tvrdnju poziva se na Mišljenje stručnog tima za profesionalno usmjeravanje od  13.10.2016., a u kojem da je navela da tužitelj može obavljati poslove pčelara (list 55 spisa). Stoga da je neprofesionalno izradila Nalaz i mišljenje kojim da Sud dovodi u zabludu sugerirajući kako za obavljanje trgovca tužitelj ipak ima radnu sposobnost.

Da je dr. medicine rada D. B. dala svjedodžbu o zdravstvenoj sposobnosti radnika na temelju koje je tužitelj nesposoban za poslove prodavača te je kao dokaz na navedenu tvrdnju priložio Svjedodžbu o zdravstvenoj sposobnosti radnika izdanu od doktorice medicine rada dr. med. D. B. (list 56 spisa).

Da vještakinja navodi kako su samo doktori medicine rada stručni davati mišljenja o utvrđivanju radne sposobnosti, a uvaženog doktora Š. A. da je navela kao nekompetentnog za davanje mišljenja iz područja medicine rada, a što da sve ukazuje da predmetna vještakinja nije vještačila po pravilima struke te što u vještvu nije navela da je tužitelja upoznala kao klijenta, radi čega je predložio zatražiti izradu nalaza i mišljenja od novog vještaka, a predmetni Nalaz i mišljenje zanemariti.

Na ročištu  održanom pred ovim sudom 30. travnja 2019.  zamjenica opunomoćenika tužitelja je ustrajala u navodima podneska kojim je prigovorila izrađenom Nalazu i mišljenju imenovane vještakinje, ističući da je dana 9. 2. 2000. bila utvrđivana radna sposobnost tužitelja te da je tužitelju tek 2009. retroaktivno priznato pravo na profesionalnu nesposobnost od 2000. godine, postavljajući pitanje zašto mu nije priznato od 1983. godine jer da je nalazom neurokirurga 1985. utvrđeno da je tužitelju stanje nakon operacije trajno i nepromijenjeno, a što da dokazuje i činjenica da je tužitelj bio oslobođen služenja vojnog roka u ondašnjoj državi, te da je i 1992. g. bio oslobođen i sudjelovanja u Domovinskom ratu radi svog zdravstvenog stanja. Stoga je predložila izvesti dokaz vještačenjem po B. J. dr. med. specijalisti sudske medicine iz Lj., navodeći da tužitelj više nema povjerenja u vještake medicine rada na području Republike Hrvatske, te je zatražila rok za dostavu adrese.

Opunomoćenik tuženika je ustrajao u navodima iz obrazloženja osporavanog rješenja ističući da  nema nikakvih primjedbi na izrađeno vještvo ovlaštene sudske vještakinje medicine rada dr. M. V. B, a u odnosu na iznesene navode zamjenika opunomoćenika tužitelja da je kod tužitelja stanje trajno i definirano već od 1983. godine je istakao da je već ocjenom od 9.2.2000. utvrđeno nedvojbeno zdravstveno stanje i preostala radna sposobnost tužitelja, te se istovremeno usprotivio izvođenju dokaza vještačenjem od strane sudskih vještaka koji nisu registrirani kao ovlašteni sudski vještaci na Županijskim sudovima Republike Hrvatske obzirom na to da u Republici Hrvatskoj postoji  mnogo ovlaštenih sudskih vještaka koji mogu vještačiti u ovom predmetu.

Na ročištu održanom pred ovim sudom 7. lipnja 2019. Sud je izveo dokaz saslušanjem sudske vještakinje mr. sc. M. V. B dr. med iz S., radi Dopune nalaza i mišljenja, a sve kako bi ista odgovorila na istaknute prigovore tužitelja sadržane u podnesku od 19. travnja 2019.

Stalna sudska vještakinja je u svom iskazu navela da u cijelosti ostaje kod Nalaza i mišljenja iskazanog u pisanom vještvu od 5. travnja 2019., a na prigovore tužitelja iz podneska od 19. travnja 2019. se očitovala kako slijedi:

„U odnosu na primjedbe na moj pisani Nalaz i mišljenje koje je opunomoćenica tužitelja navela u podnesku od 19. travnja 2019. godine, očitujem se kako slijedi:

U podnesku opunomoćenica tužitelja navodi da sam u vještvu navela da nisam osobno vještačila tužitelja, a da je iz mišljenja stručnog tima za profesionalno usmjeravanje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje razvidno da jesam.

U svom nalazu i mišljenju ja nisam navela da nisam vještačila tužitelja, već da nisam izvršila pregled tužitelja u ovom postupku jer je sudac u rješenju o mom vještačenju zatražio da i pregledam tužitelja ako smatram da je to potrebno za izradu mog Nalaza i mišljenja, a ukoliko ne smatram, dužna sam obrazložiti zašto nisam pregledala tužitelja, što sam ja u svom Nalazu i mišljenju i obrazložila. Smatrala sam da moj pregled nije potreban jer da su to iz brojnih priloženih nalaza izvršili specijalisti mjerodavni za nadležna medicinska područja. Stoga, ne stoji tvrdnja opunomoćenice tužitelja da nisam vještačila po pravilima struke, da sam tužitelja upoznala kao klijenta, a da to nisam navela u nalazu, te da bih trebala u evidenciji imati podatke o pacijentima, a ne lažno navoditi kako klijenta nisam vještačila.

Naime, ja sam odlaskom u mirovinu 29. listopada 2016. zatvorila svoju ordinaciju, tako da se svakako pored velikog broja pacijenata, ne mogu sjetiti kako se koji od njih zvao, te zašto je i kada vršio pregled, pa je u najmanju ruku nepristojno kazati da sam lažno navela iskaz za pacijenta, a ne za klijenta, kako to navodi opunomoćenica tužitelja.

Ja sam se u svom Nalazu i mišljenju točno referirala na okolnosti koje je Sud od mene zatražio, a to je - je li na dan 7. veljače 2018., odnosno u vrijeme donošenja osporavanog rješenja HZMO-a od 22. veljače 2018., kod tužitelja nastupio gubitak radne sposobnosti, na što sam odgovorila niječno jer da nije došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja tužitelja u odnosu na ono koje je bilo 2009. godine, kada je donesena ocjena radne sposobnosti, a retrogradno priznata od 2000. godine, u smislu oštećenja funkcije vratne i slabinske kralježnice u takvom stupnju koje bi utjecalo na njegovu radnu sposobnost. Navela sam, a to i sada potvrđujem, da kod tužitelja, obzirom da je došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja sa strane kralježnice, treba provesti kompletno liječenje uključujući i fizikalnu terapiju u stacionarnom tretmanu, pa ako je potrebno i ponovljeno, kako bi se vidjelo da li postoji pogoršanje ili ne, te da li su iscrpljene sve metode liječenja i stanje postalo trajno, a što je uvjet za donošenje konačne ocjene radne sposobnosti.

U odnosu na Mišljenje stručnog tima za profesionalno usmjeravanje i obrazovanje, mogu kazati sljedeće: 2016. godine, u sklopu svog redovnog posla spec. medicine rada obavljala sam ugovorno i preglede za potrebe Zavoda za zapošljavanje, Odsjeka za profesionalno usmjeravanje u S.. Tužitelj je od strane Zavoda u listopadu 2016. bio upućen na pregled kao osoba s faktorima otežanim za zapošljavanje tzv. OFOZ, a koji pregled je kratak orijentacijski pregled s ciljem da se odredi koji su poslovi za koje tužitelj ima obrazovanje, a u odnosu na njegovo zdravstveno stanje najpovoljniji da bi ih mogao obavljati. Na navedenom pregledu nisu rađeni pregledi spec. medicine rada za utvrđivanje zdravstvene radne sposobnosti za poslove vozača i prodavača već je to pregled ograničenog obima kako zahtijeva Zavod za zapošljavanje za osobe s otežanim faktorom zapošljavanja.

U navedenom dokumentu stoji da tužitelj ima zapreke za poslove vozača i prodavača. Navedene zapreke određene su na temelju dokumentacije za OFOZ-e i to rješenja HZMO-a koje je ocjenjivalo tužitelja u odnosu na poslove prodavača, a za vozača na temelju činjenice da je tužitelj nakon predmetne operacije 1985. godine, nakon čega je bio nesposoban za vozača, izvršio prekvalifikaciju za poslove prodavača.

U dokumentu ne stoji da je nesposoban za prodavača i vozača, upravo iz razloga što je ovaj pregled ograničen. Navedeni dokument ne služi i ne može se upotrijebiti za zapošljavanje niti za jedan posao, pa tako ni za posao pčelara, koji nije posao s posebnim uvjetima rada i ne zahtijeva posebne zdravstvene uvjete, već samo služi u svrhu stjecanja određenih prava osobama koje imaju otežane faktore za zapošljavanje u smislu profesionalne rehabilitacije.

Neutemeljene su i paušalne tvrdnje opunomoćenice tužitelja da nemam nikakva znanja o pčelarstvu, te da tužiteljevo zdravstveno stanje ovim poslovima ne udovoljava. Upravo punomoćnica tužitelja nema stručne sposobnosti da bi to mogla ocijeniti niti u pogledu zdravstvenog stanja, a niti određenih poslova, a za to je nadležan specijalist medicine rada. Još jednom bi naglasila da posao pčelara nije posao s posebnim uvjetima rada i ne zahtijeva nikakve posebne vidne zahtjeve osim oštrine vida, a koja je kod tužitelja prema dostupnoj okulističkoj dokumentaciji uredna na oba oka uz korekciju naočalama.

Opunomoćenica tužitelja dalje navodi da tužitelj ima trajne smetnje koordinacije dok neurološki nalazi pokazuju da tužitelj ima uredan neurološki status (nalaz neurologa od 04. 02. 2019. godine). U istom nalazu neurolog navodi da tužitelj ima tenzijske glavobolje, dvoslike i ataksiju, a što je sve posljedica tumora mozga, te da na primjenu analgetika tegobe potpuno regrediraju.

Kod donošenja ocjene radne sposobnosti tužitelja u ovom postupku, imala sam na uvid obimnu medicinsku dokumentaciju, uključujući i onu koju je naknadno dostavila opunomoćenica tužitelja i na temelju iste sam donijela svoj nalaz i mišljenje. U istome nisam navela da je tužitelj sposoban za poslove prodavača, već sam kazala da funkcijsko stanje vratne i slabinske kralježnice nije izraženo u takvom stupnju da bi utjecalo na obavljanje poslova trgovca koji također nisu poslovi s posebnim uvjetima rada te ne zahtijevaju posebne zdravstvene uvjete.

U odnosu na tvrdnju opunomoćenice tužitelja da sam potpuno zanemarila nalaz i mišljenje sudskog vještaka iz područja sudske medicine, dr. Š. A., i dalje ostajem kod iskaza kojeg sam navela u svom pisanom Nalazu i mišljenju jer je sukladno citiranim pravilnicima o specijalističkom usavršavanju zdravstvenih radnika, isključivo specijalist medicine rada nadležan za donošenje ocjene radne sposobnosti, dok drugi specijalisti iz ostalih medicinskih grana tijekom svoje specijalističke edukacije ne stječu znanja vezano za ocjenu radne sposobnosti.

Više nemam što za izjaviti.“

Nakon izvođenja dokaza saslušanjem stalne sudske vještakinje radi Dopune Nalaza i mišljenja i danih odgovora na istaknute prigovore tužitelja, kao i na pitanja opunomoćenice tužitelja te tužitelja osobno imenovanoj vještakinji, a koji su sadržani u Zapisniku s održanog ročišta (list 63-69 spisa), opunomoćenica tužitelja je ustrajala u prijedlogu da se imenuje novi vještak koji će provesti novo vještačenje u predmetnom upravnom sporu.

Opunomoćenica tuženika je navela kako nema prigovora na izrađeni pisani Nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje, kao ni na iznesenu usmenu Dopunu nalaza i mišljenja, da nema pitanja sudskoj vještakinji, međutim da ima potrebu istaći činjenice glede datuma nastanka invalidnosti, odnosno da je Zahtjev za ocjenu radne sposobnosti podnesen dana 09. 02. 2000. godine te da je to ujedno i datum nastanka invalidnosti budući da je tužitelj bio izvan radnog odnosa u trenutku podnošenja zahtjeva; da je Rješenje koje je doneseno 27.11.2009. godine, kojim je imenovanom priznato pravo na profesionalnu nesposobnost za rad uslijed bolesti konačno i pravomoćno, a da je  tužba u konkretnom slučaju podnesena protiv rješenja HZMO, Središnje službe od 02. kolovoza 2018. te da je osporavano rješenje doneseno prema Uredbi o metodologijama vještačenja.

U odnosu na istaknuti prijedlog tužitelja za izvođenjem novog dokaza sudsko medicinskim vještačenjem, opunomoćenica tuženika se istome usprotivila.

U odnosu na predloženo izvođenje dokaza novim sudsko medicinskim vještačenjem, po drugom stalnom sudskom vještaku, Sud je od opunomoćenice tužitelja zatražio da se decidirano očituje u odnosu na koje područje specijalnosti predlaže stalnog sudskog vještaka, obzirom na istaknute prigovore da je tužitelja vještačio spec. medicine rada, te da se očituje i o osobi vještaka kojeg predlaže, na što je opunomoćenica tužitelja istakla da nema prigovora da tužitelja ponovno vještači specijalist medicine rada, ali da se protivi da spec. medicine rada ne uzme u obzir pisani nalaz i mišljenje dr. Š. A., koji je priložen spisu, a koji nije specijalist medicine rada, već specijalist sudske medicine te je od Suda zatražila kraći rok radi konzultacije s tužiteljem.

              Podneskom od 26. rujna 2019. opunomoćenica tužitelja je za novog sudskog vještaka predložila stalnog sudskog vještaka za medicinu rada Ž. E. iz S.

Rješenjem poslovni broj 3 UsImio-866/18-23 od 21. listopada 2019. Sud je odredio izvođenje  novog dokaza sudsko medicinskim vještačenjem po drugom stalnom sudskom vještaku medicine rada na okolnosti ocjene radne sposobnosti tužitelja, odnosno potpunog gubitka radne sposobnosti tužitelja na dan 7. veljače 2018., odnosno u vrijeme donošenja  osporavanog rješenja HZMO, Područne službe u S., KLASA:141-02/17-01/03139175932, URBROJ: 341-18-05/3-17-061355 od 22. veljače 2018. te je za sudskog vještaka u ovom upravnom sporu odredio stalnog sudskog vještaka medicine rada dr. Ž. E. spec. medicine rada, s liste stalnih sudskih vještaka Županijskog suda u S.

Stalna sudska vještakinja za medicinu rada dr. Ž. E., spec. med. rada ovom Sudu dostavila je podnesak 30. prosinca 2019. kojim je izvijestila Sud da je izvršila uvid u predmetni spis, te kojim traži od suda da je pozove na ročište kako bi iznijela usmeni nalaz i mišljenje (list 89 spisa).

Radi navedenog zakazano je ročište 21. veljače 2020. na kojem ročištu je u prisutnosti tužitelja osobno te opunomoćenika tužitelja i tuženika, izveden dokaz saslušanjem  stalne sudske vještakinje dr. Ž. E. spec. medicine rada iz S. na okolnosti ocjene radne sposobnosti tužitelja, a kako je to i određeno rješenjem od 21. listopada 2019. 

Stalna sudska vještakinja za medicinu rada dr.  Ž. E. je u svom Nalazu i mišljenju koje je iznijela usmeno na Zapisnik  iskazala:

„ Izvršila sam uvid u spis Upravnog suda u Splitu broj 3 UsImio-866/18 te ću pokušati odgovoriti na pitanje Suda da li je nastupio potpuni gubitak radne sposobnosti za gospodina J. Š. na dan 7.02.2018. godine odnosno u vrijeme donošenja osporavanog rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje.

Iz medicinske i ostale dokumentacije razvidno je da je gospodin J. Š. tokom 1983/1984. liječen zbog bolesti kada je operiran od benignog tumora mozga. Iz neuroloških i neurokirurških kontrola koje su tada obavljane, vidljivo je da je po liječnicima liječenje bilo završeno. U narednim danima liječenja kao dodatna dijagnoza postavlja se dijagnoza smetnje s očima – dvoslike te smetnje ravnoteže. Iz daljnje medicinske dokumentacije vidljivo je također da je imao smetnje i probleme s vratnom i lumbalnom kralježnicom,  isto tako i probleme s koljenom. Po rješenju HZMO-a gosp. J. je od 9.2.2000. zbog bolesti priznato pravo na profesionalnu nesposobnost za rad gdje se kao isključenja ili kao kontraindikacije navode manipulacije teškim teretima, naprezanje vida, dubinski stereovid, te rad na visini.

Iz dokumentacije je razvidno da je gosp. J. Š. završio školu za profesionalnog vozača, ali se nakon operacije tumora prekvalificirao za trgovca te se radna sposobnost i ocjenjivala u odnosu na poslove prodavača u vlastitom trgovačkom obrtu.

Obzirom na navedene smetnje vida gosp. J. bi najvjerojatnije bio nesposoban za obavljanje poslova profesionalnog vozača, ali to nije upit ovog suda.

Gosp. J. Š. neće moći obavljati sve one poslove koji u svom opisu zahtijevaju zdravstvena stanja i funkcije koje su navedene u kontraindikacijama. U priloženom opisu poslova i radnih zadataka iz 2009. O. S. da se zaključiti da se radi o poslovima bez posebnih uvjeta rada gdje se ne traže dodatne i pojačane funkcije nekih organa i organskih sistema.

Moram reći da se ocjena radne sposobnosti ne izražava i ne ocjenjuje prema nazivu nekog posla nego prema zahtjevima koje taj posao traži. Ukoliko bi se radilo o radnom mjestu s posebnim uvjetima rada bili bi obavezni pregledi kao što je pregled pred zaposlenje i redovni godišnji ili dvogodišnji pregledi u odnosu na točku opasnosti koja se u procjeni rizika treba navesti.

Iz medicinske dokumentacije je razvidno da gosp. I. J. ima brojne smetnje, ali one nisu u dovoljnoj mjeri dokazane kao trajna funkcionalna oštećenja gdje se daljnjim liječenjem ne bi moglo doći do poboljšanja zdravstvenog stanja te sam mišljenja da za sada kod gosp. J. nije došlo do opće radne nesposobnosti što bi značilo da je nesposoban za sve poslove.“

Nakon iznesenog usmenog Nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje, opunomoćenica tužitelja je postavila pitanje vještaku da se očituje na činjenicu da u spisu postoji nalaz liječnika iz 1984. koji je utvrdio da je zdravstveno stanje kod tužitelja trajno, a što znači da ne postoji mogućnosti bilo kakvog daljnjeg liječenja koje bi mogle poboljšati njegovo zdravstveno stanje, te da se stoga očituje na predmetni nalaz jer je u svome iskazu kazala da postoji mogućnosti eventualnog poboljšanja zdravstvenog stanja liječenjem kod tužitelja, te na koje liječenje je mislila da se može ukloniti dvoslika, nemogućnost ravnoteže i ostale zdravstvene tegobe, a s obzirom na operaciju koju je tužitelj imao 1983. godine.

              Na postavljeno pitanje vještakinja je odgovorila da je prilikom iznošenja usmenog Nalaza i mišljenja došlo do lapsusa na način da umjesto rečenice „liječenje je bilo završeno“ treba stajati „kirurško liječenje je bilo završeno“ te se pritom pozvala na Nalaz Središnjeg instituta za tumore i bolesti od 12.6.1985. u kojem neurokirurg V. L. navodi – citiram: „Operiran prije 18 mjeseci radi piloidnog mioma stražnje jame koji je radikalno odstranjen što potvrđuju svi postooperacijski CT nalazi. Više nema potrebu dolaziti na kontrolu. Pacijent se može smatrati zdravim“.

Opunomoćenica tužitelja je zatražila da se vještak očituje na Svjedodžbu o zdravstvenoj sposobnosti tužitelja od 5.9.2018. gdje je Specijalistička ordinacija medicine rada D. B. dr. med. utvrdila da je tužitelj nesposoban za prodavača, kao i na činjenicu da je 13.10.2016. od stane Hrvatskog zavoda za zapošljavanje utvrđeno da tužitelj ima najpovoljnije uvjete za obavljanje poslova pčelara, a da ima zdravstvene zapreke za obavljanje poslova prodavača i vozača, te da ga Hrvatski zavod za zapošljavanje vodi pod zanimanjem pčelar.

              Na postavljeno pitanje vještakinja je odgovorila da gosp. J. Š. nije sposoban obavljati sve one poslove koji zahtijevaju manipulaciju teškim teretima, naprezanje vida, dubinski i stereovid i rad na visini, što znači da sva ona radna mjesta koja u opisu poslova i radnih zadataka zahtijevaju navedene radnje neće biti u mogućnosti u potpunosti obavljati, pa stoga kaže da je za gospodina Šaku nastupila profesionalna nesposobnost za rad.

              Opunomoćenica tužitelja je prigovorila netom iznesenim navodima stalne sudske vještakinje te je od Suda zatražila rok radi očitovanja na izneseno usmeno vještvo imenovane stalne sudske vještakinje.

Opunomoćenik tuženika je ustrajao u svim do sada iznijetim navodima te je istakao kako  nema prigovora na izneseni usmeni Nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje za medicinu rada dr. Ž. E., naglašavajući da su se svi dosadašnji vještaci usuglasili da kod tužitelja nije nastupila opća nesposobnost za rad, odnosno takva nesposobnost koja bi onemogućavala obavljanje bilo kakvih poslova, te se ujedno usprotivio traženju roka radi pismenog očitovanja na izneseno usmeno očitovanje stalne sudske vještakinje kao suvišnom, predlažući zaključenje raspravljanja.

Vještakinja u odnosu na netom iznesene navode opunomoćenice tužitelja navodi da se mišljenje o radnoj sposobnosti za pčelara odnosi na eventualnu profesionalnu nesposobnost, a ne govori u prilog općoj nesposobnosti za rad.

Opunomoćenik tuženika je istakao da Hrvatski zavod za zapošljavanje nije institucija ovlaštena da procjenjuje i vještači preostalu radnu sposobnost ni tužitelja, ni bilo koga drugoga  već da vrši profesionalnu orijentaciju u smislu ne umirovljenja nego zapošljavanja svojih korisnika usluga. Stoga, a kako da se u konkretnom slučaju radi o upravnom sporu u kojem bi trebali utvrditi ne bilo kakvu sposobnost, a kamoli sposobnost za zapošljavanje, već je li kod tužitelja nastala potpuna i trajna radna nesposobnost dakle nemogućnost zapošljavanja na bilo koje radno mjesto, tada da su profesionalne orijentacije od strane Zavoda za zapošljavanje potpuno irelevantne za predmet ovog spora.

Opunomoćenica tužitelja je u slučaju da sud ne ostavi rok tužitelju za očitovanje na mišljenje i nalaz vještaka, kako bi se tužitelj mogao i stručno konzultirati i stručno odgovoriti na nalaz i mišljenje vještaka, predložila da Sud usvoji tužbeni zahtjev i poništiti prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje te predmet vratiti prvostupanjskom tijelu s uputom da se utvrdi je li kod tužitelja postoji opća nesposobnost za rad od 1983. godine kada je izvršena operacija na mozgu i kada je kod tužitelja nastala trajna nesposobnost za obavljanje bilo kakvih poslova, odnosno profesionalna nesposobnost, a samim tim i opća nesposobnost.

Vođen načelom učinkovitosti Sud je odbio prijedlog opunomoćenice tužitelja za dodjelom roka radi očitovanja  na izneseni usmeni Nalaz i mišljenje imenovane stalne sudske vještakinje za medicinu rada dr. Ž. E. koji je sadržan u Zapisniku s održanog ročišta, te je pristupio izvođenju dokaza pregledom i čitanjem isprava priloženih spisu, kao i Nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka mr. sc. M. V. B spec. medicine rada od 5. travnja 2019. (list 43-48 spisa), Nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje spec. med. rada dr. Ž. E. ( list 91-96 spisa),  kao i svih ostalih isprava priloženih spisu, te dostavljenog spisa tuženog tijela s priloženom medicinskom dokumentacijom te je zaključio raspravljanje u predmetnom upravnom sporu.

Opunomoćenica tužitelja je zatražila i popisala trošak zastupanja tužitelja u ovom upravnom sporu.

Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, nakon provedenog sudskog postupka i održanih usmenih i javnih rasprava te provedenih sudsko medicinskih vještačenja, savjesnom ocjenom svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

Predmet spora je ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženog tijela KLASA:141-02/18-01/OB, URBROJ: 341-99-05/3-18-002280 od 2. kolovoza 2018.

Među strankama je sporno je li pravilno i zakonito prvostupanjskim rješenjem KLASA:141-02/17-01/03139175932, URBROJ: 341-18-05/3-17-061355 od 22. veljače 2018., odbijen zahtjev tužitelja za priznavanje prava na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti, kao na zakonu neosnovan.

Odredbom članka 39. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj: 157/13, dalje ZOMO) propisana su prava na osnovi smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog gubitka radne sposobnosti i potpunog gubitka radne sposobnosti pa je tako stavkom 1. istog članka propisano da smanjenje radne sposobnosti prema ovome Zakonu postoji kada se kod osiguranika, zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, radna sposobnost smanji za više od polovice u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja. Poslovi prema kojima se ocjenjuje sposobnost za rad obuhvaćaju sve poslove koji odgovaraju njegovim tjelesnim i psihičkim sposobnostima, a smatraju se odgovarajućim njegovim dosadašnjim poslovima.

Stavkom 2. istog članka je propisano da preostala radna sposobnost postoji kada je kod osiguranika nastalo smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. ovoga članka, ali se s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost može profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima.

Stavkom 3. istog članka je propisano da djelomični gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika postoji smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. ovoga članka, a s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost ne može se profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima, ali može raditi najmanje 70% radnog vremena na prilagođenim poslovima iste ili slične razine obrazovanja koji odgovaraju njegovim dosadašnjim poslovima.

Stavkom 4. istog članka je propisano da potpuni gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja, zbog promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, nastane trajni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti.

Stavkom 5. istog članka je propisano da uzroci smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost te djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti su bolest, ozljeda izvan rada, ozljeda na radu ili profesionalna bolest.

Iz stanja i sadržaja spisa tuženog tijela proizlazi da je postupak za ostvarivanje prava iz mirovinskog osiguranja na temelju invalidnosti osiguranika pokrenut u povodu prijedloga osiguranika, ovdje tužitelja, 26. listopada 2017. radi ocjene je li došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja tužitelja  u odnosu na zdravstveno stanje koje je bilo 2009., te da je u provedenom postupku na temelju Nalaza i mišljenja ovlaštenog vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju  i zapošljavanje  osoba s invaliditetom, Sektora za vještačenje, KLASA:141-02/17-01/15419, URBROJ: 426-04-05/14-18-4 od 7. veljače 2018., utvrđeno da je kod osiguranika I. J. Š., ovdje tužitelja, zdravstveno stanje u pogoršanju koje za sada ne uvjetuje promjenu prethodno donesene ocjene o profesionalnoj nesposobnosti za rad.

Također je razvidno da je predmetna ocjena ovlaštenog vještaka Zavoda u S. 7. veljače 2018. potvrđena Nalazom i mišljenjem Vijeća viših vještaka Zavoda u Zagrebu, evidencijski broj vještačenja: 105905 od 4. lipnja 2018., koje je u obrazloženju svog Nalaza i mišljenja, u bitnom navelo da je u cijelosti suglasno s utvrđenom ocjenom te da ne nalazi osnova za promjenu utvrđene ocjene, obzirom da trajne funkcionalne promjene zdravstvenog stanja osiguranika nisu izražene u mjeri koja bi uvjetovala potpuni gubitak radne sposobnosti; da nastavno postoji profesionalna nesposobnost za rad s uzrokom bolest uz iste medicinske kontraindikacije te da postupajući po žalbi i nakon uvida u medicinsku dokumentaciju i priloženi nalaz sudskog vještaka dr. Š. A. od 1.08.2017.  vijeće viših vještaka ne nalazi osnova za promjenom utvrđene ocjene; da trajne funkcionalne promjene zdravstvenog stanja žalitelja, ovdje tužitelja, nisu izražene u mjeri koja bi uvjetovala potpuni gubitak radne sposobnosti te da nastavno i dalje postoji profesionalna nesposobnost za rad  s uzrokom bolest uz iste medicinske kontraindikacije.

S obzirom na činjenicu da je Vijeće viših vještaka Zavoda u Zagrebu suglasno s ocjenom  ovlaštenog vještaka Zavoda u S. da trajne funkcionalne promjene zdravstvenog stanja žalitelja, ovdje tužitelja, nisu izražene u mjeri koja bi uvjetovala potpuni gubitak radne sposobnosti te da nastavno i dalje postoji profesionalna nesposobnost za rad s uzrokom bolest, uz iste medicinske kontraindikacije, odnosno da kod žalitelja, ovdje tužitelja, nije nastao trajni gubitak sposobnosti za rad (opća nesposobnost za rad), to je tuženo tijelo donijelo rješenje KLASA:141-02/18-01/OB, URBROJ: 341-99-05/3-18-002280 od 2. kolovoza 2018., kojim je osnovano odbijena žalba I. J. Š, ovdje tužitelja, izjavljena protiv rješenja HZMO-a, Područne službe u S., KLASA:141-02/17-01/03139175932, URBROJ: 341-18-05/3-17-061355 od 22. veljače 2018., kojim rješenjem je odbijen zahtjev tužitelja za priznanje prava na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti za rad.

Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja tuženog tijela, po ocjeni ovog Suda u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja već je na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenjeno materijalno pravo.

Ovo stoga što nakon izvedenog dokaza medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku medicine rada mr. sc. M. V. B., dr. med. iz S., a potom i iz usmenog Nalaza i mišljenja po drugom stalnom sudskom vještaku medicine rada dr. Ž. E., sadržanom na Zapisniku s održanog ročišta, nespornim proizlazi da je ocjena ovlaštenog vještaka u Splitu iz Nalaza i mišljenja broj dnevnika: 18/13/32564 od 20. lipnja 2013., kao i ocjena višeg vještaka u Zagrebu iz Nalaza i mišljenja, broj dnevnika: 463/2742 od 11. studenog 2013., pravilna, budući da navedene promjene u zdravstvenom stanju tužitelja zahtijevaju daljnje liječenje i kontrolu nadležnih specijalista te da za sada (na dan 7. veljače 2018.) iste nisu uvjetovale potpuni gubitak radne sposobnosti kod tužitelja.

Ovaj Sud je u cijelosti poklonio vjeru te prihvatio izrađene pisane Nalaze i mišljenja imenovanih stalnih sudskih vještakinja u predmetnom upravnom sporu, koje su sačinile naprijed citirane Nalaze i mišljenja, a koje Nalaze i mišljenja je ovaj Sud u bitnim dijelovima i citirao, te koja vještva su izrađena na temelju raspoložive medicinske dokumentacije koja je priložena sudskom spisu, te spisu tuženog tijela, cijeneći stanje tužitelja u trenutku donošenja osporavanog rješenja te na temelju priložene medicinske dokumentacije iz utuženog razdoblja, ocjenjujući predmetna vještva sačinjenim po pravilima struke.

Slijedom naprijed navedenog, a kako su konkretnom slučaju ocjena ovlaštenog vještaka Zavoda u S. iz Nalaza i mišljenja broj dnevnika: 62092 od 07.02.2018., kao i ocjena Vijeća vještaka u Zagrebu iz Nalaza i mišljenja, broj dnevnika: 105905 od 4. lipnja 2018. u cijelosti suglasne s izrađenim pisanim Nalazom i mišljenjem stalne sudske vještakinje medicine rada mr. sc. M. V. B, dr. med. iz S. od 5. travnja 2019. (list 43-48 spisa) te s iznesenim usmenim Nalazom i mišljenjem stalne sudske vještakinje medicine rada dr. Ž. E. iz S., iznesenim na ročištu pred ovim Sudom 21. veljače 2020., a koje vještvo je sadržano na Zapisniku od 21. veljače 2020. ( list 91-96 spisa),  koje vještakinje su imenovane u predmetnom upravnom sporu, te koje su na prijedlog tužitelja provele neovisno sudsko medicinsko vještačenje u ovom sudskom sporu, to po utvrđenju ovog Suda, suprotno navodima tužitelja nije povrijeđen Zakon na štetu tužitelja.             

              Imenovane vještakinje su u cijelosti postupile po nalogu Suda  koji je sadržan u rješenju kojim je određeno izvođenje dokaza vještačenjem te su potom u cijelosti odgovorile na istaknute prigovore  tužitelja, i to na ročištu od 7. lipnja 2019. na kojem je izveden dokaz saslušanjem stalne sudske vještakinje  dr. sc. M. V. B  radi dopune Nalaz i mišljenja  (list 63- 69 spisa), kao i na ročištu od 21. veljače 2020. na kojem je izveden dokaz saslušanjem stalne sudske vještakinje dr. Ž. E. koja je iznijela usmeni Nalaz i mišljenje, a potom i odgovorila na istaknute prigovore tužitelja.

Pored navedenog, valja istaći da je tužbeni navod tužitelja u pogledu datuma nastanka invalidnosti kod tužitelja, odnosno da bi tužitelju trebalo utvrditi gubitak radne sposobnosti s danom 30.12.1983. kada je i operiran, u cijelosti neosnovan, obzirom na nespornu činjenicu da je Zahtjev za ocjenu radne sposobnosti podnesen dana 09. 02. 2000. godine te da je to ujedno i datum nastanka invalidnosti budući da je tužitelj bio izvan radnog odnosa u trenutku podnošenja zahtjeva; da je Rješenje  broj 6285/1 od 27. studenog 2009., kojim je tužitelju kod kojega je zbog bolesti nastala profesionalna nesposobnost za rad, priznato od 9. veljače 2000. pravo na invalidsku mirovinu postalo pravomoćno, a što je razvidno iz presude Visokog upravnog suda u Zagrebu poslovni broj Uss-3/2012-4 od 24. listopada 2012., a koja presuda je priložena spisu tuženog tijela, a tužba u konkretnom slučaju je podnesena protiv rješenja HZMO-a, Središnje službe od 02. kolovoza 2018. u predmetu ponovne ocjene radne sposobnosti tužitelja, odnosno je li kod tužitelja u međuvremenu došlo do promjene, odnosno je li nastupio potpuni gubitak radne sposobnosti.

              Slijedom svega naprijed navedenog, ovaj Sud ocjenjuje da navodi tužbe nisu osnovani niti su s uspjehom osporili naprijed navedene utvrđenja, radi čega je valjalo primjenom odredbe članka 57. st. 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja te odlučiti kao pod točkom I. izreke.

Odredbom članka 79. stavkom 4. ZUS-a propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Ako stranka djelomično uspije u sporu, Sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se troškovi raspodijele razmjerno uspjehu u sporu.

              Kako tužitelj nije uspio u predmetnom upravnom sporu, to je u skladu s naprijed citiranom zakonskom odredbom valjalo odbiti zahtjev opunomoćenice tuženika za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan te odlučiti kao pod točkom II. izreke.

 

 

U Splitu 02. ožujka 2020.

 

                                                                                                                                        S U D A C

 

                                                                                                                                Leandra Mojtić, v. r.

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

 

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda za Visoki upravni sud, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje presude.

 

 

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

Ljiljana Lijić