- 1 -              I Kž 115/2020-4

 

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 115/2020-4

 

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ileane Vinja kao predsjednice vijeća, te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. D. Š., zbog kaznenog djela iz čl. 110. u vezi s čl. 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak i 107/17. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi opt. D. Š. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 28. siječnja 2020., broj K-28/2015-300., u sjednici održanoj 27. veljače 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

 

Odbija se žalba opt. D. Š. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

Pobijanim je rješenjem, na temelju čl. 11. st. 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), opt. D. Š. uskraćeno pravo na podnošenje zahtjeva za izuzeće (otklon) predsjednice vijeća B. M., predsjednice Županijskog suda u Varaždinu, predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske i svih zamjenika Županijske državne odvjetnice u Varaždinu.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio opt. D. Š., osobno, zbog "svih žalbenih osnova", s prijedlogom pobijano rješenje ukinuti.

 

Spis je, u skladu s odredbom čl. 495. u vezi s čl. 474. st. 1. ZKP/08., bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

 

Žalba nije osnovana.

 

Protivno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud, na temelju čl. 11. st. 4. ZKP/08., uskratio opt. D. Š. pravo na podnošenje zahtjeva za predmetna izuzeća, ocjenjujući da se u konkretnoj situaciji radi o zlouporabi prava s ciljem odugovlačenja postupka.

 

Naime, iz spisa predmeta je vidljivo da je opt. D. Š. već višestruko koristio istovjetno pravo traženja izuzeća, kako u pogledu predsjednice raspravnog vijeća, tako i u pogledu predsjednice Županijskog suda u Varaždinu te zamjenika Županijske državne odvjetnice u Varaždinu.

 

Razvidno je kako je 6. listopada 2015. optuženik podnio zahtjev za izuzeće predsjednice Županijskog suda u Varaždinu, koji je odbijen rješenjem predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. listopada 2015. Isti zahtjev ponovio je 9. listopada 2015., koji je odbačen rješenjem predsjednice Županijskog suda u Varaždinu od 11. studenog 2015. Uslijedio je optuženikov zahtjev za izuzeće zamjenika županijske državne odvjetnice D. G. od 8. lipnja 2017., koji je odbijen rješenjem Županijskog državnog odvjetništva od 16. lipnja 2017. Zahtjevima predanim na pripremnom ročištu 24. travnja 2018. optuženik je ponovno istaknuo  zahtjev za izuzeće predsjednice raspravnog vijeća i predsjednice Županijskog suda u Varaždinu, koji zahtjevi su odbijeni rješenjem zamjenika predsjednice Županijskog suda u Varaždinu od 27. travnja 2018., odnosno rješenjem predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 14. svibnja 2018. Sljedeći zahtjev za izuzeće predsjednice raspravnog vijeća optuženik je podnio 12. rujna 2018., koji je odbijen rješenjem zamjenika predsjednice Županijskog suda u Varaždinu od 13. rujna 2018. Nakon toga je optuženik iznova postavio zahtjev za izuzeće predsjednice raspravnog vijeća, koji mu odbačen rješenjem suca Županijskog suda u Varaždinu posebno ovlaštenog za donošenje odluke od 8. studenog 2018. U odnosu na predsjednicu Županijskog suda u Varaždinu, ponovljeni optuženikov zahtjev za izuzeće od 25. listopada 2018., odbijen je rješenjem predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. studenog 2018.

 

Nadalje, optuženik je na raspravi 29. siječnja 2019. podnio još jedan zahtjev za izuzeće predsjednice raspravnog vijeća i predsjednice Županijskog suda u Varaždinu, kojim je ovaj put obuhvatio i sve suce Županijskog suda u Varaždinu, kao i suce porotnike članove vijeća. U nastavku rasprave 30. siječnja 2019. optuženik je ponovio zahtjev za izuzeće sudaca porotnika članova vijeća. Nakon toga, rješenjem prvostupanjskog suda od 29. i 30. siječnja 2019., optuženiku je uskraćeno pravo na podnošenja zahtjeva za izuzeće, a njegova žalba je odbijena rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 13. ožujka 2019. broj I Kž-144/2019.

 

Svemu izloženom treba dodati kako je optuženik na raspravi 14. siječnja 2020. ponovno zahtijevao izuzeće predsjednice vijeća, članova sudskog vijeća, predsjednice Županijskog suda u Varaždinu, svih sudaca Županijskog suda u Varaždinu, svih sudaca porotnika Županijskog suda u Varaždinu, Županijske državne odvjetnice u Varaždinu i svih zamjenika Županijske državne odvjetnice u Varaždinu. Nakon toga, rješenjem od 14. siječnja 2020., optuženiku je uskraćeno pravo na podnošenje predmetnih zahtjeva za izuzeće.

 

Unatoč tomu, a prije pravomoćnosti tog rješenja, optuženik nastavlja s podnošenjem zahtjeva za izuzeće te na raspravi 28. siječnja 2020. ponavlja zahtjev za izuzeće predsjednice vijeća i predsjednice Županijskog suda u Varaždinu, a ovaj put i predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ujedno ponavljajući zahtjev za izuzeće svih zamjenika Županijske državne odvjetnice u Varaždinu, te je, pobijanim rješenjem, optuženiku uskraćeno pravo na podnošenje predmetnih zahtjeva za izuzeće.

 

Suprotno žalbenim navodima, pravilno je sud prvog stupnja ocijenio da takvo opetovano podnošenje zahtjeva za izuzeće, kako u pogledu predsjednice vijeća, tako i u pogledu ostalih sudionika u postupku, predstavlja zlouporabu prava optuženika, koji očito, svjesno, svoje postupanje usmjerava na ometanje pravilnog tijeka postupka. Takvu ocjenu potvrđuje okolnost da optuženik svakim sljedećim zahtjevom proširuje krug osoba u odnosu na koje zahtijeva izuzeće. Neovisno o tomu što zahtjevi, formalno, nisu posve identični, vidljivo je kako su podneseni unutar iste osnove, isticanjem raznih inačica istih prigovara načinu na koji predsjednica vijeća upravlja raspravom. Iz svih zahtjeva proizlazi da su podneseni zbog optuženikovog nezadovoljstva samim vođenjem kaznenog postupka koji, prema stavu optuženika, predstavlja "montirani proces".

 

Cijeneći ukupno postupanje optuženika u ovom kaznenom predmetu, imajući u vidu učestalost podnošenja zahtjeva, kao i okolnost da su svi zahtjevi za izuzeće podneseni neposredno nakon donošenja odluka koje optuženiku, prema isključivo osobnom stavu optuženika, ne idu u prilog, a svi su odbijeni, odnosno odbačeni, razvidno je da je podnošenjem tih zahtjeva za izuzeće optuženik doista zlouporabio svoje pravo. To tim više kada se ima na umu da je na raspravi 14. siječnja 2020., nakon što je optuženiku uskraćeno pravo na podnošenje zahtjeva za izuzeće, optuženik podnio novi zahtjev za izuzeće predsjednice raspravnog vijeća, nezadovoljan načinom ispitivanja svjedoka na raspravi. U tom smislu nije bez značaja ni okolnost da optuženik zahtijeva izuzeće predsjednice raspravnog vijeća, predsjednice Županijskog suda u Varaždinu i predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske jer su "svi njegovi zahtjevi neosnovano odbijeni, iako su bili osnovani", dok izuzeće svih zamjenika Županijske državne odvjetnice u Varaždinu opravdava činjenicom što "ne žele donijeti odluku u povodu kaznene prijave koju je podnio protiv upravitelja Kaznionice u L.".

 

Slijedom svega izloženog, razvidno je kako se ovdje ne radi o povredi presumpcije nevinosti ili o povredi optuženikovih prava na pravično suđenje, kako se to u žalbi nastoji prikazati, već se radi o školskom primjeru očigledne zlouporabe prava na podnošenje zahtjeva za izuzeće. Stoga je osnovano sud prvog stupnja uskratio opt. D. Š. pravo na tu radnju, sukladno čl. 11. st. 4. ZKP/08.

 

              Pritom se napominje da, budući da je već ranije bilo doneseno identično rješenje o uskrati opt. Š. prava na podnošenje zahtjeva za izuzeće predsjednice vijeća, predsjednice Županijskog suda u Varaždinu, predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske i zamjenika županijske državne odvjetnice u Varaždinu, nije niti bilo potrebno po ponovljenim takvim optuženikovim zahtjevima donositi novo rješenje o uskrati tog prava, već je rasprava mogla biti nastavljena bez ikakve odluke u povodu tih zahtjeva pravo na čije podnošenje je optuženiku već uskraćeno.

 

Budući žalbom opt. D. Š. nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja, niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje sud drugog stupnja, sukladno čl. 494. st. 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 27. veljače 2020.