1              Poslovni broj: K-13/2019

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: K-13/2019

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Ivone Rupić, kao predsjednika vijeća, te sudaca porotnika N. Ć. i M. B., kao članova vijeća, uz sudjelovanje Sandre Karuza, kao zapisničara u kaznenom postupku protiv optuženika A. J., zbog kaznenog djela iz članka 272. stavak 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11., 125/11. i 143/12; dalje u tekstu: KZ/97) nakon rasprave zaključene 28. veljače 2020., a objavljene 3. ožujka 2020. u nazočnosti zamjenice Županijskog državnog odvjetnika u Splitu M. M., a u odsutnosti optuženika A. J. i branitelja optuženika G. K., odvjetnika u Z.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

OPTUŽENI: A. J., OIB: ..., sin H. i A. F. rođ. J., rođen ... u M. u N., prebiva u Z., pilot, zaposlen, dobrog imovnog stanja, bez imovine u RH, oženjen, otac malodobnog djeteta, završio prometni fakultet, državljanin Republike Hrvatske

 

 

k r i v   j e

 

što je dana 27. listopada 2004. oko 00,40 sati upravljajući osobnim automobilom registarske oznake ZG ..., krećući se kolnikom lokalne ceste 69051 u blizini mjesta Uskoplje, općina Konavle, iz smjera istoka u smjeru zapada i dolaskom za oko 1600 m od raskrižja sa županijskom cestom 6239, izlaskom iz njemu lijevog preglednog zavoja suprotno odredbama članka 199. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama imao 1,04 g/kg apsolutnog alkohola u krvi uslijed čega je bio relativno nesposoban za sigurnu vožnju pristajući da vožnjom u takvom stanju ugrozi sigurnost drugih sudionika u prometu, uslijed čega je izgubio nadzor nad upravljačem vozila, skrenuo ulijevo radi čega je došlo do zanošenja vozila i zakretanja vozila na kolniku te udara prednjim više desnim dijelom vozila u kameni usjek, brdo sa sjeverne strane kolnika, a onda u rotaciji u smjeru kretanja kazaljke na satu dolazi do udara stražnjeg lijevog dijela vozila u kameni usjek, brdo, nakon čega se vozilo nastavilo nekontrolirano okretati na kolniku, prešlo na južni dio kolnika te sletjelo niz strminu sa južne strane kolnika gdje se zaustavilo na dubini od 10-ak metara, pri čemu je suputnica u vozilu J. J. zadobila: ranu razderotinu glave, oteklinu lica, krvni podljev mekog oglavka, nagnječenje mozga, krvarenje u meke moždane opne, nagnječenje pluća, prijelom 4-8 rebra lijevo i 6-8 rebra desno, prijelom zdjelice, krvarenje i tekućinu u prsištima, krvarenje u retroperitonealni prostor, krvne podljeve i oguljotine kože trupa i udova, od kojih ozljeda je preminula istog dana oko 10,00 sati,

 

dakle, kršenjem propisa o sigurnosti prometa tako ugrozio promet da je izazvao nesreću kojom je prouzročena smrt jedne osobe,

 

čime je počinio kazneno djelo protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa – izazivanje prometne nesreće – djelo opisano i kažnjivo po članak 272. stavak 3. u svezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18; dalje u tekstu: KZ/97)

 

Temeljem odredbe članka 272. stavak 3. KZ/97 u svezi s člankom 57. stavak 1. i stavak 2b. KZ/9 optuženi A. J.

 

o s u đ u j e  s e

 

na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci

 

Nakon čega se, temeljem odredbe članka 67. stavak 3. KZ/97 prema optuženom A. J.

 

i z r i č e

 

U V J E T N A   O S U D A

 

time da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženi A. J. u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

 

Na temelju članka 148. stavka 1. a u vezi članka 145. stavka 2. točka 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19– dalje u tekstu: ZKP/08) optuženi A. J. se obvezuje snositi troškove vještaka Škorića u iznosu od 300,00 kuna, troškove obdukcije sačinjene po I. B. u iznosu od 2.398,50 kn, troškove pomoćnika obducenta J. Š. u iznosu od 667,50 kn, pristup vještaka B. na raspravu u iznosu od 738, 00 kn, pristup vještaka V. B. na raspravu u ukupnom iznosu od 2.818,00 kn, vještačenje po vještaku T. N., dipl. ing. sa dopunama u iznosu od 8.459,89 te pristupi istog vještaka na raspravu u ukupnom iznosu od 2.588,86 kn, vještačenje po vještaku geodetske struke M. M. u iznosu od 7.896,60 kn, troškove očevida u ukupnom iznosu od 466,76 kn, troškove vještačenja po sudskom vještaku T. P. u iznosu od 9.271,14 kn, trošak pristupa vještaka T. P. u iznosu od 3.575,10 kn te paušalni trošak u iznosu od 1.200,00 kuna. Navedene troškove optuženi je dužan podmiriti u roku od 15 ( petnaest) dana od pravomoćnosti ove presude pod prijetnjom ovrhe, uplatom na račun državnog proračuna RH, model HR64, IBAN: ..., poziv na broj odobrenja ... (opis plaćanja: troškovi u predmetu K-13/19) te dokaz o uplati dostavit sudu.

 

 

Obrazloženje

 

Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku podiglo je pred Općinskim sudom u Dubrovniku 8. lipnja 2005. optužnicu poslovnog broja: K-DO-621/04 protiv optuženika A. J. zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće iz članka 272. stavka 3. u svezi sa stavkom 1. KZ/97.

 

Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj 2Kž-133/2018 od 12. rujna 2018. prihvaćena je žalba optuženika A. J. i po službenoj dužnosti ukinuta prvostupanjska presuda i predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

Općinski sud u Dubrovniku u vanraspravnom vijeću Kv-9/2019 na sjednici održanoj dana 11. veljače 2019. temeljem odredbe članka 29. stavak 1. ZKP/08 proglasio se stvarno nenadležnim za zastupanje te spis ustupio na daljnje nadležno postupanje Županijskom sudu u Dubrovniku.

 

Županijski sud u Dubrovniku podnio je prijedlog za prenošenje nadležnosti te je 9. travnja 2019. spis dostavljen Vrhovnom sudu Republike Hrvatske.

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenje II-4Kr-50/2019-4 od 21. svibnja 2019. prihvatio je prijedlog Županijskog suda u Dubrovniku za prenošenje mjesne nadležnosti te je za vođenje kaznenog postupka u kaznenom predmetu protiv optuženog A. J., zbog kaznenog djela iz članka 272. stavak 3. u svezi sa stavkom 1. KZ/97 po optužnici Općinskog suda u Dubrovniku od 8. lipnja 2005. broj K-DO-621/2004 odredio Županijski sud u Splitu.

 

Sud je sukladno rezultatima provedenog dokaznog postupka, a i rukovodeći se odlukom Županijskog suda u Dubrovniku od 20. rujna 2018. poslovni broj Kž-133/2018 u manjem dijelu uredio činjenični opis prihvaćajući u konačnici vještačenje Fakulteta prometnih znanosti, o čemu će naknadno biti više riječi u nastavku obrazloženja i to na način da je u činjeničnom opisu u devetom retku iza riječi "zakretanje vozila na kolniku" nadodao "te udara prednjim više desnim dijelom vozila u kameni usjek, brdo sa sjeverne strane kolnika, a onda u rotaciji u smjeru kretanja kazaljke na satu".

 

Na raspravi održanoj dana 17. siječnja 2020. optuženi A. J. je prilikom očitovanja o optužbi iskazao da se ne smatra krivim i da će svoju obranu dati na kraju dokaznog postupka.

 

Sud je u dokaznom postupku na temelju članka 431. stavka 1. točke 6. ZKP/08 uz suglasnost stranaka pregledao se i pročitao nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. I. B. sačinjen nakon obdukcije tijela J. J. od 10. studenog 2004. (list 37 spisa), obdukcijski nalaz (list 37-40 spisa), nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. I. B. za sudsku medicinu (list 72-73 spisa), nalaz i mišljenje vještaka prometne struke V. B. 6. svibnja 2010. (list 110-113 spisa), nalaz i mišljenje vještaka prometne struke dipl. ing. T. N. (list 121 – 128 spisa) s dopunom vještačenja (list 194-196 spisa), nalaz i mišljenje Fakulteta prometnih znanosti, Zavoda za prometno – tehnička vještačenja, Sveučilišta u Z. po nositelju vještačenja T. P., dipl. ing. i uz sudjelovanje doc. dr. sc. G. Z., dip. ing od 15. prosinca 2011. (list 221-247 spisa) toksikološko vještačenje okrivljenika od strane Centra za kriminalistička vještačenja I. V. od 16. studenog 2004. (list 320 spisa), pisani nalaz i mišljenje sudskog vještaka za motorna vozila J. Š. sačinjeno u predmetu Županijskog suda u Dubrovniku broj Kir-549/04 od 30. listopada 2004. (list 42 spisa), vještačenje tekstilnih tragova po Centru za kriminalistička vještačenja I. V. od 23. prosinca 2004. sa specifikacijom materijala vještačenja (list 46-47 spisa), mehanoskopsko vještačenje Centra za kriminalistička vještačenja I. V. od 20. siječnja 2005. (list 59 – 61 spisa), nalaz i mišljenje sudskog vještaka – mjernika M. M. (list 177-182 spisa), zapisnik o očevidu PP D. od 27. listopada 2004. (list 19-26 spisa) sa situacijskim planom (list 25-26 spisa), avionska fotografija inkriminirane ceste (list 168 spisa), zapisnik o očevidu Općinskog suda u Dubrovniku od 3. kolovoza 2010. u originalu i prijepisu (list 173-179 spisa), pet fotografija EES kataloga, tabela koeficijenata prianjanja µH i fotokopirani izvadak iz udžbenika za prometne vještake, zahtjev za liječnički pregled, vađenje krvi i uzimanje mokraće i utvrđivanje stupnja alkoholiziranosti za okrivljenika od 27. listopada 2004. (list 28 spisa), liječnički pregled Doma zdravlja D., ordinacije hitne pomoći za okrivljenika od 27. listopada 2004. (list 29 spisa), prijava o ozljedi za okrivljenika od 27. listopada 2004. (list 29 spisa), dopis Opće bolnice D. od 3. prosinca 2004. s podacima o ozljedama J. J. (list 50 spisa), fotodokumentacija očevida PU ... od 20. studenog 2004. broj 511-03-14/KU44-04 (list 24 spisa).

 

Temeljem odredbe članka 431. stavak 1. točka 8. ZKP/08 na raspravi su pročitani dokazi - iskaz sudskog vještaka dr. I. B. s rasprave od 6. svibnja 2010. (list 109-110 spisa), iskaz s rasprave 15. studenoga 2010. sudskog vještaka prometne struke V. B. od 6. svibnja 2010. (list 110-113 spisa) te s rasprave od 1. srpnja 2010. (list 136 do 139 spisa) te iskaz s rasprave od 29. rujna 2015. (list 292 spisa), iskaz sudskog vještaka prometne struke dipl. ing. T. N. s rasprave od 15. studenoga 2010. (list 202-208 spisa) te s rasprave od 1. srpnja 2020. (list 136-139 spisa) te s rasprave od 29. rujna 2015. (list 292-293 spisa), iskaz vještaka doc. dr. sc. G. Z. s rasprave od 29. rujna 2015. (list 292-293 spisa), iskaz sudskog vještaka mjernika M. M. s rasprave od 20. rujna 2010. (list 186-187 spisa).

 

Kako stranke nisu imale prijedloga za dopunom dokaznog postupka pristupilo se obrani optuženika A. J. koji je u svojoj obrani u potpunosti ostao kod svih svojih navoda obrane s rasprave od 6. svibnja 2010. (list 106 i 108 spisa) kao i s navoda s rasprave od 7. ožujka 2012. (list 248 spisa) te s rasprave od 29. rujna 2015. (list 291 spisa) i navoda s rasprave od 25. siječnja 2018. (list 348 spisa).

 

Optuženi A. J. je svoju obranu iznio na kraju dokaznog postupka i u njoj je naveo da je inkriminirane zgode bio prisutan na večeri koju je organizirao njegov tadašnji poslodavac u jednom restoranu u brdima iznad Cavtata. Tu večer se sjeća da je popio nekoliko domaćih rakija, a da tijekom večere nije pio ništa alkoholno. Poslije ponoći nakon završetka večere je krenuo vlastitim automobilom zagrebačkih reg. oznaka ... te je s njim pošla i njegova djevojka ujedno i kolegica J. J.

 

Inkriminirane zgode je on upravljao osobnim automobilom i u jednom lijevom zavoju dok je vozio negdje oko 60 km/h je primijetio kamen na cesti te ga je pokušao izbjeći. Uslijed toga se zanio te se našao na lijevoj strani ceste, a potom je naglo okrenuo volan u desno, te se sjeća da je došlo do udarca prednjom lijevom stranom njegovog vozila u brdo. Nakon toga se sjeća samo buke koja je trajala neko vrijeme, međutim za vrijeme toga nije bio svjestan da propadaju u provaliju. Taj kamen se nalazio u njegovom kolničkom traku negdje za jednu trećinu širine njegove kolničke trake udaljen od desnog ruba ceste, baš u ovom lijevom zavoju. Veličina tog kamena po njegovoj procjeni bila kao kad on obujmi svojim prstima obje ruke. Siguran je da je sa svojim vozilom imao kontakt s tim kamenom samo da se ne sjeća da li ga je pregazio ili ga je udario svojim vozilom. Pretpostavlja da je tada imao upaljena duga svjetla iako se ne može sjetiti. Po njegovoj procjeni je taj kamen na koji je bio naletio bio udaljen od mjesta gdje je udario u brdo nekih 30 do 40 metara.

 

Na raspravi od 17. siječnja 2020. na kojoj je u potpunosti ponovio navode svoje obrane istakao je da nakon prometne nezgode kontaktirao s obitelji oštećene žrtve J. J. s njezinom sestrom i majkom, a obitelj je dobila naknadu štete i ista je isplaćena od njegovog osiguravajućeg društva.

Utvrđuje se da je sud na raspravu pozivao i oštećenike za koje je dostava poziva bila uredno iskazana, a na isto nisu pristupili.

 

Nadalje optuženi je u svojoj obrani istakao da s obzirom na činjenicu da je zaposlen u Dubaiu postoji mogućnost da neće biti nazočan u daljnjem tijeku postupka, zbog prirode posla te je sud raspravu od 20. veljače 2020. održao u njegovoj odsutnosti, na što stranke nisu imale prigovor, a temeljem odredbe članka 404. stavak 3. ZKP/08.

 

Nakon provedenog dokaznog postupka nesporno je utvrđeno da je optuženi A. J. dana 27. listopada 2004. oko 00,40 sati upravljajući osobnim automobilom registarske oznake ZG ... s 1,04 g/kg apsolutnog alkohola u krvi, te krećući se kolnikom lokalne ceste 69051 u blizini mjesta Uskoplje, općina Konavle, iz smjera istoka u smjeru zapada i dolaskom za oko 1600 m od raskrižja sa županijskom cestom 6239, izlaskom iz njemu lijevog preglednog zavoja prešao na suprotnu prometnu traku i izgubio nadzor nad upravljačem vozila, skrenuo ulijevo radi čega je došlo do zanošenja vozila, a zatim i zakretanja vozila na kolniku te udara prednji više desnim dijelom vozila u kameni usjek, brdo sa sjeverne strane kolnika, a onda u rotaciji u smjeru kretanja kazaljke na satu dolazi do udara stražnjeg lijevog dijela vozila u kameni usjek, brdo, sa sjeverne strane kolnika. Nakon čega se vozilo nastavilo nekontrolirano okretati na kolniku, prešlo na južni dio kolnika te sletjelo niz strminu sa južne strane kolnika gdje se zaustavilo na dubini od 10-ak metara. Pri čemu je suputnica u vozilu J. J. zadobila: ranu razderotinu glave, oteklinu lica, krvni podljev mekog oglavka, nagnječenje mozga, krvarenje u meke moždane opne, nagnječenje pluća, prijelom 4-8 rebra lijevo i 6-8 rebra desno, prijelom zdjelice, krvarenje i tekućinu u prsištima, krvarenje u retroperitonealni prostor, krvne podljeve i oguljotine kože trupa i udova, od kojih ozljeda je preminula istog dana oko 10,00 sati.

 

Da se prometna nezgoda upravo dogodila na opisani način proizlazi iz zapisnika o očevidu PP D. od 27. listopada 2004. (l. s. 12 – 16) sa situacijskim planom (l. s. 18), foto–dokumentacija očevida PU ... od 20. studenog 2004. broj 511-03-14/KU44-04, provedeni su vještačenje tekstilnih tragova po Centru za kriminalistička vještačenja I. V. od 23. prosinca 2004. sa specifikacijom materijala vještačenja, mehanoskopsko vještačenja Centra za kriminalistička vještačenja I. V. od 20. siječnja 2005., nalaz i mišljenje sudskog vještaka mjernika M. M., avionska fotografija inkriminirane ceste, zapisnik o očevidu Općinskog suda u Dubrovniku od 3. kolovoza 2010., nalaz i mišljenje dr. I. B. sačinjen nakon obdukcije tijela J. J. od 10. studenog 2004., medicinska dokumentacija za preminulu J. J., zahtjeva za liječnički pregled, vađenje krvi, i uzimanje mokraće i utvrđivanje stupnja alkoholiziranosti za okrivljenika, toksikološkog vještačenja okrivljenika od strane Centra za kriminalistička vještačenja I. V. od 16. studenog 2004. (l. s. 22), vještačenja tekstilnih tragova po Centru za kriminalistička vještačenja I. V. od 23. prosinca 2004. sa specifikacijom materijala vještačenja (l. s. 46 do 47), te mehanoskopskog vještačenja Centra za kriminalistička vještačenja I. V. od 20. siječnja 2005.

 

S obzirom na obranu optuženika, spornim se pokazalo da li je do ove prometne nezgode došlo uslijed toga što je optuženi A. J. inkriminirane zgode upravljajući osobnim automobilom registarske oznake ZG ..., suprotno odredbi članka 199. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, imao 1,04 g/kg apsolutnog alkohola u krvi uslijed čega je bio relativno nesposoban za sigurnu vožnju te krećući se kolnikom lokalne ceste 69051 u blizini mjesta Uskoplje, općina Konavle, iz smjera istoka u smjeru zapada i dolaskom za oko 1600 m od raskrižja sa županijskom cestom 6239, izlaskom iz njemu lijevog preglednog zavoja te prešao na suprotnu prometnu traku znajući da tu radnju ne može poduzeti ako time dovodi u opasnost druge sudionike u prometu pristajući da vožnjom u takvom stanju ugrozi sigurnost drugih sudionika u prometu, uslijed čega je izgubio nadzor nad upravljačem vozila, skrenuo ulijevo radi čega je došlo do zanošenja vozila, zatim i zakretanja vozila na kolniku te udara prednjeg više desnim dijelom vozila u kameni usjek, brdo sa sjeverne strane kolnika, a onda u rotaciju u smjeru kretanja kazaljke na satu dolazi do udara stražnjeg dijela vozila u kameni usjek, brdo, sa sjeverne strane kolnika. Nakon čega se vozilo nastavilo nekontrolirano okretati na kolniku, prešlo na južni dio kolnika te sletjelo niz strminu sa južne strane kolnika gdje se zaustavilo na dubini od 10-tak metara, pri čemu je suputnica u vozilu J. J. zadobila već navedene ozljede, a od kojih ozljeda je preminula istog dana.

 

Optuženi u svojoj obrani u odnosu na sami inkriminirani događaj navodi da je do nesreće došlo jer je izbjegavao kamen koji se nalazio u njegovom kolničkom traku negdje za jednu trećinu širine njegove kolničke trake udaljen od desnog ruba ceste i to baš u ovom lijevom zavoju te da uzrok nesreće nije bio alkohol niti njegova vožnja neprilagođena uvjetima na cesti.

 

Sud ovakvu obranu optuženika nije prihvatio već je ista od strane optuženika isticana isključivo u cilju izbjegavanja kaznene odgovornosti. Sud nije prihvatio obranu optuženika jer iz zapisnika o očevidu PP D. od 27. listopada 2004. (l. s. 12–16) sa situacijskim planom (l. s. 18), foto – dokumentacija očevida PU ... od 20. studenog 2004. broj 511-03-14/KU44-04, toksikološko vještačenje optuženika od strane Centra za kriminalistička vještačenja I. V. od 16. studenog 2004., te nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke dr. I. B. od 11. travnja 2005. kao i nalaza i mišljenja prometnih vještačenja Fakulteta prometnih znanosti te prometnih vještaka dipl. ing. V. B. i dipl. ing. T. N. jasno proizlazi da se prometna nezgoda dogodila na način kako to proizlazi iz činjeničnog opisa izreke presude.

 

Isto tako Iz nalaza i mišljenja vještaka J. Š. proizlazi da je nakon pregleda vozila kojim je upravljao optuženik ustanovio da je vozilo prije prometne nezgode bilo u ispravnom stanju, a da je prednja desna guma ispuhana i prednja desna felga oštećena što je posljedica udarca u kamen. Vještak je ustanovio i oštećenja svjetla kao posljedica prometne nezgode.

 

Dakle, u ovom dokaznom postupku su provedena i tri prometna vještačenja, po dipl.ing V. B., prometnom vještaku T. N. te prometno vještačenje po Fakultetu prometnih znanosti u Z., nositelj kojeg je dipl. ing T. P., koji su se vještaci u potpunosti suglasili o uzrocima i nastanku ove prometne nezgode na raspravi od 29. rujna 2015.

 

Na raspravi od 29. rujna 2015. navedeni stalni sudski vještaci za cestovni promet i motorna vozila V. B. i T. N. te nositelj vještačenja Fakulteta prometnih znanosti dipl. ing. T. P. su se usuglasili da brzina nije uzrok prometne nesreće. Stoga je sud prometno vještačenje Fakulteta prometnih znanosti u potpunosti prihvatio, a imajući u vidu okolnost da su se prometni vještaci usuglasili da brzina nije uzrok ove prometne nesreće.

 

Sud je prometno vještačenje Fakulteta prometnih znanosti u potpunosti prihvatio kao uvjerljivo, logično, sveobuhvatno, nepristrano i utemeljeno po pravilima struke imajući u vidu da su se i ostala dva prometna vještaka dipl.ing V. B. i dipl.ing. T. N. na raspravi priklonili nalazu i mišljenju Fakulteta prometnih znanosti u dijelu koji je bio različiti od njihovih utvrđenja da je brzina razlog nastanka ove prometne nesreće i to nakon što je nositelj vještačenja dip. ing T. P. kao nositelj vještačenja u svom iskazu obrazložio kako je Fakultet prometnih znanosti pravilno i realistično izvršio energetsku procjenu oštećenja na vozilu te je te svoje izračune potkrijepio odgovarajućim računskim operacijama.

 

Naime, prema vještačenju Fakulteta prometnih znatnosti i njihovom mišljenju proizlazi da se osobni automobil Opel Astra registarske oznake ZG ... kojim je upravljao optuženi A. J. kretao lokalnom cestom 69051 iz pravca istoka u smjeru zapada. Dolaskom na oko 1600 metara istočno od raskrižja s županijskom cestom 6239 u preglednom lijevom zavoju gledajući u smjeru kretanja predmetnog osobnog automobila pri brzini od 89 km/h došlo je do destabilizacije kretanja vozila te je isto u zanošenju krećući se okrenutu djelomično svojim lijevim bokom na smjer kretanja prešao na sjevernu kolničku traku. U tom je kretanju predmetni osobni automobil na kolniku ostavio tragove zanošenja prednjeg i stražnjeg lijevog te prednjeg desnog kotača, a brzina vozila na početku zanošenja iznosila je oko 89 km/h.

 

Prelaskom preko desne-sjeverne kolničke trake osobni automobil je na travnatoj površini sa sjeverne strane van kolnika svojim prednjim više desnim dijelom udario u kameni usjek brzinom od oko 74,4 km/h, a nakon toga u rotaciji u smjeru kretanja kazaljke na satu i stražnjim lijevim dijelom brzinom od oko 37 km/h, rotirajući se u smjeru kretanja kazaljke na satu oko svoje vertikalne osi odbačen prema južnom rubu kolnika i brzinom od oko 9 km/h sletio s južne travnate površine niz stjenovitu padinu obraslu travom i niskim raslinjem van južnog ruba kolnika gdje se zaustavio okrenut na kotače i prednjim dijelom u smjeru jugozapada na dubini od oko 10 metara ispod nivoa kolnika.

 

Destabilizacija kretanja predmetnog osobnog automobila nije došlo zbog brzine kojom se isti kretao s obzirom da je brzina bila manja od granične brzine pri kojom su postojale tehničke mogućnosti za sigurno savladavanje zavoja koja je iznosila 94 km/h dok se optuženi osobnim automobilom kojim je upravljao kretao brzinom od 89 km/h.

 

Uzevši u obzir kinematiku kretanja osobnog automobila tijekom prometne nesreće definiranu zatečenim tragovima brzina kretanja vozila, niti kretanja kroz zavoj nisu destabilizirali vozilo već je do destabilizacije istog i do prometne nesreće došlo uslijed optuženikove poduzete manipulacije upravljačem, poduzetog naglog i intenzivnog zakretanja upravljača u desno, s namjerom izbjegavanja slijetanja vozila na lijevu stranu van kolnika. Kretanje vozila prema lijevom rubu kolnika moglo je biti posljedica greške vozača optuženog A. J., dakle, njegova pogrešna procjena zavoja putanje ulaska u zavoj.

 

Naime, prema navodu ovog vještaka proizlazi da u spisu nema elemenata temeljem kojeg bi se na tehnički pouzdan način definiralo kretanje predmetnog osobnog automobila koji je neposredno prethodio optuženikovoj poduzetoj radnji naglog i intenzivnog skretanja u desno, radi izbjegavanja udara u kamen, koji bi se nalazio na desnoj prometnoj traci po iskazu optuženog.

 

U odnosu na navode obrane optuženika da je prešao na suprotnu prometnu traku kako bi izbjegao kamen koji se nalazio na prometnom traku kojim se bio obvezan kretati, sud nije prihvatio.

 

Naime, prema provedenim dokazima kao i vještačenjima te navodima vještaka J. Š., a u odnosu na navode obrane optuženika A. J. koji se poziva na nalaz i mišljenje ovog vještaka da je desni kotač ispuhan i felga vozila oštećena, što je posljedica udarca u kamen kao potvrda navoda obrane optuženika da je izbjegavao kamen na cesti te da navedena oštećenja vozila nisu nastala u srazu s kamenim usjekom i prilikom slijetanja niz strminu su neprihvatljivi.

 

Ovo stoga jer prema navodu vještaka J. Š. proizlazi da pregledom tehničke ispravnosti vozila zaključio da je vozilo prije prometne nezgode bilo u ispravnom stanju. Nadalje, da je prednja desne guma ispuhana i prednja desna felga oštećena, što je posljedica udarca u kamen. A ovo imajući u vidu da je teren na inkriminiranom mjestu pretežno kamenit, sastavljen od kamenja, što je upravo jasno vidljivo iz fotodokumentacije očevida da je optuženi sletio sa svojim vozilom niz kameni usjek, kamena strmina, te se ne može dovesti takav navod vještaka u vezu s obranom optuženika da su oštećenja prednje desne gume koja je ispuhana i prednje desne felge koja je oštećena posljedica udarca u kamen koja su nastala od kamena koji je optuženik izbjegavao, a prema navodima optuženika nalazio se na desnoj prometnoj traci, uslijed čega je poduzeo navedenu radnju naglog izmicanja u lijevo s namjerom izbjegavanja udara u taj kamen.

 

Ovaj navod obrane sud je isključio s obzirom na nalaz i mišljenje vještaka J. Š. kao i nalaz i mišljenje Fakulteta prometnih znanosti, a koja vještačenja sud u potpunosti prihvaća.

 

Prema navodima vještačenja Fakulteta prometnih znanosti proizlazi da zapisnikom o očevidu nisu opisana oštećenja na predmetnom osobnom automobilu već ja navedeno da je nastupila totalna šteta. Temeljem fotodokumentacije očevida oštećenja se mogu podijeliti na dvije grupe oštećenja i to na ona nastala primarnim udarom prednjeg dijela vozila u stijenu, kameni usjek sa sjeverne strane kolnika te na ona nastala sekundarnim udarom stražnjeg lijevog dijela vozila u stijenu. Tijekom postudarnog kretanja vozila koje je bilo posljedica primarnog udara. Primarnim udarom u stijenu oštećen je prednji branik, prednji vezni lim, gornji i donji dio poklopca motora, prednje lijevo i desno svijetlo s pokazivačem smjera, maska, prednji lijevi blatobran, prednji desni blatobran, dijelovi motora.

 

Iz pregledane fotodokumentacije očevida posebice fotografije označene kao F22 jasno je vidljivo da je cijela prednja desna strana vozila optuženika znatno oštećena te da je vozilo optuženika na fotografiji F22 jasno prikazano kako je svojim prednjom desnom stranu nasađeno na stijenu tj. kamen. Dakle, nije ničim utvrđeno postojanje navedenog kamena, na koji se poziva optuženik pa ni policijskim očevidom ni drugim materijalnim dokazima. Osim navedenog da je prednji desni kotač oštećen i ispuhan od udarca u taj kamen tada bi zasigurno ispuhana guma prednjeg desnog kotača ostavila tragove na cesti, koji tragovi nisu zabilježeni policijskim očevidom.

 

Ono što je nedvojbeno utvrđeno sud je utvrdio temeljem istaknutih materijalnih dokaza, navoda citiranih vještaka da je optuženik upravljao vozilom pod utjecajem alkohola i da je izgubio kontrolu nad vozilom izlaskom iz njemu lijevog pregleda zavoja nakon što je sa svojim vozilom prešao na suprotnu prometnu traku. Kretanje vozila prema lijevom rubu kolnika posljedica je greške vozača optuženog A. J. i njegove pogrešne procijene zavoja putanje ulaska u zavoj. Upravo međudjelovanje alkoholiziranosti optuženika i poduzimanje njegove radnje prelaska na suprotnu prometnu traku uslijed poduzimanja radnje zakretanjem upravljačem vozila i gubitka nadzora nad vozilom i izlaskom iz njemu lijevog preglednog zavoja kao posljedica greške vozača i pogrešne procijene zavoja, putanje ulaska u zavoj uzrok su predmetne prometne nesreće.

 

Ovo stoga što je optuženi A. J. tom prilikom upravljao vozilom pod utjecajem alkohola od 1,04 g/kg u pripitom stanju uslijed čega je njegova sposobnost za sigurno sudjelovanje u prometu bila smanjena, a kod osobe s tolikom količinom alkohola u krvi se smanjuje samokritičnost uz porast osjećaja sigurnosti, a ujedno dolazi do neznatnog usporenja vremena reakcije, loših prostornih ocjena, suženja vidnog polja i smanjenja oštrine slike kako to navodi stalni sudski vještak za medicinu dr. I. B.

 

Stoga, optuženik je ovakvim svojim bezobzirnim ponašanjem odnosno upravljajući vozilom pod utjecajem nedopuštene količine alkohola postupio suprotno odredbama Zakona o sigurnosti prometa na cestama iz članka 199. što nedvojbeno upućuje na zaključak da između prometne nesreće te optuženikove nedopuštene alkoholiziranosti postoji uzročna veza, zbog čega su njegove vozačke sposobnosti bile bitno smanjene zbog koncentracije alkohola u krvi od 1,04 g/kg, pri čemu je bio svjestan svoje vlastite alkoholiziranosti te se sam svjesno doveo u takvo stanje jer je konzumirao alkohol.

 

Sukladno praksi sudova kojom su označeni tipični slučajevi kod postupanja počinitelja ovog kaznenog djela s neizravnom namjerom u praksi kao postupanje s neizravnom namjerom označavaju situacije kad počinitelj s koncentracijom alkohola preko u pravilu 1,00 g/kg njegove su vozačke sposobnosti umanjene te upravljajući vozilom krši propise o sigurnosti prometa.

 

Utjecaj alkohola utvrđuje se toksikološki i po potrebi psihijatrijskim vještačenjem koje daje odgovor o stupanju alkoholiziranosti, ali i o utjecaju na konkretne vozačke sposobnosti o čemu je svoj osvrt i dao dr. I. B.

 

U odnosu na toksikološko vještačenje optuženika od strane Centra za kriminalistička vještačenja I. V. od 16. studenoga 2004. proizlazi da je inkriminirane zgode optuženik imao 1,04 g/kg apsolutnog alkohola u krvi.

 

Optuženik je konzumirao alkohol i hranu na prigodnoj večeri u nazočnosti više ljudi, te u društvu tada svoje djevojke J. J. Sukladno zapisniku o očevidu prometne nezgode kolnik je inkriminirane zgode bio suh, što podrazumijeva izostanak padalina, a samim time i odrona na cestu.

 

Navedene prigode s njime u vozilu bila je tada njegova djevojka J. J. koja je vožnjom optuženika kao suputnik, a na već opisani način zadobila teške tjelesne ozljede od kojih ozljeda je preminula istog dana oko 10,00 sati, što proizlazi iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka dr. I. B. sačinjen nakon obdukcije tijela J. J. od 10. studenog 2004. (list 37 spisa), obdukcijski nalaz (list 37-40 spisa), kao i nalaz i mišljenje ovog vještaka za sudsku medicinu (list 72-73 spisa) i iskazi vještaka s rasprave od 6. svibnja 2010.

 

Prema podacima pok. J. J. stradala je u prometnoj nesreći dana 27. listopada 2004. te je vanjskim pregledom i obdukcijom mrtvog tijela utvrđeno da je umrla nasilnom smrću zbog mnogostrukih ozljeda. Vanjskih pregledom nađe se rana razderotina glave, oteklina lica, krvni podljevi i oguljotine kože trupa i udova, stanje poslije operativnog odstranjenja slezene i revizije krvarenja u lijevoj preponi. Unutarnjim pregledom nađe se krvni podljev mekog oglavka, nagnječenje mozga, krvarenje meke moždane opne, nagnječenje pluća, krvarenje i tekućina u prsištima, prijelom četvrtog do osmog rebra lijevo i šestog do osmog rebra desno, prijelom zdjelice, krvarenje u retroperiotonealni prostor. Navedene ozljede svaka za sebe i u svom zbiru osim onih površinskih predstavljaju tešku tjelesnu ozljedu takvih karakteristika da je dovela do smrtnog ishoda.

 

S obzirom na sve naprijed navedeno proizlazi uzročno posljedična vezi s nastankom ove prometne nezgode jer je upravo opisano postupanje optuženika koje je isti poduzeo vožnju što upućuje na njegov pristanak na ugrožavanje javnog prometa te svjestan da svojim ponašanjem stvara opasno stanje u prometu, ne vodeći računa da time može izazvati konkretnu opasnost što se u ovom slučaju i dogodilo te je izgubio kontrolu nad vozilom, slijetanje vozila niz strminu pri čemu je suputnica u vozilu J. J. zadobila već opisane ozljede od kojih ozljeda je preminula istog dana te proizlazi da su te ozljede nastale u navedenoj prometnoj nezgodi, pa su te ozljede u uzročno posljedičnoj vezi s inkriminiranom prometnom nezgodom, čiji je slijed događaja izazvao optuženik.

 

Optuženik kritične prigode nije smio upravljati vozilom s obzirom na koncentraciju alkohola od 1,04 g/kg te se nalazio u pripitom stanju te je poduzeo radnju prelaska svog vozila na suprotnu stranu izlaskom iz njemu lijevog preglednog zavoja jer je takvo ponašanje protivno odredaba članka 199. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te je morao biti svjestan da upravljajući vozilom pod opisanim okolnostima može dovesti u opasnost druge sudionike u prometu. Prometna pravila postoje da bi se poštivala od strane svih sudionika u prometu jer upravo pridržavanje odredbi Zakona o sigurnosti prometa na cestama u prometu se jamči sigurnost ostalih sudionika u prometu.

 

Nedvojbeno je, da je u odnosu na subjektivna obilježja kaznenoga djela, optuženi djelo počinio s neizravnom namjerom svjestan da upravljanjem vozilom pod utjecajem alkohola može počiniti kazneno djelo te da je na to pristao.

 

Nedvojbeno je da prometna nezgoda nije uzrokovana uslijed brzine te da brzina vozila imajući u vidu da je brzina od 89 km/h kojom je optuženik upravljao vozilom manja od granične brzine sigurnog prolaska kroz predmetni zavoj u brzini od 94 km/h, a što u potpunosti na raspravi i suglasni su prometni vještaci dipl. ing V. B. i dipl. ing T. N. koji su se u potpunosti usuglasili s nalazom i mišljenjem Fakulteta prometnih znanosti te nalazom i mišljenjem vještaka dipl. ing. T. P.

 

Što se tiče ubrojivosti optuženika ista nije bila upitna niti isticana kao sporna tijekom postupka.

 

Za istaknuti je, a imajući u vidu primjedbe iznesene tijekom postupka u pogledu postojanja neizravne namjere, u spis prilaže sudsku praksu i sentence Vrhovnog suda Republike Hrvatske koje se tiču spomenutog pitanja. Kazneno djelo počinjeno je 27. listopada 2004., a u međuvremenu je bilo više izmjena Kaznenog zakona, zbog čega treba ispitati pitanje pravnog kontinuiteta i primjenu blažeg zakona, u smislu članka 3. stavak 2. KZ/11. S obzirom na okolnost da je u vrijeme počinjenja riječ o kaznenom djelu iz članka 272. stavak 3. KZ/97 propisana kazna zatvora od jedne do deset godina. Izmjenama koje su stupile na snagu za spomenuto kazneno djelo, podvođenje činjeničnih opisa pod biće kaznenog djela očito je da se i u starom i novom zakonu štiti isto zaštićeno dobro, a isti je i način napada pa pravni kontinuitet postoji u smislu članka 3. stavak 2. KZ/11, bez obzira na neznatno izmijenjeni naziv i opis kaznenog djela (izmjenama "Narodne novine", broj 71/06, 125/11 i 118/18). Najblaži za počinitelja je zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja, jer propisuje najniži posebni minimum i maksimum. Dakle, optuženik je svojim postupanjem ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela izazivanja prometne nesreće iz članka 272. stavak 3. u svezi stavka 1. KZ/97 počinjenog s neizravnom namjerom.

 

S obzirom na naprijed navedeno sud je optuženika A. J. proglasio krivim za počinjenje kaznenog djela iz članka 272. stavak 3. u svezi sa stavka 1. KZ/97 i to na način da je isti primjenom odredbe članka 57. stavak 1. i 2.b KZ/97 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci.

 

Naime, sud je prema optuženiku A. J. primijenio zakonske odredbe ublažavanje kazne kada se zakonom propisana kazna za određeno kazneno djelo može ublažiti kad to zakon izričito propisuje ili kad sud smatra da se s obzirom na postojanje posebno izraženih olakotnih okolnosti svrha kažnjavanja može postići i blažom kaznom od propisane.

 

Stoga u konkretnom slučaju prema optuženiku je izrečena kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, a primjenom odredbe članka 57. stavak 1. i 2b vodeći računa o postojanju posebno izraženih olakotnih okolnosti u konkretnom slučaju da je optuženik A. J. neosuđivan, da je od počinjenja kaznenog djela prošao jedan veći vremenski period, odnosno 16 godina, da je smrtno stradala njegova djevojka, da se ispričao obitelji oštećenika, te je naknada štete namirena od osiguravajućeg društva te da oštećenici nisu zainteresirani za kazneni postupak. Nadalje, obiteljske prilike optuženika i činjenicu da je isti zaposlen kao pilot te korektno ponašanje pred sudom. Kao otegotne okolnosti na strani optuženika sud je cijenio društvenu opasnost kaznenog djela prometa, međutim, sud smatra da će se i ovako izrečenom kaznom zatvora utjecati na optuženika da se ubuduće suzdrži od činjenja ovih kaznenih djela te da poštuje u buduće prometne propise i spriječi ovakve ili slične događaje te da je ovako izrečena uvjetna osuda primjerena osobi optuženika i svim navedenim olakotnim okolnostima te da ista ima svrhu generalne prevencije, a i specijalne općenito.

 

Na temelju članka 148. stavka 1. a u vezi članka 145. stavka 2. točka 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19; dalje u tekstu: ZKP/08) optuženi A. J. se obvezuje snositi troškove vještaka Škorića u iznosu od 300,00 kuna, troškove obdukcije sačinjene po I. B. u iznosu od 2.398,50 kn, troškove pomoćnika obducenta J. Š. u iznosu od 667,50 kn, pristup vještaka B. na raspravu u iznosu od 738, 00 kn, pristup vještaka V. B. na raspravu u ukupnom iznosu od 2.818,00 kn, vještačenje po vještaku T. N., dipl. ing. sa dopunama u iznosu od 8.459,89 te pristupi istog vještaka na raspravu u ukupnom iznosu od 2.588,86 kn, vještačenje po vještaku geodetske struke M. M. u iznosu od 7.896,60 kn, troškove očevida u ukupnom iznosu od 466,76 kn, troškove vještačenja po sudskom vještaku T. P. u iznosu od 9.271,14 kn, trošak pristupa vještaka T. P. u iznosu od 3.575,10 kn te paušalni trošak u iznosu od 1.200,00 kuna. Navedene troškove optuženi je dužan podmiriti u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti ove presude pod prijetnjom ovrhe, uplatom na račun državnog proračuna RH, model HR64, IBAN: ..., poziv na broj odobrenja ... (opis plaćanja: troškovi u predmetu K-13/19) te dokaz o uplati dostavit sudu.

 

U Splitu 28. veljače 2020.