1              Poslovni broj: Gž-1985/2018-2

 

Poslovni broj: Gž-1985/2018-2

 

 

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, po sucu tog suda Borisu Mimica kao sucu pojedincu u izvanparničnom predmetu predlagatelja R. K., OIB:…, G., zastupan po punomoćniku M. J., odvjetniku u S., protiv predloženika D. K., OIB: …, S., zastupanog po punomoćnici M. J., odvjetnici u S., radi razvrgnuća suvlasničke zajednice, odlučujući o žalbi predloženika protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj R1-404/13 od 10. svibnja 2018., 28. veljače 2020.,

 

 

r i j e š i o     j e

 

Odbija se žalba predloženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj R1-404/13 od 10. svibnja 2018.

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanim prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

 

"Razvrgava se suvlasnička zajednica na nekretnini označenoj kao čest. zem. 34 Z.U. 41 k.o. G., anagrafske oznake G., … isplatom na način da predlagatelju R. K., OIB: …, G., pripada predmetna nekretnina u cijelosti, uz obvezu da u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja iz osnove 1/4 dijela u suvlasničkoj zajednici isplati predloženiku D. K., OIB: …, S., iznos od 218.750,00 kn.

 

Određuje se uknjižba založnog prava na nekretnini označenoj kao čest. zem. 34 Z.U. 41 k.o. G., anagrafske oznake G., radi osiguranja tražbine predloženika D. K. u iznosu od 218.750,00 kn.

 

Nalaže se predloženiku da u roku od 15 dana predlagatelju isplati troškove postupka u iznosu od 100,00 kn."

 

Protiv ovog rješenja žali se predloženik pobijajući isto u cijelosti zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje u tekstu: ZPP) uz žalbeni prijedlog da se pobijano rješenje preinači shodno žalbenim razlozima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Na žalbu nije odgovoreno.

 

Žalba nije osnovana.

 

Ispitujući prvostupanjsko rješenje u smislu odredbe članka 365. stavka 2. u svezi s člankom 381. ZPP-a i u vezi s pravnim pravilom iz paragrafa 21 bivšeg Zakona o sudskom vanparničnom postupku za Kraljevine Jugoslavije ("Službene novine Kraljevine Jugoslavije" broj 45-175/1934 od 1. kolovoza 1934., dalje: ZSVP) koje se primjenjuje na temelju odredbe članka 1. i 2. Zakona o načinu primjene pravnih pravila donesenih prije 6. travnja 1941. ("Narodne novine" broj 73/91), ovaj sud je utvrdio da u prvostupanjskom postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti.

 

Predmet diobe među strankama jest razvrgnuće suvlasništva nekretnine označene kao čest. zem. 34. upisane u Z.U. 41 za k.o. G., u naravi kuća koja se sastoji od prizemlja s pomoćnim prostorijama i okućnicom te prvog kata koji nije uređen, anagrafske oznake G., i to isplatom u skladu s odredbom članka 51. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 i 81/15, dalje u tekstu: ZV), s obzirom da je to jedini dom predlagatelja, i obzirom na veličinu suvlasničkog dijela predlagatelja od ¾, a predloženika od ¼.

 

Po provedenom postupku sud prvog stupnja utvrdio je slijedeće relevantne činjenice:

 

- da predmetna nekretnina označena kao čest. zem. 34 Z.U. 41 k.o. G. predstavlja izvanknjižno vlasništvo predlagatelja R. K. za ¾ dijela od cjeline te predloženika D. K. za ¼ dijela, sve temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu broj O-1531/02 od 26.kolovoza 2005. i presude Općinskog suda u Splitu broj Pst-846/11 od 28.studenog 2012.,

 

- da je predmetna nekretnina ozakonjena rješenjem o izvedenom stanju Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje klasa UP/I-361-02/13-01/2935 od 26.kolovoza 2014. po prijedlogu predlagatelja R. K., po čijem zahtjevu i o čijem trošku je proveden postupak legalizacije;

 

- da predlagatelj na predmetnoj nekretnini ima prijavljeno prebivalište od 2.svibnja 2011., a prethodno je bio prijavljena na adresi u S., , što proizlazi iz uvjerenja o prebivalištu Ministarstva 511-12-19-168-13588/2017 od 20.studenog 2017.;

 

- da su stranke su u lošim međuljudskim odnosima i među njima su se vodili postupci u vezi prava na nasljedstvo, razvrgnuća suvlasničke zajednice na stanu u S., koji je okončan prodajom tog stana i diobom novca te iseljenjem predlagatelja iz tadašnjeg doma,

 

- da predlagatelj ima 76 godina života, boluje od šećerne i srčane bolest, te je u stanju permanentnog tugovanja i žalovanja zbog tragične pogibije sina G. K., koji je stradao u Domovinskom ratu.

 

- da je predlagatelj zajedno sa svojom suprugom, pok. J. K., gradio ovu nekretninu te je vlasništvo stekao za 1/2 dijela građenjem za vrijeme trajanja bračne zajednice, a ¼ dijela je stekao nasljeđivanjem te je pretežni vlasnik ove nekretnine, odnosno njegov suvlasnički udio je veći od predloženikovog jer on u suvlasničkoj zajednici participira za 3/4 od cjeline ili 75%, a predloženik ima 1/4 ili 25%;

 

- da je jedna nekretnina u suvlasništvu stranaka u istom omjeru, a radilo se o stanu u S., koji je predstavljao predlagateljev dom, prodana je a novac podijeljen te je na taj način predlagatelj ostao bez dotadašnjeg doma;

 

- da je sada predlagatelj nastanjen i prebiva u predmetu diobe i to predstavlja njegov dom;

 

- da je geodetskim vještačenjem utvrđeno je da zemljište na kojem je izgrađena kuća ima površinu od 325 m2, a da kuća ima tlocrtnu površinu 98 m2, dok šupa ima površinu od 16 m2, a uređena okućnica – vrt ima površinu od 201 m2;

 

- da je tržišna vrijednost predmetne nekretnine u trenutku procjene 875.000,00 kn odnosno 117.000,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti,

 

- da prema mišljenju vještaka, bez bitnog smanjenja vrijednosti posebnih dijelova nekretnine, nije moguća geometrijska dioba, drugim riječima, geometrijska dioba bi bila moguća jedino uz bitno smanjenje vrijednosti nekretnine.

 

Temeljem navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je pozivom na odredbu članka 51. stavka 1. ZV-a odredio razvrgnuće isplatom na način da nekretnina u cijelosti pripadne u samovlasništvo predlagatelju uz obvezu predlagatelja da isplati predloženiku na ime vrijednosti njegovog suvlasničkog dijela iznos od 218.750,00 kn.

 

U takvim okolnostima, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da je predlagatelj učinio vjerojatnim da za razvrgnuće isplatom postoje osobiti razlozi koji u okolnostima konkretnog slučaja predlagatelju daju za pravo da upravo njemu pripadne predmetna nekretnina u cijelosti time da isplati predloženiku novčani iznos koji mu pripada s obzirom na njegov suvlasnički dio.

 

Naime, prema odredbi članka 51. stavka 1. ZV-a suvlasnik ima pravo na razvrgnuće isplatom ako je to posebno određeno zakonom ili pravnim poslom ili ako učini vjerojatnim da za to postoji osobito ozbiljan razlog pa će sud odrediti da mu pripadne stvar u cijelosti, a da on ostalim suvlasnicima isplati vrijednost njihovih dijelova u roku koji će sud odrediti prema okolnostima.

 

Prema tome suvlasnik koji u postupku sudskog razvrgnuća zahtjeva razvrgnuće suvlasništva na temelju članka 51. ZV-a, njegovo pravo na razvrgnuće isplatom nije određeno ni zakonom, ni pravnim poslom, pa stoga isti treba učiniti vjerojatnim postojanje osobito ozbiljnog razloga zato da cijela stvar pripadne upravo njemu u vlasništvo.

 

Prema ocjeni ovog žalbenog suda u cijelosti se prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da postoji trajni karakter, odnosno trajna veza predlagatelja i predmetne nekretnine koja se smatra predlagateljevim domom u smislu Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i dodatnih protokola uz tu Konvenciju koju je Republika Hrvatska ratificirala te se u Hrvatskoj primjenjuje kao izvor prava.

 

Republika Hrvatska ratificirala je Europsku Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda 7. studenog 1997. i ona je dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske, a po pravnoj snazi iznad hrvatskih zakona. Pravo na dom u značenju koje mu daje konvencija izvodi se iz članka 34. stavka 1. u svezi članka 35. i članka 16. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske prema kojima je dom nepovrediv, svakom se jamči štovanje i pravna zaštita njegovog osobnog i obiteljskog života, a svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju.

 

U konkretnom slučaju predlagatelj je ostvario dovoljno jaku, stvarnu i trajnu (kontinuiranu) povezanost s predmetnom nekretninom, obzirom da mu je ista jedini dom. Suprotstavljeni interesi stranaka regulirani su zakonom kroz pravo jednog suvlasnika na diobu isplatom, a predloženik svoje pravo ostvaruje primitkom tržišne vrijednosti svog suvlasničkog udjela, dok se s druge strane predlagatelju na ovaj način osigurava pravo na dom i zaštitu dostojanstva, odnosno svaka druga mjera bi za njega predstavljala povredu zdravlja i dostojanstva predlagatelja. U tom pravcu u ovom slučaju nema povrede načela razmjernosti i ovakva dioba je pravična.

 

Uostalom, radi se o omjerima suvlasničkih dijelova koji se međusobno bitno razlikuju pa veličina predlagateljeva suvlasničkog dijela po ocjeni ovog suda predstavlja ozbiljan razlog u smislu odredbe članka 51. stavka 1. ZV-a kao i konvencijsko pravo na dom, koji opravdava da predlagatelju pripadne nekretnina u cijelosti u vlasništvo uz obavezu predlagatelja da predloženiku isplati vrijednost njegovog suvlasničkog dijela.

 

S obzirom na izneseno valjalo je na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a u vezi s pravnim pravilom iz paragrafa 21. bivšeg VP-a odbiti žalbu predloženika kao neosnovanu, potvrditi pobijano rješenje i odlučiti kao u izreci.

 

U Splitu 28. veljače 2020.