- 1 -              Kžzd 2/2020-4

 

 

 

 

Broj: Kžzd 2/2020-4

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te  Melite Božičević-Grbić i Ileane Vinja, kao članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. V. B., zbog kaznenog djela iz čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 158. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnijetoj protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 25. studenog 2019. broj Kzd-5/2019-34, u sjednici održanoj 27. veljače 2020.,

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Prihvaća se žalba opt. V. B., ukida se pobijana presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

II. Uslijed odluke pod I., žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.

 

III. Na temelju čl. 484. st. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje u tekstu: ZKP/08-VIII) protiv opt. V. B. se produljuje istražni zatvor iz osnove u čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08-VIII.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Osijeku opt. V. B. proglašen je krivim zbog kaznenog djela iz čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 158. st. 1. KZ/11. te je na temelju čl. 166. st. 1. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju sedam godina, u koju kaznu se optuženiku, na temelju čl. 54. KZ/11., uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 23. travnja 2019. pa nadalje.

 

Na temelju čl. 148. st. 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17.) optuženik je u cijelosti oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP/08.

 

Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog povrede kaznenog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženika „proglasi krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret“ te osudi na  kaznu zatvora u duljem trajanju.

 

Žalbu je podnio i opt. V. B. po braniteljima Zajedničkog odvjetničkog ureda V.&R.&C. C. iz V., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, „pogrešne primjene materijalnog prava“ (povrede kaznenog zakona), pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje ili da se preinači i optuženik oslobodi od optužbe.

 

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

Nakon što je, na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08., spis bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, zamjenica Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske je u podnesku od 21. siječnja 2020. broj KŽ-DO-80/2020 izjavila da odustaje od žalbe državnog odvjetnika zbog povrede kaznenog zakona i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Žalba optuženika je osnovana, dok je žalba državnog odvjetnika bespredmetna.

 

U pravu je optuženik kada se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Naime, optuženik u žalbi prigovara ocjeni dokaza i zaključku prvostupanjskog suda o dokazanosti bitnog elementa inkriminiranog kaznenog djela, o višekratno izvršenim potpunim analnim spolnim odnosima sa oštećenim djetetom u dobi od tri do pet godina. Posebno se osvrće na postojanje značajnih razlika u doživljaju (bolnost - ugoda) i opisu seksualnog zlostavljanja (diranje-prodiranje) koje je oštećenica prezentirala stručnim i drugim osobama s kojima je bila u kontaktu nakon izdvajanja iz obitelji, upire se na izostanak psihičke traumatiziranosti i ozljeda u području spolovila/anusa što je trebalo povezati sa utvrđenom izloženosti pornografskim sadržajima od strane roditelja te činjenicu da je spavala u istom krevetu sa roditeljima dok su imali spolne odnose. Dodaje kako „…oštećena na raspravi dana 14. svibnja 2019. godine uskraćuje svoj iskaz, a navedeno se pravda da ista nije sposobna dati zakonit iskaz?!“ zamjera da se nije dopustilo „…da se pod nadzorom stručne osobe oštećenoj postave pitanja…“ zbog čega da je „…povrijeđeno načelo neposrednosti, načelo kontradiktornosti…i pravo na obranu…“, a da je „…obrana …čvrstog stava da oštećena u ovome postupku mora dati iskaz…pod paskom stručne osobe, pitanjima primjerenim djeci toj dobi.“

 

Prema razlozima pobijane presude prvostupanjski sud ne prihvaća optuženikovo negiranje kaznenog djela već zaključak o dokazanosti istoga (izvršene spolnom odnošaju izjednačene spolne radnje) temelji na personalnim dokazima (iskazi svjedoka J. K. O., A. V., T. G., S. J.-T.), provedenim vještačenjima (psiholog mr. J. B., sudsko medicinski vještaka dr. B. D.) te dokumentaciji u spisu (Centar za socijalnu skrb N., Poliklinika za zaštitu djece i mladih G. Z.). Presuda je koncipirana na način da je prenesen sadržaj izvedenih dokaza, uz pozitivno vrednovanje spomenutih i sažet zaključak kako je time dokazano biće kaznenog djela, da je optuženik sa oštećenicom „…u više navrata obavio potpune analne spolne odnose.“

Međutim, navedeni razlozi za sada nisu prihvatljivi budući da sadržaj zapisnika o izvedenim dokazima ozbiljno dovodi u sumnju pravilnost i pouzdanost utvrđenja odlučnih činjenica, kako se podrobno upire u optuženikovoj žalbi.

 

Prije svega valja reći da se osuda za predmetno kazneno djelo temelji na dokumentaciji, vještačenju te iskazima posrednih svjedoka. Oštećenica, koja jedina ima neposrednih saznanja o terećenim radnjama, tijekom postupka nije ispitana. Premda se u žalbi ističe da je taj dokaz trebalo provesti, na raspravi je izostao ovaj prijedlog obrane, što ne utječe na ovlast suda da provodi dokaze za koje smatra važnim za pravilno presuđenje (čl. 418. st. 1. ZKP/08.).

 

Nadalje, s pravom optuženik prigovara da je izostala cjelovita i temeljita analiza sadržaja dokazne građe izvedene na raspravi, prije svega u odnosu na podatke o naravi i  obliku seksualnog zlostavljanja o kojem je oštećenica govorila pojedinim stručnim osobama (dodirivanje, pokušaj penetracije/penetracija u spolovilo/anus), a s tim u vezi i opis vlastitog doživljaja.

 

Naime, prva osoba kojoj oštećenica govori o proživljenom seksualnom zlostavljanju (veljača 2019.) je psihologinja Centra za socijalnu skrb N., svjedokinja J. K. O. na način da opisuje optuženikovo diranje „pišom po …koki i guzi…“ da je „dira dok se ne popiša“ što nije bilo bolno. Potom je oštećenica u ožujku 2019. multidisciplinarno obrađena u Poliklinici za zaštitu djece G. Z. (dalje u tekstu: Poliklinika) gdje je također opisivala stručnim osobama okolnosti pod kojima se i na koji način odvijalo seksualno zlostavljanje i njen doživljaj opisanih radnji što prvostupanjski sud nije posebno raščlanio niti analizirao. Naime, tijekom ove obrade oštećenica, među ostalim, govori o stavljanju „piše u guzu“ i to uz osjećaj ugode („uh, dobro, ugodno, divan osjećaj, uživa“-list 36 spisa). Prvostupanjski sud u razlozima presude prenosi tek zaključno mišljenje multidisciplinarnog tima poliklinike bez posebne analize ovih saznanja stručnih osoba,  te zaključuje da prema iskazima svjedoka, članica multidisciplinarnog tima Poliklinike i iskazu udomiteljice A. V., „…proizlazi postojanje spolno zlostavljajućeg ponašanja optuženog V. B. prema svojoj sestri, djetetu V. B.“  Što se pak tiče iskaza udomiteljice, oštećenica i njoj govori o optuženikovom „diranju“ po njenom spolnom organu, pokušaju prodiranja „piše u guzu“ što je bilo bolno, ali k tome dodaje i opis seksualnog zlostavljanja oca (da ju je tata stavljao pod deku i dirao s pišom) kojeg u istom kontekstu spominje i u  forenzičnom intervjuu sa vještakom psihologom („ to je tatin pišo…i on mi je turo u koku…).

 

Premda se već sada može reći da unatoč izostanka materijalnih tragova (ozljeda na spolovilu/anusu oštećenice) stanje dokazne građe govori u prilog zaključku da je oštećenica bila višestruko izložena spolnom zlostavljanju, prethodno izložene razlike u prezentiranju zlostave stručnim osobama, nisu analizirane ni razjašnjene niti je prvostupanjski sud cjelovito proveo dokazni postupka na način da ispita ili barem pokuša ispitati oštećenicu kao jedinog neposrednog svjedoka terećenog kaznenog djela.

 

Iz podataka u spisu razvidno je da je petogodišnja oštećenica u pratnji udomiteljice pristupila dokaznom ročištu u istrazi 14. svibnja 2019. Međutim, ispitivanje nije provedeno uvažavanjem mišljenja stručne osobe (socijalnog pedagoga) prema kojem oštećenica „…nije sposobna shvatiti značaj prava da ne mora svjedočiti i druga upozorenja…“ te premda je ista prosječno inteligentna, s obzirom na „…njenu dob i društvenu razvijenost smatra da dijete nije sposobno dati zakonit iskaz.“ Potom je još u istrazi provedeno psihologijsko vještačenje oštećenice uz mišljenje vještakinje mr. J. B. da je oštećenica temeljem svojih kognitivnih sposobnosti, crta ličnosti i trenutačnog psihičkog stanja sposobna istinito izjavljivati o proživljenim događajima koji su predmet postupka, koje mišljenje nije izmijenjeno tijekom ispitivanja vještakinje na raspravi 8. studenog 2019. Međutim, unatoč ocjeni vještaka da oštećenica ima dostatne kapacitete da bude ispitana kao svjedok, prvostupanjski sud nije ni pokušao provesti njeno ispitivanje, što se osnovano prigovara u žalbi.

 

Slijedom navedenog u pravu je optuženik da je činjenično stanje za sada pogrešno i nepotpuno utvrđeno pa je pobijanu presudu trebalo ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uslijed čega je žalba državnog odvjetnika bespredmetna.

 

U ponovljenom postupku,  prvostupanjski sud će u propisno sastavljenom vijeću (predsjednik vijeća i dva suca porotnika za mladež) iznova provesti sve potrebne dokaze, uključujući ispitivanje oštećenice (kao ranjivog svjedoka, čl. 115. ZSM/11. i čl. 292. st. 1. ZKP/08.-VIII), po potrebi uz prethodno mišljenje vještaka psihologa o njenoj aktualnoj sposobnosti za svjedočenje. Potom će sve dokaze vrednovati svakog za sebe i u međusobnoj povezanosti te pravilno ocijeniti dokazanost optužbe, poglavito jesu li dokazani svi elementi predmetnog ili kojeg drugog, blažeg kaznenog djela spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina, te će donijeti novu, na zakonu osnovanu presudu, koju će valjano i potpuno obrazložiti sukladno čl. 459. st. 5. ZKP/08.-VIII.

 

Budući da je prvostupanjska presuda ukinuta, a optuženik se nalazi u istražnom zatvoru trebalo u smislu čl. 484. st. 3. ZKP/08.-VIII ispitati po službenoj dužnosti postoje li još razlozi za istražni zatvor.

 

Po ocjeni ovog suda razlozi za istražni zatvor iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08.-VIII još uvijek postoje.

 

Kako je i dalje egzistentna potvrđena optužnica kojom se optuženik tereti da je višekratno u razdoblju od 2017. do veljače 2019. seksualno zlostavljao sestru u dobi od tri do pet godina života na način da je, među ostalim, u više navrata ostvario potpune analne odnose, navedene okolnosti upućuju na postojanje veće kriminalne količine optuženikovog protupravnog postupanja i u svojoj ukupnosti, neovisno o optuženikovoj neosuđivanosti, upućuju na postojanje iteracijske opasnosti zbog čega je istražni zatvor produljen po osnovi iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08.VIII, sukladno stanju stvari, za sada bez primjene blaže mjere.

 

Slijedom navedenog trebalo je, na temelju čl. 483. st. 1. i čl. 484. st. 1. ZKP/08.-VIII, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 27. veljače 2020.

 

Predsjednik vijeća:

Ranko Marijan, v.r.