- 1 -              II Kž 90/2020-4

Broj: II Kž 90/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Zdenka Konjića kao predsjednika vijeća te Perice Rosandića i Ane Garačić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sande Bramberger Ostoić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog K. D., zbog kaznenog djela iz članka 110. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zadru od 5. veljače 2020. broj Kv I-4/20 (K-28/19), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 28. veljače 2020.,

r i j e š i o   j e:

Odbija se žalba optuženog K. D. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zadru, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog K. D. zbog kaznenog djela ubojstva iz članka 110. KZ/11. i dva kaznena djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11. produljen je istražni zatvor protiv optuženika po osnovama iz članka 123. stavka 1. točaka 1. i 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/20. - dalje: ZKP/08.)

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi K. D. po branitelju, odvjetniku B. R., bez navođenja zakonske osnove, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se "odbije prijedlog državnog odvjetnika za produljenje istražnog zatvora…" uz eventualno određivanje mjera opreza, podredno da se pobijano rješenje ukine i uputi sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Žalba nije osnovana.

Optuženik u žalbi ističe kako drži da u odnosu na njega ne egzistira relevantan stupanj osnovane sumnje, kao osnovne zakonske pretpostavke za određivanje istražnog zatvora. Upućuje, naime, da iz sudskomedicinskog vještačenja provedenog u tijeku postupka, proizlazi da bi se u odnosu na oštećenog M. L. J. i oštećenog D. P. D. radilo o tjelesnim ozljedama, a ne pokušaju ubojstva kako ga se tereti optužnicom. Upire nadalje kako je prvostupanjski sud u pobijanom rješenju u pogledu zakonskih osnova za produljenje istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točaka 1. i 3. ZKP/08. pogrešno zaključio da kod optuženika egzistira, kako opasnost od bijega, tako i opasnost da bi on boravkom na slobodi počinio novo kazneno djelo.

Suprotno izloženim navodima žalbe, prvostupanjski je sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog K. D. iz osnova u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08. Za svoju je odluku dao jasne, određene i dostatne razloge i to, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i one koji se odnose na postojanje posebnih pretpostavki za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Jednako tako, suprotno navodima optuženika, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio, a potom i iznio razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud iz kojih razloga drži da se svrha istražnog zatvora kod optuženika ne može ispuniti mjerama opreza.

Iako žalitelj dovodi u pitanje opstojnost osnovane sumnje na njegovoj strani, ocjenjujući kako je provođenjem dokaza ista anulirana, ovaj drugostupanjski sud drži kako je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da osnovana sumnja da je optuženi K. D. počinio inkriminirana mu kaznena djela postoji, obrazlažući da ista proizlazi iz potvrđene optužnice i prikupljenih dokaza na kojima se ona temelji i koji su navedeni i obrazloženi u toj optužnici. Pri tome se upućuje optuženik, kako je za produljenje istražnog zatvora dostatan odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je optuženik počinio kaznena djela za koja se tereti, koji niti provođenjem dokaza na raspravi nije doveden u pitanje. Osim toga, ocjenu provedenih dokaza na koje upućuje žalitelj, ovlašten je ocjenjivati raspravni sud prilikom donošenja presude u predmetu protiv optuženika.

Žalitelj, nadalje, opetovano dovodi u pitanje zaključak prvostupanjskog suda da na strani optuženika postoje one osobite okolnosti koje upućuju na zaključak da će on puštanjem na slobodu pobjeći i tako postati nedostupan pravosudnim organima Republike Hrvatske. Pri tome upućuje kako okolnosti koje je utvrdio i iznio prvostupanjski sud u tom pogledu ne upućuju na zaključak da je optuženik pokušao pobjeći.

Međutim, suprotno stavu žalitelja, ispravno je prvostupanjski sud ocijenio kako stvarna i neposredna bojazan da će optuženik u slučaju puštanja na slobodu pobjeći i postati nedostupan tijelima kaznenog progona proizlazi iz okolnosti da je on neposredno nakon inkriminiranog događaja pobjegao sa lica mjesta, obrijao glavu kako bi djelomično promijenio osobni izgled, te je uhićen u trenutku pokušaja napuštanja državnog teritorija Republike Hrvatske na međunarodnom aerodromu R. u S. Pri tome je uzeto u obzir i da je optuženik stranac koji ničime nije vezan za teritorij Republike Hrvatske koji je osnovano sumnjiv da je u Republici Hrvatskoj počinio tri kaznena djela – ubojstva i dva ubojstva u pokušaju. Stoga je osnovano protiv optuženog K. D. produljen istražni zatvor iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08.

Nadalje, postojanje konkretne i razborito predvidive bojazni od ponavljanja istih ili sličnih kaznenih djela, kao posebne pretpostavke, prvostupanjski sud ispravno temelji na okolnosti da je optuženik od ranije osuđivana osoba. Usprkos tome što se ranije radilo o kaznenim djelima lakšima od ovih za koja je sada osnovano sumnjiv, ispravno je prvostupanjski sud zaključio da je optuženik osoba od ranije neusklađenog ponašanja sa uobičajenim društvenim normama, a to je protupravno ponašanje i progrediralo ka činjenju težih i pogibeljnijih djela, poput čak tri kaznena djela sa teškim posljedicama za koja je sada osnovano sumnjiv. Imajući u vidu sve navedene okolnosti, to je prvostupanjski sud osnovano optuženom K. D. produljio istražni zatvor i iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Slijedom svega izloženog, a protivno žalbenim prigovorima, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je nužno daljnje produljenje mjere istražnog zatvora protiv optuženog K. D. iz osnove u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08., a radi otklanjanja opasnosti od bijega kao i konkretne i razborito predvidive iteracijske opasnosti utvrđene na njegovoj strani. Ista se svrha, imajući na umu kvalitetu i značaj svih odlučnih okolnosti, za sada ne bi mogla ostvariti niti jednom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08., koje je predložio optuženik.

Žalitelj, ponovno i ovom žalbom, dovodi u pitanje povredu načela razmjernosti, no isto, kako to ispravno utvrđuje prvostupanjski sud, nije povrijeđeno duljinom trajanja istražnog zatvora do sada. Naime, prilikom ocjene o eventualnoj povredi tog načela, sukladno odredbi članka 122. stavka 2. ZKP/08., treba voditi računa o razmjeru između težine počinjenih kaznenih djela, kazni koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku i potrebi određivanja i trajanja istražnog zatvora, a ne, kako to pogrešno drži optuženik, samo imajući u vidu rok maksimalnog trajanja istražnog zatvora iz članka 133. ZKP/08.

Stoga, budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a niti su ostvarene povrede na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 28. veljače 2020.