1

Poslovni broj: UsImio-396/19-8

 

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

     UPRAVNI SUD U SPLITU

      Put Supavla 1

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

R J E Š E N J E

 

              Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Mireli Valjan-Harambašić, te Milki Škaro Grozdanić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja S.D., zastupanog po opunomoćenici S.Š.M., odvjetnici u S., protiv tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1, zastupanog po Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, Split, Gundulićeva 29a, radi utvrđivanja statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida (HRVI) iz Domovinskog rata, nakon usmene i javne rasprave, zaključene 20. veljače 2020., objavom odluke temeljem čl. 61. st. 5. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17), 27. veljače 2020.,

 

p r e s u d i o   j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, Klasa: UP/II-562-02/19-01/10, Urbroj: 522-05/1-1-1-19-4 od 5. studenog 2019.

                                                          i

 

                                                              r i j e š i o   j e

 

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora, kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

              Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, Klasa: UP/II-562-02/19-01/10, Urbroj: 522-05/1-1-1-19-4 od 5. studenog 2019. odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja S.D.Ž, Službe za društvene djelatnosti, Odjela za hrvatske branitelje iz Domovinskog rata, Klasa: UP/I-562-02/18-01/233, Urbroj: 2181-04-03-18-5 od 27. studenog 2018. Citiranim prvostupanjskom rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za priznavanje statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata, uz obrazloženje da nije dostavio dokaz koji propisuje Zakon o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji za priznavanje tog statusa.

              Tužitelj je pravovremeno podnio tužbu protiv osporenog rješenja tuženika pobijajući zakonitost istog u cijelosti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede pravila postupka. Tužitelj u tužbi ističe da se u obrazloženju osporenog rješenja između ostalog navodi da „temeljem utvrđenja svih činjeničnih i pravnih pitanja tužitelj ne ispunjava uvjete za priznavanje statusa HRVI iz Domovinskog rata s obzirom da nije dokazao da je ozljeda zadobivena dana 23. kolovoza 1992. godine nastala pod okolnostima propisanim odredbom iz čl. 3. st. 2. u vezi čl. 180. st. 1. toč. d) Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj: 121/17, u daljnjem tekstu: Zakona), te da žalbeni navodi tužitelja nisu od utjecaja na drukčije rješavanje ove upravne stvari“, slijedom čega je žalba odbijena kao neosnovana, za koji zaključak je tužitelj ustvrdio da je pogrešan i u suprotnosti sa citiranim Zakonom. Navodi da je tužitelj hrvatski branitelj iz Domovinskog rata koji je stradao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Smatra da je iz priloženih dokaza izveden pogrešan zaključak tuženika iz pobijanog akta da ozljeda od 23. kolovoza 1992. nije nastala pod okolnostima iz čl. 3. st. 2. Zakona. Pojašnjava da je tužitelj kao pripadnik Hrvatske vojske, Postrojbe 72 bojne … dana 23. kolovoza 1992. zadobio tjelesnu ozljedu padom sa motora, ispred vojarne „L.“ prilikom povratka sa bojišta. Navodi da je ozljedu zadobio prilikom povratka s bojišta na kojem je proveo čitav svoj ratni put, te zaključuje da je ozljedu zadobio sudjelovanjem u obrani u smislu odredbe čl. 3. st. 2. Zakona. Stradavanje pod okolnostima iz čl. 3. st. 2. Zakona, a sukladno odredbi iz čl. 180. Zakona dokazuje se potvrdom izdanom od nadležne postrojbe Oružanih snaga Republike Hrvatske i ostalih izrijekom navedenih tijela. Ustvrdio je i da je dostavio potvrdu o stradavanju, a koju da je izdala nadležna postrojba Oružanih snaga i to baš 72. bojne …. Temeljem navedenog, a suprotno navodima iz pobijanog rješenja, smatra da ispunjava sve zakonom propisane uvjet za priznavanje statusa HRVI. Slijedom iznesenog predlaže da sud nakon provedenog postupka poništi osporeno rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje i sam riješi upravnu stvar, a podredno da poništi osporeno rješenje tuženika i naloži prvostupanjskom tijelu da u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti presude donese rješenje kojim se tužitelju priznaje status HRVI  s danom podnošenja zahtjeva.  Zatražio je i naknadu troškove upravnog spora.

              Tuženik u dostavljenom odgovoru na tužbu ističe kako je drugostupanjsko rješenje koje se tužbom pobija u cijelosti pravilno i zakonito, budući da tužitelj tijekom postupka nije dokazao da je ozljeda zadobivena 23. kolovoza 1992. godine nastala pod okolnostima propisanim odredbom čl. 3. st. 2. u vezi s čl. 180. st. 1. točka d) Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji, te tužitelj ne ispunjava zakonske uvjete za priznavanje statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata, slijedom čega je njegov zahtjev ispravno odbijen. Slijedom navedenog, a budući da je osporeno rješenje tuženika pravilno i zakonito, predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

Sud je 20. veljače 2020. održao javnu raspravu, te je strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17- dalje: ZUS-a) dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora, na koju raspravu je pristupio tužitelj uz opunomoćenicu, dok na istu nije pristupio uredno pozvani tuženik, stoga je Sud sukladno ovlaštenju iz članka 39. stavak 2. ZUS-a raspravu održao u odsutnosti uredno pozvanog tuženika.

Sud je odbio prijedlog tužitelja za provođenjem dokaza saslušanjem tužitelja u svojstvu stranke te saslušanjem tadašnjeg zapovjednika Z.Č. u svojstvu svjedoka kao suvišne, jer se provedbom istih ne bi utvrdile činjenice relevantne za predmetni upravni spor.

Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje, te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog spora. Stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.

Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno odredbi članka 55. stavak 3. ZUS-a, ovaj Sud utvrdio je da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

Predmetni postupak pokrenut je zahtjevom tužitelja od 4. travnja 2018. za utvrđivanjem statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata.

             Prema članku 179. stavku 1. točki e) Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj: 121/17, u daljnjem tekstu: ZHBDR-a) status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata na temelju ranjavanja ili ozljede utvrđuje se u upravnom postupku na temelju urednog zahtjeva hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata i dokaza iz ovoga Zakona nakon nalaza i mišljenja tijela vještačenja iz članka 181. stavka 1. ovoga Zakona

Odredbom članka 3. stavkom 2. ZHBDR-a, propisano je da se pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

             Prema pak odredbi čl. 180. st. 1. točki d) ZHBDR-a, činjenica da je rana, ozljeda, bolest, pogoršanje bolesti, odnosno pojava bolesti ili smrtno stradavanje nastupilo pod okolnostima iz čl. 3. st. 2. dokazuje potvrdom o stradavanju hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata koju je izdala nadležna postrojba Oružanih snaga Republike Hrvatske, nadležno tijelo ministarstva nadležnog za obranu, policijska uprava ministarstva nadležnog za unutarnje poslove, odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove u sjedištu u kojoj se navodi pripadnost postrojbi, vrijeme, mjesto i opis uzroka i okolnosti kojima je hrvatski branitelj ranjen ili ozlijeđen.

             Spisu tuženika prileži potvrda izdana od Hrvatske vojske, ,,, … S., … od 18. studenog 1992., iz koje je razvidno da je S.D., ovdje tužitelj, dana 23. kolovoza 1992., kao pripadnik pričuvnog sastava hrvatske vojske za vrijeme povratka sa službe na putu za kuću, ispred vojarne „L.“ u S. pao sa motora pri čemu je zadobio ozljedu desne noge.

             Spisu tuženika prileži i očitovanje Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Glavnog stožera OS RH, Hrvatske kopnene vojske, 4. korpusa HKoV, … od 26. lipnja 2006., kojom obavještavaju prvostupanjsko tijelo da nisu u mogućnosti izdati potvrdu o okolnostima stradavanja za tužitelja, jer se njegova ozljeda nije dogodila pod okolnostima iz članka 2. stavak 2. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji.

           Nadalje, spisu prileži rješenje Ministarstva obrane Republike Hrvatske Klasa: U/II-562-02/06-1701/996, Urbroj. 519-04/2-2-06-4 od 8. prosinca 2006., kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja Odsjeka za hrvatske branitelje iz Domovinskog rata S. od 10. srpnja 2006., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za priznavanje statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata, a koji je podnio 30. prosinca 2005. Protiv tog rješenja tužitelj je podnio tužbu, koja je odbijena presudom Upravnog suda RH (sada Visokog upravnog suda RH), Broj: Us-935/2007-4 od 3. prosinca 2009.

Postupajući po predmetnom zahtjevu prvostupanjsko tijelo zaključkom Klasa: UP/I-562-02/18-01/233, Urbroj: 2181-04-03-18-5 od 27. studenog 2018. pozvalo je tužitelja da dopuni zahtjev na način da dostavi novu potvrdu o okolnostima stradavanja iz koje će biti razvidno da je stradavanje nastalo pod okolnostima u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a tužitelju je određen rok od petnaest dana za dostavu iste.

 

Tužitelj je prvostupanjskom tijelu dostavio podnesak nazvan – Potvrda o stradavanju, koji je potpisan po bojniku Z.Č., pomoćniku zapovjednika 72 bojne …, ovjeren po javnom bilježniku V.B., pod brojem OV-4431/2018 od 8. studenog 2018., u kojem je imenovani potvrdio da je tužitelj 23. kolovoza 1992., kao pripadnik Hrvatske vojske 72 borbene bojne … … … S., ispred ratne luke L. doživio stradavanje - povređivanje za vrijeme povratka sa službe na putu za kuću u predmetnom udesu, padu sa motora, pa da je isti nesporno stekao status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata.

Prvostupanjskim rješenjem odbijen je predmetni zahtjev tužitelja, uz obrazloženje da je tužitelju priznat status mirnodopskog vojnog invalida temeljem ozljede zadobivene dana 23. kolovoza 1992. padom sa motora i za vrijeme povratka sa službe na putu za kuću, te je cijeneći i dostavljeni podnesak od 8. studenog 2018., utvrđeno da isti nije službena potvrda ovlaštenog tijela, te da tužitelj nije dostavio dokaz propisan ZHBDR-om za priznavanje traženog statusa, sukladno odredbi članka 180. stavku 1. točki d) ZHBDR-a, protiv kojeg rješenja je tužitelj izjavio žalbu.

Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja, a u obrazloženju istog ocijenjeni su neosnovanim žalbeni navodi da tužitelju temeljem priloženih dokaza u spisu pripada status HRVI iz Domovinskog rata, jer isti nisu dokazi propisani člankom 180. stavkom 1. točkom d) ZHBDR, uz utvrđenje da tužitelj nije dokazao da je predmetna ozljeda od 23. kolovoza 1992. nastala pod okolnostima propisanim odredbom članka 3. stavak 2. ZHBDR-a.

Neosnovano tužitelj smatra da mu se traženi status HRVI ima priznati temeljem potvrde Hrvatske vojske, … … S., … od 18. studenog 1992., jer je iz podataka spisa razvidno kako je u pravomoćno dovršenom postupku temeljem te potvrde tužitelju priznat status mirnodopskog vojnog invalida.

Nadalje, imajući u vidu podnesak - potvrdu od 8. studenog 2018., po ocjeni ovog suda, u provedenom upravom postupku pravilno je utvrđeno da ista nije službena potvrda ovlaštenog tijela, odnosno da ista nije izdano po nadležnom javnopravnom tijelu, sukladno odredbi članka 159. Zakona o općem upravnom postupku  (Narodne novine, broj: 47/09), već je istu izdala privatna osoba – Z.Č., pa ista nije dokaz u smislu članka 180. st 1. točke d) ZHBDR-a, temeljem koje bi se tužitelju osnovano mogao priznati traženi status. Neovisno o navedenom, imajući u vidu sadržaj te potvrde razvidno je da ozljeda tužitelja od 23. kolovoza 1992. nije nastala pod okolnostima koje ima u vidu članak 3. stavak 2. ZHBDR-a, već je tužitelj istu zadobio stradavanjem u prometnoj nezgodi.

Stoga nije bilo zakonske osnove da tuženik i prvostupanjsko tijelo tužitelju utvrde traženi status, jer isti nije dostavio potvrdu o stradavanju koju je izdalo nadležno tijelo sukladno odredbi članka 180. st. 1. točki d) ZHBDR-a, a iz koje bi bilo razvidno da je tužitelj ozlijeđen pod okolnostima iz čl. 3. st. 2. ZHBDR-a.

           Slijedom svega navedenog, imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje, rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje su zakonita i pravilna.

Nastavno tomu, po ocjeni ovog suda, u postupku koji je prethodio ovom sporu činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno, pri čemu nisu povrijeđena pravila postupka, te je pravilno primijenjeno materijalno pravo, a prigovori tužitelja nisu od utjecaja na drugačije odlučivanje u ovom upravnom sporu.

Stoga, a budući da je rješenje tuženika zakonito, valjalo je, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

Naposljetku, s obzirom da sukladno odredbi čl. 79. st. 4. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao u izreci rješenja.

 

U Splitu, 27. veljače 2020.

S U T K I N J A

 

Mirela Valjan-Harambašić

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i odluke o troškovima spora dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske. (čl. 66. i 79. stavak 7. ZUS-a).

 

 

DNA:

-          tužitelju, po opunomoćenici S.Š.M., odvjetnici u S., uz zapisnik o objavi;

-          tuženiku Ministarstvu hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, po Županijskom državnom odvjetništvu u S., S., uz zapisnik od 20. veljače 2020. i uz zapisnik o objavi;

-          u spis broj UsImio-396/19.

 

Rj. I. Sukladno odluci sa sjednice Visokog upravnog suda RH od 15. listopada 2012., u upravnim sporovima koji se vode radi priznavanja statusa hrvatskog branitelja i HRVI iz Domovinskog rata ne plaćaju se sudske pristojbe,

    II. Spis kal 30 dana.