1              Poslovni broj: 12 UsI-834/2019-12

 

 

 

 

                                        

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

  Rijeka, Erazma Barčića 5

 

          Poslovni broj: 12 UsI-834/2019-12

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Kuruzović, u upravnom sporu tužitelja U. o. T., vlasnika N. H. iz B., P., zastupanog po opunomoćeniku A. R., odvjetniku u R., C., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Margaretska 3, Zagreb, zastupanog po službenoj osobi I. M. K., uz sudjelovanje zainteresirane osobe Š. P. iz V., L., radi prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu, 2. ožujka 2020.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I.              Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja točke II. izreke rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/18-01/1109, URBROJ:338-01-21-19-04 od 4. veljače 2019. te vraćanja predmeta tuženiku na ponovni postupak.

 

II.              Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadom troškova upravnog spora.

 

Obrazloženje

 

Osporavanim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/18-01/1109, URBROJ: 338-01-21-19-04 od 4. veljače 2019. točkom I. izreke poništeno je rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, Područne službe Varaždin, KLASA: UP/I-502-03/18-02/781, URBROJ: 338-13-14-18-04 od 21. studenoga 2018., točkom II. izreke zainteresiranoj osobi su dijagnoze S60.8 i S90.8 priznate ozljedom na radu pretrpljenom 20. svibnja 2018. pod evidencijskim brojem OR 14640 200518 1/2018 i u svezi istih dijagnoza priznata su i prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu, a točkom III. izreke zainteresiranoj osobi dijagnoze S30.0, S52.5, S93.2 i S93.6 nisu priznate ozljedom na radu pretrpljenom 20. svibnja 2018. te nisu priznata niti prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

 

Osporavajući zakonitost citiranog rješenja tuženika tužitelj je pravodobno podnio tužbu koja je kod Upravnog suda u Zagrebu zaprimljena 11. ožujka 2019. Upravni sud u Zagrebu se rješenjem poslovni broj UsI-778/19-2 od 4. lipnja 2019. oglasio mjesno nenadležnim te je tužbu ustupio ovome Sudu kao mjesno nadležnom u skladu sa odredbom članka 13. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17, u daljnjem tekstu ZUS) u svezi s člankom 8. Zakona o područjima i sjedištima sudova („Narodne novine“, broj: 67/18). Tužitelj je u tužbi u bitnome naveo da istu podnosi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i povrede odredaba upravnog postupka. Istaknuo je da se osporavano rješenje tuženika temelji na zapisniku o inspekcijskom nadzoru Inspektorata R. od 14. kolovoza 2018. i iskazu očevica F. Ž., držeći da inspekcijski nadzor nije proveden pravilno niti je vođen bilo kakav upravni postupak utvrđivanja nastanka ozljede na radu, a nije donijeto niti odgovarajuće rješenje. Pojasnio je da u zapisniku nije evidentirano utvrđenje da se radilo o mokrom i skliskom podu, istaknuvši da je zainteresirana osoba nosila odgovarajuću obuću. Smatra da činjenica da su promijenjene dijagnoze tužiteljice govori u prilog tvrdnji da nije riječ o ozljedi na radu. Nastavno, naveo je da niti iskaz svjedokinje F. Ž. nije valjan jer da je u sukobu s njime zbog sporazumnog raskida radnog odnosa, pozivajući se na izjave osoba. Istaknuo je da mu nije bilo omogućeno sudjelovanje u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu jer se nije mogao očitovati o nalazima, mišljenjima i ocjenama liječničkih povjerenstva, držeći obrazloženje rješenja manjkavim. Stoga je tužitelj predložio u tužbenom zahtjevu da se točka II. izreke rješenja tuženika poništi i predmet vrati tuženiku na ponovni postupak, uz naknadu troškova upravnog spora.

 

U odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovog Suda 30. srpnja 2019. tuženik je u bitnome ostao kod navoda iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja, pojasnivši da izjave svjedoka na koje se tužitelj poziva nisu od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari jer da je činjenično stanje utvrđeno na temelju zapisnika provedenog inspekcijskog nadzora i izjave kolegice i očevica F. Ž., držeći da su utvrđene činjenice i okolnosti ozljeđivanja zainteresirane osobe čvrsto dokazane. Stoga je tuženik predložio da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

 

U ovom upravnom sporu ročište za raspravu održano je 24. veljače 2020. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i službene osobe tuženika pa je strankama u skladu s odredbom članka 6. ZUS-a dana mogućnost izjasniti se o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora. Na istom ročištu za raspravu stranke su ostali u cijelosti kod svih navoda iznesenih u tijeku upravnog spora, nakon čega je izveden dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora i spisu predmeta upravnog postupka te je rasprava zaključena.

 

Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora i spisu predmeta upravnog postupka utvrđeno je, da je zainteresirana osoba osobno podnijela zahtjev za priznanjem dijagnoza šifri S52. S93.6, S30.0 i S92.3 ozljedom na radu koja je nastala 20. svibnja 2018, uz koji je priložena prijava o ozljedi na radu i medicinska dokumentacija. Uvidom u prijavu o ozljedi na radu i izjavu zainteresirane osobe utvrđeno je, da je po njezinoj prijavi obavljen inspekcijski nadzor radi njezine ozljede na radu u ugostiteljskom objektu tužitelja sa sjedištem u autokampu B., Z., da je zainteresirana osoba prilikom rada na skliskom i mokrom podu pala, da je zadobila teže ozljede, da je postupak liječenja još u tijeku. Uvidom u zapisnik Ministarstva rada i mirovinskoga sustava, Inspektorata rada, Područnog ureda R., KLASA: UP/I 116-02/18-11/143, URBROJ: 524-10-03-02/5-18-6 od 14. kolovoza 2018. utvrđeno je, da je tužitelj izjavio da je zainteresirana osoba došla raditi u svibnju 2018. u bistro C.., da je radila na poslovima pomoćnog radnika u kuhinji, da je tužitelj 20. svibnja 2018. sjedio vani na terasi u večernjim satima, da zainteresirana osoba te večeri nije prijavila da bi pala, da je zainteresirana osoba drugi dan u 6 ujutro poslala poruku da se ozlijedila, da je otišla u ambulantu, da je zainteresiranu osobu doktorica pregledala, da ju je uputila za R., da je tužitelj zainteresiranu osobu odvezao u R., da je zainteresirana osoba izašla iz bolnice s longetom na ruci i nozi, da je zainteresiranu osobu pitao gdje je pala, da je zainteresirana osoba rekla da je pala na poslu u kuhinji, da se ne sjeća drugih detalja, da je zainteresiranoj osobi kupio radnu odjeću, da je zainteresiranu osobu nekoliko puta upozorio da kupi klompe, da je zainteresirana osoba 20. svibnja 2018. na nogama imala kroksice. Također, utvrđeno je, da je inspektor rada za zainteresiranu osobu tijekom nadzora zatražio dokaz da je ista osposobljena za rad na siguran način za poslove pomoćnog kuhara, odnosno da je radila pod nadzorom drugog osposobljenog radnika, da tužitelj nije predočio dokaz da bi zainteresirana osoba bila osposobljena za rad na siguran način za poslove pomoćnog kuhara, odnosno da je radila poslove pomoćnog kuhara pod nadzorom drugog osposobljenog radnika, da je tužitelj izjavio da je radila pod njegovim nadzorom, da nema pisane odluke da je zainteresirana osoba radila pod nadzorom tužitelja. Utvrđeno je, da u evidenciji prijava ozljede na radu Inspektorata rada Područnog ureda Rijeka za svibanj 2018. nema zaprimljene obavijesti o ozljedi na radu zainteresirane osobe koja se dogodila 20. svibnja 2018. Utvrđeno je, da je očevidac F. Ž. naveo da je zainteresirana osoba na pultu preuzimala tanjure za pranje, da je u jednom trenutku pala, da se zainteresirana osoba poskliznula, da je jedna noga išla naprijed, a druga noga nazad. Utvrđeno je, da je prvostupanjsko tijelo zatražilo stručno medicinsku ocjenu liječničkog povjerenstva Zavoda na okolnost mogu li se tužiteljici dijagnoze S52.5, S92.3, S30.0 i S93.6 uzročno posljedično povezati s događajem od 20. svibnja 2018. Uvidom u nalaz, mišljenje i ocjenu liječničkog povjerenstva Zavoda od 20. studenog 2018. utvrđeno je, da se dijagnoza S52.5 može uzročno posljedično povezati s opisanim načinom ozljeđivanja (liječenje trajalo najdulje do 25. rujna 2018. prema nalazu fizijatra 25. rujna 2018.), da se dijagnoza S93.6 može uzročno posljedično povezati s opisanim ozljeđivanjem, da dijagnoza S92.3 ne udovoljava kriterijima za ozljedu na radu, da je ista priznata kao ozljeda na radu 2017. (privremena nesposobnost za rad trajala od 19. srpnja 2017. do 11. svibnja 2018. kada je akutno liječenje završeno), da se dijagnoza S30.0 moguću uzročno posljedično povezati s opisanim ozljeđivanjem, nakon čega je prvostupanjsko tijelo rješenjem KLASA: UP/I-502-03/18-02/781, URBROJ: 338-05-14-18-04 od 21. studenoga 2018. zainteresiranoj osobi dijagnoze šifri S52.5, S93.6 i S30.0 priznalo ozljedom na radu pretrpljenom 20. svibnja 2018. pod evidencijskim brojem OR 14640 200518 17 2018, točkom II. izreke zainteresiranoj osobi su u svezi navedenih dijagnoza priznata i prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu, točkom III. izreke zainteresiranoj osobi dijagnoza šifre S92.3 nije priznata ozljedom na radu, a točkom IV. izreke određeno je da žalba ne odgađa izvršenje rješenja. Utvrđeno je, da je tužitelj izjavio žalbu protiv gore navedenog prvostupanjskog rješenja, da je tuženik postupajući po žalbi tužitelja zatražio stručno medicinsku ocjenu liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda na okolnost mogu li se tužiteljici dijagnoze šifri S52.5, S93.6, S30.0 i S92.3 uzročno posljedično povezati s događajem od 20. svibnja 2018. Uvidom u nalaz, mišljenje i ocjenu liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda, KLASA: UP/II-502-03/18-01/1109, URBROJ: 338-01-53-19-02, 22. siječnja 2019, utvrđeno je, da se dijagnoze S30.0 (kontuzija donjeg dijela leđa), S52.5 (prijelom donjeg dijela palčane kosti), S93.2 (prijelom metatarzalnih kostiju) i S93.6 (uganuće i nategnuće drugih i nespecificiranih dijelova stopala) ne mogu uzročno posljedično povezati s predmetnim događajem od 20. svibnja 2018., da iste nisu verificirane u priloženoj medicinskoj dokumentaciji, da je zainteresirana osoba u predmetnom događaju 20. svibnja 2018. prema priloženim nalazima, kliničkom statusu i učinjenoj obradi zadobila površinske ozljede desnog ručnog zgloba dijagnoze S60.8 i desnog gležnja i stopala dijagnoze S90.8, nakon čega je tuženik odlučio o žalbi tužitelja na način pobliže naveden u izreci tog rješenja. Utvrđeno je, da je tužitelj osporavajući zakonitost rješenja tuženika pokrenuo upravni spor, koji se pred ovim Sudom vodi pod gore navedenim poslovnim brojem.

 

Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja ovaj Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

 

Odredbom članka 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narode novine“, broj: 80/13 i 137/13, u daljnjem tekstu ZOZO) propisano je da se ozljedom na radu smatraju:

1. ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, kao i ozljeda nastala tijekom obveznoga kondicijskog treninga vezanog uz održavanje psihofizičke spremnosti za obavljanje određenih poslova, sukladno posebnim propisima,

2. bolest koja je nastala izravno i isključivo kao posljedica nesretnog slučaja ili više sile za vrijeme rada, odnosno obavljanja djelatnosti ili u vezi s obavljanjem te djelatnosti na osnovi koje je osigurana osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju,

3. ozljeda nastala na način iz točke 1. ovoga članka koju osigurana osoba zadobije na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno te na putu poduzetom radi stupanja na posao koji joj je osiguran, odnosno na posao na osnovi kojeg je osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju,

4. ozljeda, odnosno bolest iz točaka 1. i 2. ovoga članka koja nastane kod osigurane osobe u okolnostima iz članka 16. ovoga Zakona.

 

Odredbom članka 67. ZOZO-a propisano je da se ozljedom na radu u smislu ovog Zakona ne smatraju ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog:

1. skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnome mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti, kao i na redovitom putu od stana do mjesta rada i obrnuto (npr. tučnjava na radnom mjestu ili u vremenu dnevnog odmora, namjerno nanošenje povrede sebi ili drugome, obavljanje poslova pod utjecajem alkohola ili opojnih droga, upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola ili opojnih droga i sl.),

2. aktivnosti koje nisu u vezi s obavljanjem radnih aktivnosti (npr. radni odmor koji nije korišten u propisano vrijeme, radni odmor koji nije korišten u cilju obnove psihofizičke i radne sposobnosti nužno potrebne za nastavak radnog procesa, fizičke aktivnosti koje nisu u vezi s radnim odnosom i sl.),

3. namjernog nanošenja ozljede od strane druge osobe izazvanog osobnim odnosom s osiguranom osobom koje se ne može dovesti u kontekst radno-pravne aktivnosti,

4. atake kronične bolesti,

5. urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest.

 

Suprotno navodima tužitelja iz tužbe u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno, a na koje je potom pravilno primijenjeno materijalno pravo kada su zainteresiranoj osobi dijagnoze šifri S60.8 i S90.8 priznate ozljedom na radu koja je nastala 20. svibnja 2018. Iz spisa predmeta upravnog postupka, a posebice iz zapisnika Inspektorata rada Područnog ureda R. od 14. kolovoza 2018. i izjave očevica F. Ž. razvidno je da se zainteresirana osoba ozlijedila 20. svibnja 2018. za vrijeme obavljanja poslova na radnom mjestu kod tužitelja, dok tužitelj svojim navodima iz tužbe o neozljeđivanju zainteresirane osobe nije doveo u sumnju činjenice utvrđene u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu.

 

Naime, činjenice u vezi nastanka ozljede na radu zainteresirane osobe su utvrđene na temelju zapisnika Inspektorata rada Područnog ureda R. od 14. kolovoza 2018. te izjave očevica F. Ž., slijedom čega izjave na koje se tužitelj poziva u tužbi nisu od drugačijeg utjecaja na rješavanje ove upravne stvari. Također, navodi tužitelja kojima osporava vjerodostojnost iskaza očevica F. Ž. ocijenjeni su paušalnima, iz kojeg razloga nisu od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari budući je iz sadržaja samog zapisnika Inspektorata rada Područnog ureda R. od 14. kolovoza 2018. razvidno da tužitelj kao poslodavac s jedne strane nije poštivao svoje obveze iz radnog odnosa prema svojim radnicima glede osposobljavanja za rad na siguran način, prijavljivanja ozljede na radu i procjene rizika za mjesto rada pomoćni kuhar, iz kojeg razloga se tužitelj ne može s uspjehom pozivati na eventualne sporne odnose s ostalim radnicima kao razlog nevjerodostojnosti iskaza očevica.

 

Imajući u vidu navedeno, tuženik je u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu postupio u skladu s načelom utvrđivanja materijalne istine u skladu s odredbom članka 8. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09, u daljnjem tekstu ZUP). Tuženik je utvrdio pravo stanje stvari i u tu svrhu je utvrdio sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari pa je na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava, odnosno odredbe članka 66. ZOZO-a odlučio o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja.

 

Navodi tužitelja iz tužbe kojima osporava zakonitost inspekcijskog nadzora nisu od drugačijeg utjecaja na rješavanje ove upravne stvari budući predmet ovog upravnog spora nije ocjena zakonitosti provedenog inspekcijskog nadzora, već je predmet ovog upravnog spora ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika od 4. veljače 2019. u skladu s odredbom članka 3. stavkom 1. ZUS-a. Također, tužitelju je prilikom inspekcijskog nadzora, suprotno navodima tužitelja iz tužbe, dana valjana uputa o pravnom lijeku prema kojoj je mogao izjaviti žalbu na usmeno rješenje inspektora rada od 14. kolovoza 2018., a u kojem postupku bi tada tužitelj mogao osporavati zakonitost provedenog inspekcijskog nadzora.

 

Ukazuje se tužitelju da tuženik zainteresiranoj osobi nije priznao zatražene dijagnoze budući iste nisu objektivizirane u medicinskoj dokumentaciji, već su priznate dijagnoze šifri S60.8 i S90.8, koje odgovaraju priloženim nalazima, kliničkom statusu i učinjenoj obradi. Činjenica da su dijagnoze u međuvremenu promijenjene, odnosno da su označene drugim šiframa nije od drugačijeg utjecaja na rješavanje ove upravne stvari budući je riječ o stručno medicinskim činjenicama, o kojima nalaz, mišljenje i ocjenu daje liječničko povjerenstvo Direkcije Zavoda na temelju medicinske dokumentacije koja prileži spisu predmeta upravnog postupka.

             

Nastavno, iako tužitelj nije prijavio ozljedu na radu, navedeno nije od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari budući i sam osiguranik, odnosno ovdje zainteresirana osoba može prijaviti ozljedu na radu u skladu s Pravilnikom o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti („Narodne novine“, broj: 75/14, 154/14, 79/15, 139/15, 105/16, 40/17, 66/17, 109/17, 132/17 i 119/18, u daljnjem tekstu Pravilnik).

 

Naposljetku, u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu nisu povrijeđene odredbe upravnog postupka pa niti ona koja se odnosi na sudjelovanje tužitelja jer je iz spisa predmeta upravnog postupka razvidno da je tužitelj sudjelovao u postupku na način da je protiv prvostupanjskog rješenja izjavio žalbu. Povodom izjavljene žalbe tužitelja tuženik je poništio prvostupanjsko rješenje i odlučio na način pobliže naveden u izreci tog rješenja te je tužitelj pokrenuo upravni spor, slijedom čega je tužitelju omogućeno sudjelovanje u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu. Također, obrazloženje osporavanog rješenja tuženika sadrži valjane razloge o svim odlučnim činjenicama bitnim za rješavanje ove upravni stvari, slijedom čega je sastavljeno u skladu s odredbom članka 98. stavkom 5. ZUP-a. Stoga je osporavano rješenje tuženika ocijenjeno zakonitim jer je doneseno na podlozi potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, a na koje je pravilno primijenjeno materijalno pravo, dok tužitelj svojim navodima iz tužbe nije osporio zakonitost istoga.

 

Kako tužitelj nije uspio u ovom upravnom sporu, to tužitelju ne pripada niti pravo na nadoknadu troškova upravnog spora.

 

Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

 

U Rijeci 2. ožujka 2020.

 

                                                                                                                                       S u t k i n j a

 

                                                                                                                  Marija Renner Jakovljević, v.r.