1              Poslovni broj Gž-210/2020-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-210/2020-2

 

 

 

R E P U B L I K A    H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

              Županijski  sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Krunoslave Dropulić, kao predsjednika vijeća, Drage Grubeše, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Snježane Androš, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I.K.R., OIB …, B.R., OIB …, L.R., OIB … i A.R., OIB …, svi zastupani po punomoćniku odvjetnici J.M., protiv tuženika D.R., OIB …, zastupanog po punomoćniku odvjetnici M.L., radi utvrđenja prava vlasništva, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Hrvatskoj Kostajnici br. P-51/2019-7 od 12. studenog 2019., u sjednici vijeća održanoj 27. veljače 2020.,

 

 

r i j e š i o    j e

 

              Žalba tuženika se uvažava, ukida se presuda Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Hrvatskoj Kostajnici br. P-51/2019-7 od 12. studenog 2019. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              Trošak žalbe ostavlja se za konačnu odluku.

 

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

"I              Utvrđuje se da su tužitelji I.K.R. iz …, OIB …, B.R. iz …, OIB …, L.R. iz …, OIB …, A.R. iz …, OIB …, stekli pravo suvlasništva svaki u 1/5 dijela nekretnine upisane u:

- z.k.ul. … k.o. … koja se sastoji od:

k.č.br….               KUĆA I DVORIŠTE                                           od 295m2

                            KUĆA BEZ LOKACIJSKE I UPORABNE

                            DOZVOLE U UFINCU                                          od 109m2

                            DVORIŠTE U UFINCU                                          od 150m2

što je tuženik D.R. iz … OIB … dužan priznati i tužiteljima izdati tabularnu ispravu podobnu za nesmetani upis prava suvlasništva na naprijed navedenoj nekretnini na ime i za korist tužitelja u zemljišnim knjigama Općinskog suda u …, Stalne službe u …, a koju će ispravu u protivnom zamijeniti ova presudu, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

 

II              Tuženik D.R., dužan je tužiteljima I.K.R., B.R., L.R. i A.R., naknaditi troškove parničnog postupka u visini od 4.875,00 kn (četiri tisuće osam stotina sedamdeset pet kuna), sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana."

 

Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN br. 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19.), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda i prizna trošak sastava žalbe.

 

              Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

              Žalba je osnovana.

 

              Prvostupanjski sud je prihvatio zahtjev tužitelja za utvrđenjem da su stekli pravo suvlasništva na jednake dijelove (svako u 1/5 dijela), na nekretnini upisanoj u zk.ul.br. … k.o. …, kč.br. …, or. sa 180 m2 u …, te kč.br. … kuća i dvor u Ufincu sa 259 m2, i svoju odluku o prihvaćanju tužbenog zahtjeva utemeljio na odredbama čl. 9. st. 1. i čl. 10. st. 2. Zakona o područjima posebne državne skrbi (NN br. 86/08, 57/11, 51/13, 148/13, 76/14, 18/15. – dalje: ZPPDS) polazeći od zaključaka da tuženiku Ugovorom o darovanju nekretninama zaključenim … sa Republikom Hrvatskom – Ministarstvo mora, turizma, prometa i razvitka na temelju Uredbe o darovanju stanova i kuća u vlasništvu Republike Hrvatske na područjima posebne državne skrbi Hrvatskim braniteljima te članovima obitelji poginulih, zatočenih ili nestalih Hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata (NN br. 153/05.) – dalje: Uredba, nije darovan samo za zadovoljavanje stambenih potreba tuženika, već i za zadovoljavanje stambenih potreba svakog člana obitelji koji je u Ugovoru o darovanju upisan kao član njegovog obiteljskog domaćinstva, da je Uredba o darovanju stanova (NN br. 153/05.), samo podzakonski propis donesen na temelju ZPPDS, te da tuženik nije dokazao status Hrvatskog branitelja.

 

              Razmatrajući prigovore koje je tuženik istakao u tijeku postupka i u žalbi, ovaj sud smatra da je se zaključci i pravna shvaćanja prvostupanjskog suda, za sada, ne mogu prihvatiti pravilnim.

 

              Prvostupanjski sud je propustio razmotriti da je u čl. 4. st. 2. Uredbe (NN br. 153/05.), propisano da se na Ugovor o darovanju iz čl. 1. ovog članka primjenjuje samo odredba čl. 14. Zakona o područjima posebne državne skrbi (NN br. 26/03. – pročišćeni tekst i 42/05.). Čl. 14. ZPPDS (NN br. 26/03., 42/05.), regulira samo pitanje plaćanja poreza fizičkih osoba s prebivalištem u području posebne državne skrbi kojima su darovane nekretnine koje se nalaze na tom području.

 

              Nastavno, kako se to ispravno prigovara u tijeku postupka, te u žalbi, prvostupanjski sud je propustio razmotriti da je čl. 9. i čl. 10a. ZPPDS, stupio na snagu tek donošenjem Novele ZPPDS (NN br. 57/11.), tj. kada je tuženik već stekao vlasništvo darovanjem na temelju Uredbe i ZPPDS i Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (NN br. 174/04.).

 

              Uredba o darovanju stanova je uredba sa zakonskom snagom, a tuženik nije morao dokazivati činjenicu da ima svojstvo hrvatskog branitelja, jer je to priznata činjenica. Stoga, se ispravno upire u žalbi da Uredba o darovanju stanova nije podzakonski propis ZPPDS (NN br. 86/08.),  kako iz razloga što se radi o uredbi sa zakonskom snagom, tako i iz razloga što Uredba iz 2005. ne može biti podzakonski propis ZPPDS (NN br. 86/08.), jer ZPPDS/08. nije u to vrijeme niti bio na snazi.

 

              Pravo stanovanja tužitelja, po ocjeni ovog suda ne može se pretvoriti u pravo suvlasništva. Pravo stanovanja članova obitelji osobe kojoj je kuća darovana na temelju njegovog osobnog statusa hrvatskog branitelja, je od značaja samo u parnici za iseljenje i predaju u posjed.

 

              Zbog toga je osnovana žalba tuženika zbog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

             

              Iz iskaza I-tužiteljice i tuženika proizlazi da su tijekom trajanja bračne zajednice od 1993. do 2018. izvršila znatna ulaganja u kuću iz bračne stečevine. Budući parnični sud nije vezan za pravni osnov tužbe, prvostupanjski sud će u nastavku postupka raspraviti da li je osnovan zahtjev tužiteljice da se utvrdi suvlasnicom do 1/5 dijela darovane kuće.

 

              U nastavku postupka prvostupanjski sud će polazeći iz razloga iz odluke ovog suda raspraviti sva sporna pitanja na koja je ukazano u odluci ovog suda i donijet novu i na zakonu osnovanu odluku.

 

              Odluka o trošku žalbe temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

 

              Temeljem čl. 370. ZPP, valjalo je odlučiti kao u izreci odluke.

 

 

Osijek, 27. veljače 2020.

 

 

 

 

                                                                                                  Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

                                                                                                                              Blaženka Vuletić