- 1 -              II Kž 91/2020-4

Broj: II Kž 91/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Zdenka Konjića, predsjednika vijeća, Perice Rosandića i Ane Garačić, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Gradiški Lovreček, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog Z. K., zbog kaznenog djela iz članka 153. stavka 1. u vezi s člankom 152. stavkom 1. i člankom 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17. i 118/18., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika, podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 12. veljače 2020. broj K-96/2019-42, o produljenju istražnog zatvora nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici održanoj 28. veljače 2020.,

r i j e š i o   j e :

Žalba optuženog Z. K. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, nakon izrečene nepravomoćne presude protiv optuženog Z. K., kojom je proglašen krivim zbog kaznenog djela protiv spolne slobode – silovanja u pokušaju iz članka 153. stavka 1. u vezi s člankom 152. stavkom 1. i člankom 34. KZ/11. te na temelju tih zakonskih odredbi osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, na temelju članka 127. stavka 4. u vezi s člankom 131. stavkom 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Nadalje je određeno da istražni zatvor, u koji je optuženiku uračunato vrijeme lišenja slobode od 26. rujna 2019. pa nadalje, može trajati do pravomoćnosti presude, a nakon pravomoćnosti presude najdulje do pravomoćnosti rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora, ali ne dulje od rokova propisanih člankom 133. ZKP/08.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi Z. K. po branitelju, odvjetniku J. P., bez navođenja žalbene osnove, dok iz sadržaja žalbe proizlazi da rješenje pobija prigovorima činjenične naravi. Žalbom predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da prvostupanjsko rješenje preinači na način da istražni zatvor optuženiku zamijeni blažom mjerom iz članka 98. stavka 2. ZKP/08.

Žalba nije osnovana.

Osporavajući osnovanost daljnje primjene mjere istražnog zatvora po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., žalitelj ističe da su, po prvostupanjskom sudu utvrđene činjenice, nedostatne da bi upućivale na neophodnost daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženog Z. K., a zbog opasnosti od iteracije. Pri tome, žalitelj ističe da je od počinjenja kaznenih djela za koja je ranije kažnjavan proteklo više od 20 godina te više od osam godina od izvršenja jedinstvene kazne zatvora na koju je zbog tih djela osuđen, dok kroz to vrijeme optuženik nije kršio zakone.

Protivno tim navodima žalbe, pravilno i potpuno osnovano prvostupanjski sud, prilikom ocjene postoje li i dalje, na strani optuženika, osobite okolnosti koje upućuju na opasnost od ponovnog činjenja istih ili istovrsnih kaznenih djela na slobodi, uzima u obzir njegovu raniju kaznenu osuđivanost. Naime, činjenica da je optuženik prema izvodu iz kaznene evidencije 2004. pravomoćno osuđen za učin kaznenih djela spolnog odnošaja s djetetom iz članka 192. stavka 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11., dalje: KZ/97.), rodoskvrnuća iz članka 198. stavka 3. KZ/97., silovanja iz članka 188. stavka 4. KT/97., bludnih radnji iz članka 193. stavka 2. KZ/97. te zapuštanja i zlostavljanja djeteta ili maloljetne osobe iz članka 213. stavka 1. KZ/97., za koja mu je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 15 godina, dok je sada opet, iako nepravomoćno, oglašen krivim za učin kaznenog djela protiv spolne slobode, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda doista ukazuje da ranije izrečena i izdržana jedinstvena kazna zatvora očito kod njega nije ostvarila očekivani specijalno preventivni učinak. Navedeno svakako predstavlja valjan osnov za zaključak da na strani optuženika postoji opasnost da će na slobodi ponoviti kazneno djelo.

Dovodeći izloženo u vezu s optuženiku terećenim načinom izvršenja kaznenog djela, očitovanim kroz činjenicu da je on, prema činjeničnom opisu djela iz nepravomoćne presude, u vremenu od gotovo šest sati četiri puta fizički nasrnuo na oštećenicu, inače djevojku svog sina, te s njom, sve unatoč njenom protivljenju, nastojao izvršiti spolni odnos, a što doista ukazuje na ustrajnost i upornost u protupravnom postupanju, to i ovaj sud nalazi da sve navedene okolnosti svojom kvalitetom i kvantitetom, govore o realnoj i razborito predvidivoj opasnosti od ponavljanja djela te opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika. Pri tome, kod procjene izloženih okolnosti potpuno je irelevantna žalbom apostrofirana činjenica da s obzirom na činjenicu što oštećenica ne živi u blizini optuženika, ne postoji realna mogućnost da dođe do njihovog ponovnog susreta.

Razmatranjem ranije izloženih okolnosti, osobito činjenice da ni zatvorska kazna u trajanju od 15 godina očito u odnosu na optuženika nije polučila očekivani specijalno preventivni učinak, to pravilnost utvrđenja i ocjene prvostupanjskog suda o postojećoj opasnosti od iteracije kod optuženog Z. K. nije dovedena u dvojbu niti žalbenim navodom kojim se ističe da je dosadašnji boravak u istražnom zatvoru (u kojem se optuženik nalazi od 26. rujna 2019., dakle sada pet mjeseci), u dovoljnoj mjeri utjecao na njegovu svijest da se suzdrži od činjenja bilo kakvih kaznenih djela.

S obzirom na to da se, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, postojeća i kod optuženika realno predvidiva opasnost od ponavljanja djela na slobodi ne može spriječiti kojom drugom blažom mjerom, to je valjano i na zakonu osnovano prvostupanjski sud pobijanim rješenjem protiv optuženog Z. K. produljio istražni zatvor temeljem zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

S obzirom na to da žalbenim navodima nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja, dok ni ispitivanjem istog sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08. nisu nađene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 28. veljače 2019.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Zdenko Konjić, v. r.