1

Poslovni broj: 9 Gž-235/2020-2

Poslovni broj: 9 Gž-235/2020-2

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

              Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Tatjani Ledinšćak-Babić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja O. b. H. d.d. iz Z., OIB... zastupanog po punomoćnicima iz O. društva Ž. i partneri d.o.o. iz Z., protiv tužene E. M. iz B. D., B. D., OIB... zastupane po N. N., odvjetniku iz N. G., radi isplate, povodom žalbe tužitelja podnesene protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 41 P-7120/13-97 od 26. studenog 2019., dana 28. veljače 2020.,

r i j e š i o j e

              Žalba tužitelja djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća, pa se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 41 P-7120/13-97 od 26. studenog 2019.:

-          potvrđuje u pobijanom dijelu pod točkom I izreke, te u odnosu na odluku o troškovima postupka pod točkom II izreke za iznos od 7.187,50 kn.

-          preinačuje u odluci o troškovima postupka pod točkom II. izreke na način da se tužitelj odbija s dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška u iznosu od 3.125,00 kn kao neosnovanim.

Trošak žalbe tužitelju se ne dosuđuje.

Obrazloženje

              Pobijanim rješenjem pod točkom I. izreke utvrđeno je da se tužba u ovom predmetu smatra povučenom, dok je pod točkom II. izreke naloženo tužitelju naknaditi tuženoj parnični trošak u iznosu od 10.312,50 kn.

              Navedenu odluku pravodobno podnesenom žalbom pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da ovaj sud isto ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

              Tužena nije odgovorila na žalbene navode.

              Žalba tužitelja je osnovana samo u odluci o troškovima postupka.

              Imajući u vidu da uredno pozvani tužitelj nije pristupio na ročište za glavnu raspravu zakazanu za dan 29. studenog 2019., a tužena se odbila upustiti u raspravljanje, prvostupanjski je sud odredbom čl. 295. Zakona o parničnom postupku u svezi s odredbom čl. 65. i  čl. 102 st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj. 25/13 dalje: ZIDZPP) zaključio da u navedenom slučaju dolazi do presumiranog povlačenja tužbe u smislu odredbe čl. 295. st. 2. navedenog Zakona, pa da u konkretnoj situaciji nema mjesta održavanju ročišta za glavnu raspravu jer sud ne bi imao s kim raspravljati, slijedom čega o povlačenju valja odlučiti deklaratornim rješenjem pozivajući se pri tom na stav koji je izražen u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-3838/18.

              U žalbi tužitelj ističe da je prvostupanjski sud u pobijanoj odluci počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH i 70/19 – dalje: ZPP) smatrajući da se navedena odredba čl. 295. st. 2. ZPP-a na koju se poziva prvostupanjski sud ne primjenjuje u konkretnoj pravnoj stvari, s obzirom da je predmetni postupak započet 18. rujna 1998. pa se na njega primjenjuje Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11), a kako je odredbom čl. 102. st. 1. ZIDZPP-a propisano da će se postupci pokrenuti prije stupanja na snagu navedenog Zakona dovršiti primjenom odredbi navedenog Zakona iz 2011. a da su iznimno od navedenog u čl. 102. st. 2. ZIDZPP propisane odredbe Zakona koje će se primjenjivati na postupke koji su započeli prije njegovog stupanja na snagu, a među tim odredbama nije odredba čl. 65. ZIDZPP-a kojom se mijenja odredba čl. 295., da vrijedi odredba čl. 295. ZPP koja propisuje da ako s prvog ročišta za glavnu raspravu izostane tužitelj, ili ako na to ročište ne dođe tuženik, a nema uvjeta za donošenje presude zbog izostanka, te kad s kojeg kasnijeg ročišta izostane tužitelj ili tuženik, da se rasprava može održati. Nadalje, tvrdi da je prvostupanjski sud počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a smatrajući da nije bilo uredne dostave na strani tužitelja, jer nakon otkaza punomoći za zastupanje punomoćnika sud nije poziv za navedeno ročište poslao izravno tužitelju, na koji način mu nije dana mogućnost da pristupi na ročište koje je održano 29. studenog 2019.

              Ispitujući pobijanu odluku sukladno žalbenim navodima, ovaj sud je utvrdio da u istom nije počinjena naprijed navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a jer je sukladno stanju spisa, a protivno navodima žalbe, iskazana uredna dostava za tužitelja za ročište 29. studenog 2019., s obzirom da je nakon otkaza punomoći tužitelja, prvostupanjski sud poziv za raspravu uputio tužitelju osobno, koji je poziv primio prema dostavnici u prvostupanjskom spisu sa lista 252  31. listopada 2019.

              Nadalje imajući u vidu da je pobijana odluka donijeta u vrijeme važenja ZPP-a koji u prijelaznim i završnim odredbama čl. 116. regulira primjenu odredbe čl. 295. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH) i na postupke koji su pokrenuti prije stupanja na snagu ZIDZPP-a) pogrešno zaključuje tužitelj da u konkretnom slučaju nije bilo mjesta primjeni odredbe čl. 295. st. 2. ZPP-a, pa analizirajući sadržaj navedene zakonske odredbe jasno se može zaključiti da kada s ročišta za glavnu raspravu neopravdano izostane tužitelj, a uredno je pozvan, a tuženik se neće upustiti u raspravljanje, što je ovdje slučaj, da dolazi do presumiranog povlačenja tužbe, jer se s obzirom na navedeno može zaključiti da su obje stranke izrazile volju da ne raspravljaju pred sudom i to tužitelj time što nije, iako je uredno pozvan, pristupio na ročište za glavnu raspravu, a izostanak nije opravdao, a tuženica time što se na istom ročištu nije htjela upustiti u raspravljanje, pa je opravdano prvostupanjski sukladno odredbi čl. 295. st. 2. ZPP-a o povlačenju dužan donijeti deklaratorno rješenje (isti stav izražen je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-3838/2018-2 i kroz zaključak Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-245/2019-3 od 27. studenog 2019.

              Stoga je valjalo u tom dijelu primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi deklaratorno rješenje o povlačenju tužbe pod točkom I. izreke pobijane odluke.

              Međutim ispitujući pobijanu odluku u odnosu na trošak parničnog postupka pod točkom II. izreke valja istači da je ona donijeta pravilnom primjenom odredbe čl. 158. st. 1. ZPP-a, ali da je prvostupanjski sud djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo kad je tuženici dosudio trošak postupka u iznosu od 10.312,50 kn, jer je tuženoj protivno odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a neosnovano priznat trošak podneska od 28. listopada 2014. s obzirom da taj trošak nije bio nužno potreban za vođenje parnice, dok je pogrešno tuženoj dosuđen još i trošak dvaju podneska od 04. studenog 2015. i 25. siječnja 2018. sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12,103/14, 118/14 i 107/15 - dalje: Tarifa) jer se ne radi o podnescima kojima tužena daje odgovor na tužbu, odgovora na navode prigovora ili odgovora na tužbu, niti se očituje na nalaz i mišljenje vještaka, već se radi o podnescima iz Tbr. 8. toč. 3. Tarife pa za te radnje tuženoj pripada 250,00 kn za svaku radnju, na koju tužena ima još pravo trošak PDV-a temeljem Tbr. 42. Tarife. Kako je ostali trošak pravilno odmjeren, valjalo je primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a preinačiti odluku o troškovima postupa pod točkom II. izreke i tuženoj dosuditi trošak od 7.187,50 kn, dok je za preostali dio zatraženog troška u iznosu od 3.125,00 kn valjalo odbiti zahtjev iste kao neosnovan.

              Tužitelju nije dosuđen trošak žalbe, jer je isti uspio samo djelomično u pogledu odluke o troškovima postupka kao sporednoj tražbini, za što na strani tužitelja s obzirom na primjenu odredbe čl. 35. ZPP-a nije nastao posebni trošak.

U Varaždinu 28. veljače 2020.