Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-2168/19-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja L. B., M. S., S. I. i I. S., svi iz Z., koje zastupa opunomoćenik D. L., odvjetnik u Z., protiv tuženika Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja Republike Hrvatske, Z., radi izdavanja rješenja o izvedenom stanju, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj:UsI-3580/17-7 od 22. studenog 2018., na sjednici vijeća održanoj dana 27. veljače 2020.
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj:UsI-3580/17-7 od 22. studenog 2018.
Obrazloženje
Pobijanom presudom je odbijen tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-361-05/17-26/975, URBROJ: 531-05-2-2-1-17-2 od 23. listopada 2017., kojim je potvrđeno prvostupanjsko rješenje Grada Z., Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odjela za graditeljstvo, Prvog područnog odsjeka za graditeljstvo, KLASA: UP/I-350-05/2013-007/1396, URBROJ: 251-13-22/210-2015-7 od 30. lipnja 2015., kojim je odbačen zahtjev tužitelja za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za nezakonito izgrađenu zgradu, na k.č.br. 466 k.o. M. u Z., III P. 1.
Ujedno su odbijeni sa zahtjevom za naknadu troškova spora.
Tužitelji pobijaju prvostupanjsku presudu u cijelosti, iz svih zakonskih razloga, jer da obrazloženje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, jer je u presudi izražen stav da tužitelji ne mogu tražiti ozakonjenje svojih posebnih dijelova zato što je za cijelu zgradu izdano rješenje o izvedenom stanju pa je stvar riješena. Pita se kako treća osoba može legalizirati građevinu koju vlasnik ne želi legalizirati i tako mu nametati troškove, a da vlasnik u tom postupku uopće ne sudjeluje. Smatraju da ne postoji zakonska zapreka da se postupak ozakonjenja provede ponovno na zahtjev druge osobe, one koja u prethodnom postupku nije sudjelovala. Predlaže poništiti osporenu presudu.
Tuženik, iako pozvan, nije odgovorio na žalbu.
Žalba nije osnovana.
Iz podataka spisa proizlazi da je prvostupanjskim rješenjem odbačen zahtjev tužitelja jer je za zgradu u kojoj se nalaze posebni dijelovi (stanovi) tužitelja već doneseno rješenje o izvedenom stanju, koje je pravomoćno.
Prema članku 10. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ("Narodne novine", broj 86/12., 143/13., 65/17., dalje: ZPNIZ), postupak za donošenje rješenja o izvedenom stanju pokreće se na zahtjev stranke koji se predaje nadležnom upravnom tijelu, a odredbama članaka 11. do 15. ovog Zakona propisani su obvezni dokumenti koji se moraju priložiti zahtjevu.
U upravnom postupku stranka je fizička ili pravna osoba na zahtjev koje je pokrenut postupak, protiv koje se vodi postupak ili koja radi zaštite svojih prava ili pravnih interesa ima pravo sudjelovati u postupku (članak 4. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09., dalje ZUP).
U odredbama ZPNIZ-a nema odredbi koje bi definirale osobu ovlaštenu za pokretanje postupka ozakonjenja bespravno izgrađenih građevina, nisu propisana nikakva ograničenja niti uvjeti u pogledu osobe koja može podnijeti zahtjev za donošenje predmetnog rješenja pa je za zaključiti da s tim u vezi nema nikakvih ograničenja i da isti može podnijeti svaka zainteresirana osoba.
Međutim, ako je o upravnoj stvari pravomoćno odlučeno, više nema uvjeta za ponovno pokretanje iste vrste postupka s istom svrhom za isti predmet postupka, jer je to protivno načelu učinkovitosti i načelu stečenih prava stranke iz članaka 10 i 13. ZUP-a, a proizlazi i iz odredbe članka 129. ZUP-a, koja omogućuje poništavanje ili ukidanje upravnog rješenje pod uvjetom da je pravomoćnim rješenjem drugačije riješena ista stvar.
Prema tome, obzirom da je o konkretnom zahtjevu (pravu) stranke već odlučeno u dovršenome upravnom postupku te je za istu građevinu pravomoćnim rješenjem stranci odobreno ozakonjenje, podnesak kojim druga stranka ponovno traži ozakonjenje iste građevine, ne može se smatrati zahtjevom kojim se inicira novi upravni postupak, već ga treba odbaciti pozivom na odredbu članka 41. stavak 2. ZUP-a.
Slijedom navedenog, ocjenjujući zakonitost osporene presude u odnosu na žalbene navode, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjska presuda u cijelosti zakonita te je njome osnovano ocijenjeno zakonitim tuženikovo rješenje, kojim je odbijena žalba na pravilno i zakonito rješenje o odbačaju zahtjeva tužitelja za ozakonjenje zahtjevne stambene zgrade izgrađene na kč.br. 466 k.o. M. u Z., III P. 1, za koju je izdano pravomoćno rješenje o izvedenom stanju Grada Z., Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odjela za graditeljstvo, Prvog područnog odsjeka za graditeljstvo, KLASA:UP/I-350-05/12-07/637, URBROJ:251-13-22/214-13-9 od 12. rujna 2013. godine.
Prema tome, Sud ne nalazi razloga za usvajanje žalbe tužitelja.
Tužitelji nisu uspjeli u ovom sporu pa je, sukladno članku 79. stavku 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10., 143/12., 152/14. i 29/17. – dalje: ZUS), prvostupanjski sud pravilno odbio zahtjev za naknadu troška spora.
Slijedom svega navedenog, a temeljem članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 27. veljače 2020.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić, v.r.