- 1 -              Poslovni broj: Usž-4957/18-3

Poslovni broj: Usž-4957/18-3

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, mr.sc. Inge Vezmar Barlek i Eveline Čolović-Tomić, članica vijeća, te sudske savjetnice Ive Lujak, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice Z. Š. iz Š., zastupane po opunomoćeniku D. Č., odvjetniku u P., protiv tuženika Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja, Z., zastupanog po službenoj osobi, M. M., dipl. iur., radi izdavanja rješenja o uvjetima građenja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-866/16-9 od 28. rujna 2018., na sjednici vijeća održanoj 27. veljače 2020.

p r e s u d i o  j e

Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-866/16-9 od 28. rujna 2018.

Obrazloženje

              Točkom I. izreke osporene presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-866/16-9 od 28. rujna 2018., odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-361-03/16-03/38, URBROJ: 531-05-2-2-2-16-3 od 4. svibnja 2016., dok je točkom II. izreke odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

              Osporenim rješenjem tuženika od 4. svibnja 2016., donesenim u izvršenju presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-1264/15-4 od 23. veljače 2016., kojom je ranije rješenje tuženika od 17. srpnja 2015. poništeno jer tuženik uz odgovor na tužbu nije dostavio spis upravnog predmeta, ponovno je odbijena žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Grada L., Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i gradnju, Odsjeka za prostorno uređenje i gradnju, KLASA: UP-I-361-03/12-02/13, URBROJ: 2144/01-05/01-14-28 od 15. listopada 2014.

Potonjim prvostupanjskim upravnim rješenjem od 15. listopada 2014. odbijen je zahtjev tužiteljice za povrat u prijašnje stanje zbog propuštanja roka za izjavljivanje žalbe protiv rješenja o uvjetima građenja od 24. prosinca 2012. kojim je M. G. iz R₁., dozvoljena gradnja stambene građevine u naselju R₁., Grad L., na k.č. 1794/18 i dijelu k.č. 1794/30, obje k.o. R₂.

Upravni sud u Rijeci ocijenio je zakonitim rješenje tuženika pozivom na odredbu članka 82. stavka 1. i 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09., dalje: ZUP) budući da je tužiteljica prijedlog za povrat u prijašnje stanje podnijela izvan propisanog objektivnog roka.

Protiv presude prvostupanjskog suda tužiteljica je podnijela žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u bitnom navodeći kako nije podnijela žalbu na rješenje o uvjetima građenja od 24. prosinca 2012. krivnjom prijašnjeg opunomoćenika - odvjetnika, koji je propustio izvršiti ovu radnju, iako je to bio dužan učiniti u okviru svog profesionalnog zanimanja. Zbog toga je pravomoćno oglašen krivim u disciplinskom postupku pred Disciplinskim sudom Hrvatske odvjetničke komore, presudom poslovni broj DS-3/2015 od 23. travnja 2015. Budući da se navedena presuda ne navodi u obrazloženju osporene presude prvostupanjskog suda, to smatra činjenično stanje pogrešno odnosno nepotpuno utvrđenim, a što je dovelo i do pogrešne primjene materijalnog prava kao i bitne povrede pravila sudskog postupka. Naime, tužiteljica smatra propust ranijeg opunomoćenika višom silom, budući da se radi o izvanrednom vanjskom događaju (jer podnošenje žalbe nije ovisilo o tužiteljici) koji se nije mogao predvidjeti (tužiteljica je smatrala da će je izabrani odvjetnik valjano zastupati i štititi njene interese). Predlaže usvojiti žalbu, poništiti osporenu presudu prvostupanjskog suda, zatim poništiti rješenja tuženika i rješenje prvostupanjskog upravnog tijela, te dopustiti povrat u prijašnje stanje na način da se kao pravodobna uzme u razmatranje žalba izjavljena protiv rješenja o uvjetima građenja od 24. prosinca 2012.

Tuženik, iako pozvan sukladno odredbi članka 71. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 29/17., dalje: ZUS), nije dostavio odgovor na žalbu.

Žalba nije osnovana.

Ispitujući osporavanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi u smislu odredbe članka 73. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud u zakonito provedenom sudskom postupku donio osporenu presudu pravilnom primjenom mjerodavnog prava, u obrazloženju koje je naveo pravno relevantne razloge, utemeljene na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela.

Člankom 82. stavkom 1. i 3. ZUP-a propisano je, između ostalog, kako će se stranci, koja iz opravdanih razloga propusti u roku obaviti neku radnju pa je zbog toga propuštanja isključena od obavljanja te radnje, na njezin prijedlog dopustiti povrat u stanje postupka prije propuštanja poduzimanja radnje u određenom roku, s time da se nakon što protekne tri mjeseca otkad je istekao propušteni rok, ne može tražiti povrat u prijašnje stanje, osim ako je podnošenje prijedloga bilo nemoguće zbog više sile.

Ovaj Sud prihvaća obrazloženje prvostupanjskog suda kako se nedostavljanje rješenja o uvjetima građenja od 24. prosinca 2012. godine tužiteljici od strane njenog opunomoćenika, odnosno neizjavljivanje žalbe na predmetno rješenje u zakonskom roku, ne može smatrati višom silom. Naime, viša sila (vis maior) prema pravnoj teoriji bi bio događaj koji je vanjski, izvanredan, atipičan, apsolutno nepredvidiv, neotklonjiv, te se nije mogao izbjeći.

Iz iznesenog slijedi kako se neprofesionalno postupanje ranijeg opunomoćenika tužiteljice ne može ocijeniti nepredvidivim vanjskim događajem, imajući pritom na umu i činjenicu kako je, između ostalog, disciplinska odgovornost odvjetnika propisana i u slučajevima u kojima odvjetnik ne postupa po nalogu stranke, što konkretno znači da je propisima predviđena upravo situacija u kojoj odvjetnik kao punomoćnik ne izvrši radnju koju je po nalogu stranke bio dužan izvršiti te je u konkretnom slučaju i utvrđena disciplinska odgovornost odvjetnika.

Kraj takvog stanja stvari, uslijed nesporne činjenice da je tužiteljica podnijela prijedlog za povrat u prijašnje stanje izvan objektivnog roka propisanog člankom 82. stavkom 3. ZUP-a, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

              Valjalo je stoga, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 27. veljače 2020.

     Predsjednica vijeća             

Marina Kosović Marković, v.r.