1                      Poslovni broj: 18 Uslmio-332/19-11

 

 

 

 

 

 

REPUBLIKA  HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

           Put Supavla 1

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, uz sudjelovanje zapisničarke Helene Papac, u upravnom sporu tužitelja J. L., S., zastupanog po opunomoćeniku mr.sc. Ž. Ć., odvjetniku u S., protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Glavnog tajništva, Službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV br.1, zastupanog po službenoj osobi D. Š., radi priznavanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, nakon javne rasprave zaključene dana 21. veljače 2020. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i službene osobe tuženika, dana 02. ožujka 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              I.Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi:

              „I.Tužba se usvaja.

II.Poništava se Rješenje  Ministarstva obrane - Glavno tajništvo - Služba za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Klasa: UP/II 561-01/19-01/495, Urbroj: 512M-0201-19-2 od 16. rujna 2019.

III.Poništava se Rješenje Ministarstvo obrane, Uprava za ljudske potencijale, Sektor za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Služba za poslove obrane, Područni odjel za poslove obrane S., Klasa: UP I 561-01/18-01/338, Urbroj: 512M2-6501-19-7 od 22. lipnja 2019. g.

IV. Predmet se vraća na ponovni postupak.“

II.Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora.

 

Obrazloženje

Rješenjem tuženika, Klasa: UP/II 561-01/19-01/495, Urbroj: 512M-0201-19-2 od 16. rujna 2019. odbijena je žalba tužitelja  izjavljena na rješenje Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane S., Klasa: UP I 561-01/18-01/338, Urbroj: 512M2-6501-19-7 od 22. lipnja 2019.

Citiranom prvostupanjskim rješenjem u točki 1. izreke utvrđuje se tužitelju status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite u borbenom sektoru u razdoblju od 30. srpnja1991. do 06. studenog 1991. godine. Točkom 2. izreke odbijen je zahtjev tužitelja kojim traži utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite u borbenom sektoru u razdoblju od 10. rujna 1990. do 29. srpnja 1991.godine. Točkom 3. izreke utvrđuje se  tužitelju status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti VP … Split (….br. HV) u razdoblju od 07. studenog 1991. do 30. prosinca 1991. godine. Točkom 4. izreke nalaže se Područnom odsjeku za poslove obrane S. i pravnom slijedniku VP … K., po pravomoćnosti rješenja postupiti po točki 3. izreke rješenja.

U pravodobno podnesenoj tužbi ovome sudu tužitelj pobija citirana rješenja iz svih zakonom predviđenih razloga a posebno  što u aktu nije pravilo primijenjen zakon, što je predmetno rješenje doneseno od strane nenadležnog organa, što se u postupku koji je aktu prethodio nije postupilo prema pravilima postupka a osobito što činjenično stanje nije pravilno utvrđeno te što je iz utvrđenih činjenica izveden nepravilan zaključak u pogledu činjeničnog stanja. Pozivajući se na odredbu članka 3. stavak 1. toč. b) i stavak 4. Zakona o hrvatskim braniteljima iz domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“ broj 121/17 – dalje ZHBDR) navodi se  da nisu utvrđene ključne činjenice da je tužitelj bio pripadnik Naoružanih odreda Narodne zaštite MZ V. od 10. rujna 1990. i da je u istima obavljao dužnost zapovjednika voda a kojom prigodom da je zadužio lovački karabin i osobni pištolj, da  nije utvrđena činjenica da je tužitelj obavljao straže i ophodnje prema utvrđenom rasporedu kod vitalnih objekata u gradu, da je sudjelovao u blokadi i osvajaju vojarne L., D., B., G. i V.. Iz dostavljenih materijalnih dokaza te nespornog utvrđenja da je tužitelj evidentiran na službenom popisu pripadnika ONZ MZ „V.“ pod rednim brojem 8 (osam) zahtjev tužitelja da se odbija bez ikakvog daljnjeg obrazloženja pa da ostaje nejasno zašto je odbijen zahtjev žalitelja s obzirom na nesporno činjenično utvrđenje da je isti evidentiran na službenom popisu pripadnika ONZ MZ „V.“. U prilog navedenog da je iskaz svjedoka J. M. koji da u cijelosti potvrđuje navode tužitelja a koji iskaz da se ne prihvaća bez ikakvog obrazloženja. Ujedno se ukazuje na činjenicu da je svim pripadnicima Naoružanih odreda narodne zaštite ondašnje Mjesne zajednice „V.“ koji se nalaze na navedenom popisu priznat status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za navedeni period pa da ostaje nejasno kako i temeljem čega se vrši selektivna primjena propisa na štetu tužitelja. Predlaže se saslušanje pripadnika Naoružanih odreda narodne zaštite ondašnje Mjesne zajednice „V.“ i to: I. Š., J. P., J. M., V. Š.. Slijedom navedenog tužitelj tužbenim zahtjevom traži da se njegova tužba usvoji, da se citirana rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela ponište te predmet vrati na ponovni postupak te da tuženik bude obvezan naknaditi mu troškove ovog spora sa pripadajućim kamatama.

Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnome navodi da su navodi tužbe neutemeljeni, da je suprotno navodima tužbe pobijano rješenje donijeto od strane nadležnog tijela u zakonom propisanom postupku te temeljem potpuno i točno utvrđenog činjeničnog stanja i ispravnom primjenom materijalnog prava. Poziva se na odredbu članka 3. te članka 179. stavak 1. ZHBDR ponavljajući navode iz obrazloženja svog rješenja te predlaže da se tužitelja odbije s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti.

U tijeku ovog upravnog spora je dostavom podnesaka i održavanjem rasprave svakoj stranci u smislu odredbe članka 6. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 – dalje: ZUS) dana mogućnost izjašnjavanja o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

Tužitelj je po svom opunomoćeniku na ročištu za raspravu održanom dana 21. veljače 2020. ustrajao u svim  do sada iznesenim prijedlozima ističući  da je iz odgovora tužbu na stranici 3. razvidno da je tužitelju priznat status hrvatskog branitelja za period od 6. studenog 1991. do 30. prosinca 1991. isključivo i jedino na temelju platnih podataka, a koja činjenica da nepobitnim implicira da pripadnici naoružanih odreda narodne zaštite za period za koji tužitelj u ovom upravnom postupku traži priznavanje statusa nisu primali plaću pa da je samim time i životno i realno da da ne postoje platne liste za sporni period. Ustrajao je u izvođenju predloženih dokaza te je predložio da se od Ureda državne uprave pribavi podatak o tome da li su predloženi svjedoci (a koji su također bili pripadnici narodnih odreda MZ V.) ostvarili status hrvatskog branitelja za sporni period.

Tuženik je po službenoj osobi ostao pri svim navodima iz odgovora na tužbu protiveći se prijedlogu izvođenja dokaza saslušanjem predloženih svjedoka, predložio je da se zaključi raspravljanje te da se tužitelj odbije s tužbenim zahtjevom u cijelosti.

Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava priloženih ovome spisu te cjelokupnog spisa tuženog tijela koji je ovom sudu dostavljen uz odgovor na tužbu. Prijedlozi tužitelja za izvođenjem dokaza saslušanjem svjedoka: I. Š., J. P., J. M., V. Š. kao i prijedlog da se od Ureda državne uprave pribavi podatak o tome da li su predloženi svjedoci ostvarili status hrvatskog branitelja za sporni period su odbijeni kao suvišni pored prethodno izvedenih dokaza. Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a ovaj sud cijeni da tužbeni zahtjev nije osnovan.

Među strankama nije sporno da je tužitelj prvostupanjskom tijelu podnio zahtjev za utvrđivanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata  kao pripadnik naoružanog odreda Narodne zaštite MZ V. u S. za razdoblje od  10. rujna 1990. do 05. studenog 1991.  te kao pripadnik VP … Split (…. br. HV) u razdoblju od 06. studenog 1991. do 19. veljače 1992. 

Odredbom članka 3. stavak 1. ZHBDR-a propisano je da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a)pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga), b)pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., c)pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., d)pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., e)pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. I f)pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

Odredbom stavka 2. istog članka propisano je da se pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva  oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

Odredbom stavka 3. istog članka propisano je da Hrvatski branitelji iz Domovinskog rata iz stavka 1. ovoga članka i članovi njihovih obitelji ostvaruju prava prema ovom Zakonu.

Odredbom stavka 4. istog članka propisano je da se status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata iz ovoga članka dokazuje potvrdom ministarstva nadležnog za obranu odnosno ministarstva nadležnog za unutarnje poslove.

Odredbom članka 179. stavak 1. točka a) propisano je da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenoga upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju.

Obzirom na citiranu odredbu članka 179. stavak 1. točka a) ZHBDR bez osnova su tužbeni navodi da su pobijana rješenja donesena od strane nenadležnog tijela.

Iz podataka spisa tuženog tijela je razvidno da tužitelj ima utvrđeni status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata u razdoblju od 20. veljače 1992. do 31. prosinca 1994. kao djelatni pripadnik .. Gardijske brigade S., da je upisan u vojnu evidenciju dana 15. veljače 1983., da je sposoban za vojnu službu, da je evidentiran na službenom popisu pripadnika ONZ MZ „V.“ pod rednim brojem 8., da su tužitelju kao pripadniku …. brigade S.  isplaćene nadoknade plaće u vremenu od 07. studenog 1991. do 30. prosinca 1991. te da se, prema utvrđenju prvostupanjskog tijela,  tužitelj u monografiji 141. brigade nalazi  na više skupnih fotografija u uniformi HV.

Spisu tuženog tijela prileži zapisnik od 27. ožujka 2019. u kojem je sadržana izjava tužitelja u kojoj isti  u bitnome navodi  da je pristupio naoružanim odredima Narodne zaštite MZ „V.“ S., dana 10. rujna 1990., da je obavljao dužnost zapovjednika voda do 07. studenog 1991., da je prigodom pristupanja ONZ zadužio lovački karabin i osobni pištolj, da su njegove aktivnosti bile obavljanje straže i ophodnji prema utvrđenom rasporedu kod vitalnih objekata u gradu, da je sudjelovao u blokadi i osvajanju vojarne L., D., B., G., V., da je 1991. bilo borbenog djelovanja, pucanja i bacanja bombi na vojarne D. i L. u kojim aktivnostima da je sudjelovao, da je iz ONZ  prešao u …. brigadu dana 08. studenog 1991. do 31. prosinca1991. a nakon toga u …. Gardijsku brigadu.

Iz zapisnika od 15. travnja 2019. o saslušanju svjedoka J. M. razvidno je da taj svjedok u bitnome potvrđuje navode tužitelja. Naime, iz izjave istog proizlazi da  su tijekom 1990. provođena aktivna i pasivna dežurstva u određenim terminima u MZ V., da tada nisu bili organizirani naoružani osim pojedinaca koji su posjedovali vlastito naoružanje, da su početkom travnja 1991. formirani nenaoružani odredi Narodne zaštite radi obavljanja zadaća vezanih za sigurnost i pripremu za obranu Republike Hrvatske, da je tužitelj bio angažiran u MZ V. od samih početaka organiziranja dežurstava koje da je po pozivu i obavljao, da su nenaoružani odredi narodne zaštite postali naoružani odredi narodne zaštite MZ V. u drugoj polovici srpnja 1991., da su se od tada vršile obuke i pripreme pripadnika tih odreda za rukovanje oružjem i djelovanje u slučaju neprijateljskog napada, tužitelj da je sudjelovao u svim aktivnostima odreda te bio na raspolaganju do konca siječnja 1992. kada je odred rasformiran, da je djelovanje naoružanih odreda narodne zaštite bilo straže i čuvanje vitalnih objekata na području MZ V. (vodosprema, park šuma M., mjesna zajednica, škola vrtići i sl.), odred da je sudjelovao u akcijama i blokadama koje su bile usmjerene na preuzimanje vojarne L., D., V., B. da je bilo neprijateljskih provokacija uslijed čega da je poginuo jedan od pripadnika odreda.

Rješenjem prvostupanjskog tijela od 22. lipnja 2019. se u točki 1. izreke utvrđuje se tužitelju status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite u borbenom sektoru u razdoblju od 30. srpnja1991. do 06. studenog 1991., točkom 2. izreke odbijen je zahtjev tužitelja  kojim traži utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite u borbenom sektoru u razdoblju od 10. rujna 1990. do 29. srpnja 1991., točkom 3. izreke utvrđuje se  tužitelju status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti VP … S. (...br. HV) u razdoblju od 07. studenog 1991. do 30. prosinca 1991. te se točkom 4. izreke nalaže Područnom odsjeku za poslove obrane S. i pravnom slijedniku VP … K., po pravomoćnosti rješenja postupiti po točki 3. izreke rješenja.

              Tužitelj je na navedeno prvostupanjsko rješenje izjavio žalbu iz koje je razvidno da se žali na odbijajući dio zahtjeva iz točke 3. izreke tog rješenja gdje je odbijen njegov zahtjev za priznavanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za razdoblje od 10. ruja 1990. do 29. srpnja 1991. u bitnome navodeći da je zaključak prvostupanjskog tijela u tom dijelu netočan i neobrazložen te da je nejasno zašto je njegov zahtjev odbijen obzirom da je evidentiran na službenom popisu pripadnika ONZ MZ V.. 

              Tuženik je rješenjem od 16. rujna 2019. žalbu tužitelja odbio. U obrazloženju svoje odluke tuženik se poziva na gore citirane odredbe ZHBDR te u bitnome navodi da je prvostupanjsko tijelo na temelju pravno relevantnih činjenica i pribavljene dokumentacije ispravno zaključilo kao je zahtjev tužitelja djelomično osnovan, da je prvostupanjsko tijelo ispravno utvrdilo iz stanja spisa i izvedenih dokaza te primjenjujući odredbe Zakona da se tužitelju ne može priznati status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite u borbenom sektoru u razdoblju od 10. rujna 1990. do 29. srpnja 1991. budući da to odredba članka 3. stavka 1. točke b) ZHBDR ne propisuje.

              Ovaj sud, imajući u vidu citirane odredbe ZHBDR te sva prednja utvrđenja smatra da su pobijana rješenja pravilna i zakonita.

              Naime, citiranim odredbama ZHBDR propisano je i taksativno navedeno kojim kategorijama osoba se omogućuje utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata te je nužno da se kumulativno utvrdi institucionalna pripadnost borbenom sektoru naoružanih odreda Narodne zaštite najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. te u tom periodu i kontinuirano  sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike hrvatske.

              Kako iz prednjih utvrđenja nedvojbeno proizlazi da je tužitelj evidentiran na službenom popisu pripadnika ONZ MZ „V.“ pod rednim brojem .., da je tužitelj, kako to proizlazi iz iskaza tužitelja i svjedoka J. M., bio angažiran na važnim zadaćama  vezanim za pripremu  obrane stanovništva kao i zaštitu vitalnih objekata u S. te da je sudjelovao u blokadi vojarni, a kako je to sve gore pojašnjeno, to je tužitelju sukladno odredbi članka 3. stavak 1. točka b. te stavka 2. istog članka ZHBDR prvostupanjskim rješenjem i  utvrđen traženi status za razdoblje od 30. srpnja 1991. do 06. studenog 1991.

              Jednako tako pravilno je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanje predmetnog statusa za razdoblje od 10. rujna 1990. do 29. srpnja 1991. obzirom da je odredbom članka 3. stavak 1. točka b) ZHBDR propisano da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.. Obzirom na navedeno ovaj sud je odbio prijedlog tužitelja za izvođenjem dokaza saslušanjem predloženih svjedoka time da se napominje da je J. M. saslušan u predmetnom upravnom postupku.

              U odnosu na tužbene navode da u pobijanim rješenjima nije prihvaćen iskaz svjedoka J. M. koji u cijelosti potvrđuje navode tužitelja, za reći je da iz obrazloženja pobijanih rješenja jasno proizlazi da je iskaz svjedoka J. M. analiziran i prihvaćen.

Kod izloženog stanja stvari  dokumentacija koju je tužitelj dostavio uz podnesak zaprimljen kod ovoga suda dana 16. prosinca 2019. (od lista 13. do 24. spisa) nije od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari kao ni to da li je I. Š., J. . V. Š. te J. M.  priznat status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata radi čega je odbijen i zahtjev tužitelja da se za navedene svjedoka pribavi dokumentacija u navedenom smislu.

Kako je gore navedeno tužitelju je pobijanim rješenjima priznat traženi status za razdoblje od 07. studenog 1991. do 30. prosinca 1991. temeljem pripadnosti VP … S. (…. br. HV) obzirom da iz podataka spisa nedvojbeno proizlazi da su mu kao pripadniku navedene brigade ….  isplaćene nadoknade plaće te se tužitelj u monografiji …. brigade nalazi  na više skupnih fotografija u uniformi HV. Stoga su bez osnova tvrdnje tužitelja odnosno opunomoćenika istoga  na ročištu za raspravu održanom dana 21. veljače 2020. da je traženi status tužitelju za navedeno razdoblje priznat isključivo na temelju platnih podataka a jednako tako je bez osnova  vezivanje bilo kakvih platnih podataka za pripadnost tužitelja odredu Narodne zaštite.

Suprotno tužbenim navodima, po ocjeni ovoga suda, a polazeći od citiranih odredbi ZHBDR te svih prednjih utvrđenja, u upravnom postupku koji je prethodio donošenju pobijanih rješenja nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje predmetne upravne stvari, utvrđene su sve relevantne činjenice i okolnosti bitne za zakonito i pravilno rješavanje predmetne upravne stvari uz pravilnu primjenu materijalnog prava.  Navodi tužitelja nisu s uspjehom osporili zakonitost ni pravilnost pobijanih rješenja niti su isti od utjecaja na drugačije rješenje predmetne upravne stvari, radi čega, po ocjeni ovog suda, nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

Stoga, a budući da su pobijana rješenja zakonita, te nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti, valjalo je, na temelju odredbe članka 57. stavka 1.  ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao u točki I. izreke ove presude.

Odredbom članka 79. stavkom 4. ZUS-a propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Ako stranka djelomično uspije u sporu, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se troškovi raspodijele razmjerno uspjehu u sporu.

Kako tužitelj nije uspio u predmetnom upravnom sporu to je valjalo odbiti zahtjev istog za naknadom troškova ovog upravnog spora te odlučiti kao pod točkom II. izreke ove presude.

 

U Splitu, 02. ožujka 2020.

                                                                                                                                            S U D A C

 

                                                                                                                                            Marica Goreta, v.r.

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka  iste, u tri primjerka, putem ovog suda, pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

 

DNA:

-opunomoćeniku tužitelja, uz zapisnik o objavi,

-tuženiku, uz zapisnik o objavi,

-u spis.

 

Rj.:

-spis u kalendar 30 dana

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

Helena Papac