- 1 -

Broj: Jž-597/2018

 

  

 

 

 

U   I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Siniše Senjanovića kao predsjednika vijeća, te Branke Mašić i Renate Popović kao članica vijeća, uz sudjelovanje Roberta Završkog u svojstvu višeg sudskog savjetnika kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog I.M., zbog prekršaja iz članka 39. stavka 1. točke 1. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima („Narodne novine“, broj 117/03, 71/06, 43/09 i 34/11), odlučujući o žalbi okrivljenog I.M. podnesenoj protiv presude Prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru od dana 11. prosinca 2017., broj: 42.Pp J-3062/16, na sjednici vijeća održanoj 27. veljače 2020.,

 

 

p r e s u d i o j e

 

I.               Žalba okrivljenog I.M. djelomično se prihvaća, te se preinačuje pobijana presuda u odluci o zaštitnoj mjeri, tako da se ukida zaštitna mjera zabrane prisustvovanja svim utakmicama na kojima sudjeluje Hrvatska nogometna reprezentacija i GNK „Dinamo“ s obvezom javljanja u policijsku postaju u trajanju od 1 (jedne) godine.

 

II.     U ostalom pobijanom i nepreinačenom dijelu odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog I.M. i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

 

III.              Temeljem članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18), okrivljenik se oslobađa obveze naknade paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

 

Prvostupanjskom presudom okrivljenik je proglašen krivim i kažnjen zbog prekršaja iz članka 39. stavka 1. točke 1. (ispravno članka 39. stavka 1. točke 3.) Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima činjenično opisanog u izreci iste, te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 2.000,00 kuna.

 

Na temelju članka 32. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane prisustvovanja svim utakmicama GNK “Dinamo“ i nogometne reprezentacije Republike Hrvatske u trajanju od jedne godine s obvezom javljanja u policijsku postaju. 

 

Protiv te presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o kazni i zaštitnoj mjeri. Navodi u bitnom, da nikada nije kažnjavan i da je od počinjenja djelo u međuvremenu prošlo vrijeme dulje od trajanja mjere, pa mjera nema više svoju svrhu. dodaje da navedeni prekršaj vrši počinitelj koji posjeduje ili konzumira alkoholna pića ili pića koja sadrže više od 6% alkohola, no sud umjesto pravilnog opisa izriče mjeru za kojom više nema potrebe, predlažući da se njegova žalba prihvati.

 

Žalba je djelomično osnovana.

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Razmotrivši povodom žalbe okrivljenika odluku o izrečenoj kazni, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao odgovarajuću kaznu, pravilno utvrdivši sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu na vrstu i mjeru kazne, te je okrivljeniku izrekao kaznu primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

 

Ovaj sud nalazi da kazna izrečena u iznosu posebnog minimuma novčane kazne propisane za to djelo prekršaja nije previsoka. Naime, za predmetni prekršaj je propisana novčana kazna u rasponu od 2.000,00 do 15.000,00 kuna ili alternativno kazna zatvora u trajanju do 30 dana, a odlučivši se za blažu sankciju – minimalnu novčanu kaznu, evidentno je prvostupanjski sud uzeo u obzir sve olakotne okolnosti na strani okrivljenika.

 

Imajući u vidu prirodu i težinu počinjenog djela prekršaja, kao i sve vidove zakonske svrhe kažnjavanja, izrečena novčana kazna nije previsoka, te je zadovoljavajuće obrazložena. Po ocjeni ovog Suda, upravo ovako izrečena novčana kazna je primjerena i dostatna okolnostima počinjenog prekršaja, ličnosti okrivljenika i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, držeći da se kako opća svrha kažnjavanja iz članka 6. Prekršajnog zakona, tako i svrha kažnjavanja iz  članka 32. istog Zakona, ne bi mogla postići nižom novčanom kaznom.

 

Također, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik se upozorava da, ako na način i u roku za plaćanje novčane kazne određenom u izreci pobijane presude, a računajući od dana primitka ove drugostupanjske presude, plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena.

 

Nadalje, ispitujući odluku prvostupanjskog suda, u odnosu na izrečenu mu zaštitnu mjeru zabrane prisustvovanja svim utakmicama GNK “Dinamo“ i nogometne reprezentacije RH na području RH u trajanju od jedne godine, ovaj Sud drži da u konkretnom slučaju nema potrebe za primjenom iste.

 

Po ocjeni ovog Suda, uzimajući u obzir sve okolnosti događaja – činjenicu da osim okrivljenikove alkoholiziranosti tijekom dolaska na utakmicu nije bilo nasilnog ili drugog protupravnog ponašanja s njegove strane kao i protek vremena od počinjenja djela, te cijeneći sve olakotne okolnosti u njihovoj ukupnosti, vrednujući razmjere i objektivnu težinu djela u smislu cjelovite koncepcije svrhe kažnjavanja i analitičkog postupka pri sudskom odmjeravanju sankcije, u konkretnom slučaju nema potrebe za egzistiranjem zaštitne mjere zabrane prisustvovanja športskim natjecanjima.

 

Temeljem članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona, žalitelj je oslobođen obveze naknade paušalnog iznosa troškova ovog žalbenog postupka.

 

Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

 

U Zagrebu, 27. veljače 2020.

      Zapisničar:                                                                                  Predsjednik vijeća:

                                                                                                            

Robert Završki, v. r.                                                                         Siniša Senjanović, v.r.

 

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.