- 1 -              Poslovni broj: Usž-717/19-4

 

Poslovni broj: Usž-717/19-4

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te  više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja  L. Z., A. Z. i H. Z., svi iz S., koje zastupa opunomoćenik V. S., odvjetnik u S., protiv tuženika Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja Republike Hrvatske, Z., radi utvrđivanja građevinske čestice, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 1UsIgr-159/17-9 od 13. lipnja 2018., na sjednici vijeća održanoj dana 27. veljače 2020.

 

p r e s u d i o   j e

 

1. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 1UsIgr-159/17-9 od 13. lipnja 2018.
2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.

                                         

Obrazloženje

 

              Pobijanom presudom je odbijen tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-350-05/16-08/215,URBROJ: 531-05-2-2-17-2 od 15. veljače 2017., kojim je potvrđeno prvostupanjsko rješenje, KLASA: UP/I-350-05/11-02/0004, URBROJ: 218/01-03-01/09-16-16 od 29. rujna 2016., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za izdavanje rješenja o utvrđivanju građevinske čestice odnosno zemljišta nužnog za redovnu uporabu građevine, za stambenu građevinu, izgrađenu na kat.čest.zem. 8210/4 i 8210/16. k.o. S.

Ujedno su odbijeni sa zahtjevom za naknadu troškova spora.

Tužitelji pobijaju prvostupanjsku presudu u cijelosti, iz svih zakonskih razloga.

Ponavljajući navode žalbe u upravnom postupku i svoje tužbe,  u žalbi u bitnom navode da je u prethodnom upravnom sporu bilo poništeno rješenje o odbijanju zahtjeva za utvrđenje građevinske čestice te da su u novom postupku priložili dokaz da vode postupak legalizacije stambene građevine za koju traže utvrđivanje građevinske čestice pa su mišljenja da je ovaj postupak trebalo prekinuti dok ne ishode rješenje o izvedenom stanju, jer da je postupak legalizacije prethodno pitanje za ovu upravnu stvar. Predlažu usvojiti žalbu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje, a potražuju i trošak sastava žalbe prema Odvjetničkoj tarifi uvećano za pripadni PDV.

Tuženik, iako pozvan, nije odgovorio na žalbu.

Žalba nije osnovana.

 

Iz podataka spisa proizlazi da je prvostupanjskim rješenjem  odbijen zahtjev tužitelja jer se građevinska čestica za objekt koji nije legalan ne može utvrđivati, a okolnost da je u tijeku postupak legalizacije nije prethodno pitanje u ovoj stvari.

S navedenim pravnim stavom u cijelosti je suglasan i ovaj Sud.

Naime, da bi se moglo udovoljiti zahtjevu za utvrđenje građevinske čestice ili zemljišta za redovnu uporabu građevine, mora se raditi o postojećoj građevini izgrađenoj na čestici koja se utvrđuje. Ovo znači da mora biti riječ o građevini koja je izgrađena temeljem potrebnog odobrenja i u skladu s njim ili da je izgrađena prije 15. veljače 1968., a moći će se za konkretnu građevinu utvrđivati tek nakon što tužitelji ishode pravomoćno rješenje o izvedenom stanju, odnosno drugi akt kojim se građevina ozakonjuje.

Navedeno jasno proizlazi iz odredbe članka 157. Zakona o prostornom uređenju („Narodne novine“, broj 153/13.) kojom je određeno da, ako za postojeću građevinu nije utvrđena građevna čestica, odnosno zemljište nužno za redovitu uporabu građevine, a kad je obveza utvrđivanja tog zemljišta, odnosno čestice propisana posebnim zakonom ili kada vlasnik građevine želi promijeniti oblik i veličinu građevne čestice na kojoj je postojeća zgrada u skladu s dokumentom prostornog uređenja, parcelacija građevinskog zemljišta provodi se u skladu s rješenjem o utvrđivanju građevne čestice.

Smatra se da za postojeću građevinu nije utvrđeno zemljište, odnosno građevna čestica nužna za redovnu uporabu građevine ako su na istoj katastarskoj čestici izgrađene dvije ili više građevina koje građevinski, funkcionalno ili tehničko-tehnološki nisu cjelina, ako je građevina izgrađena na katastarskoj čestici čija je površina manja ili veća od površine propisane prostornim planom i ako se radi o zgradi ozakonjenoj sukladno posebnom zakonu.

Zahtjevu za donošenje rješenja o utvrđivanju građevne čestice se prilaže, uz presliku katastarskog plana na kojoj se određuje veličina i oblik građevne čestice, i dokaz da je građevina za koju se utvrđuje građevna čestica postojeća to jest legalno izgrađena, što ovdje nije slučaj.

Zbog toga prigovori tužitelja ne mogu dovesti do drugačijeg rješenja ove upravne stvari.

Sve navedeno pravilno je obrazloženo u rješenju tuženika i uz pravilnu primjenu materijalnog prava zakonito obrazloženo u pobijanoj presudi.

Stoga ovaj Sud ne nalazi razloga za usvajanje žalbe tužitelja.

Tužitelji nisu uspjeli u ovom sporu pa je, sukladno članku 79. stavku 4.  Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17., dalje: ZUS), prvostupanjski sud pravilno  odbio zahtjev za naknadu troška spora, a iz istog razloga je odbijen i njihov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe.

Slijedom svega navedenog, a temeljem članka 74. stavka 1. i 79. stavka 6. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci.

             

             

U Zagrebu,  27. veljače 2020.

                                                                                       

                                                                                                                                                Predsjednik vijeća

                                                                                                                              Evelina Čolović Tomić, v.r.