Poslovni broj: 3 P-136/16-53

1

 

 

 

                                                                     

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

Općinski sud u Čakovcu, u ime Republike Hrvatske, po sucu toga suda Nataši Miletić, u pravnoj stvari tužitelja M.J., OIB: …, zastupan po ZOU J. V. i P. V. P., odvjetnicima iz Č., protiv tuženika M. M. OIB: …, N., i M. D., OIB: …, N.,  oboje zastupani po K.V., odvjetniku iz  K., te umješača T. d.o.o., OIB: …, N., po stečajnoj upraviteljici L. B., radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, nakon dovršene glavne i javne rasprave dana 13. siječnja 2020. godine u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja J. V., odvjetnika, punomoćnika tuženika K. V., odvjetnika, te stečajne upraviteljice L. B., dana 27. veljače 2020. godine, u prisutnosti J. V., odvjetnika iz Č. je objavio i,

 

presudio je:

 

 

A              Odbija se tužbeni zahtjev:

 

I               "Ugovor o darovanju nekretnine zaključen dana 17.07.2015. godine između tuženika M. M. (OIB: …) iz N., kao darovatelja i I tuženika M. D. (OIB: …), iz N., kao obdarenika, oglašava se bez učinka u odnosu na tužitelja M. J. (OIB: …) iz Č., i to do visine potraživanja tužitelja u iznosu od 240.000,00 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od dana 01.10.2011. godine do isplate, po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine u visini stope koja vrijedi za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

II              Tuženik M. D. (OIB: …), iz N., dužan je dopustiti tužitelju M. J.(OIB: …) iz Č., da svoju tražbinu u iznosu od 240.000,00 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od dana 01.10.2011. godine do isplate, po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine u visini stope koja vrijedi za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena

namiri prodajom nekretnina tuženika M. D. iz N., upisanih

u zk.ul. br. 1102 k.o. N.

čest. br. 8 ulica s. sa 746 m2

poslovna zgrada ulica S. sa 38 m2

gospodarska zgrada ulica S. sa 57 m2

dvorište ulica S. sa 478 m2

stambena zgrada kbr. 30/a ulica S. sa 173 m2 u ½ dijela, te nekretnina ovog tuženika upisanih u

-zk. ul. 1670 k.o. P.

čest. br. 1625 oranica P. od 24 m2

-zk. ul. br. 1676 k.o. P.

čest. br. 1639 oranica P. od 2087 m2

-zk. ul. br. 23 k.o. P.

čest. br. 1893 oranica P. od 4495 m2

-zk. ul. br. 24 k.o. P.

čest. br. 1931 oranica P. od 2100 m2, u 1/1 dijela.

 

III              Tuženici su dužni tužitelju nadoknaditi parnični trošak, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe. "

 

B              Tužitelj se obvezuje I tuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu od 23.437,50 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 27.02.2020. do isplate, u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje:

 

Tužitelj je podnio je ovom sudu tužbu protiv tuženika radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, u kojoj navodi da:

 

-          je dana 25.08.2010. trgovačkom društvu T. d.o.o. N., pozajmio iznos od 240.000,00 kuna, rok vraćanja pozajmice bio je 30.09.2011., a kao jamac platac navedene pozajmice bio je tuženik M. M.

-          iako je rok za vraćanje pozajmice prošao, trgovačko društvo T. d.o.o. zajmodavcu nije izvršilo povrat zajma niti se je on uspio naplatiti bilo od zajmoprimca, bilo od jamca-placa,

-          je upravo zbog postojanja činjenice da se je tuženik M. M. obvezao kao jamac platac izvršiti povrat duga tužitelju, on je raspolagao sa svojim nekretninama naznačenim u izreci presude,

-          prema saznanjima tužitelja i. redni tuženik nema druge nepokretne imovine ili uopće imovine veće vrijednosti, iz koje bi se tužitelj mogao namiriti.

 

 

 

Slijedom iznijetog tužitelj pobija pravnu radnju I tuženika, temeljem čl. 66. do 71. ZOO-a, pa smatra da se tužitelj ima pravo namiriti iz tih nekretnina u dijelu potrebnom za njegovo namirenje.

 

U odgovoru na tužbu I tuženik navodi da je T. d.o.o. vratio pozajmicu te da nije poduzeta nikakva radnja na štetu vjerovnika sklapanjem predmetnih ugovora, dok II tuženik u odgovoru na tužbu također navodi da je dug namiren.

 

I tuženik u tijeku postupka stavlja i prigovor nedostatka pasivne legitimacije, te prigovor nedostatka pravnog interesa na strani tužitelja da pobija pravne radnje I tuženika, također navodi da smatra da predmetna izjava na kojoj tužitelj temelji tužbeni zahtjev ne predstavljaju izjavu jamca platca te smatra da I tuženik nije preuzeo valjanu obvezu o jamstvu sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da slijedom toga predmetni ugovor za I tuženika ne proizvodi pravne učinke. I tuženik prigovara i vrijednosti predmeta spora.

 

Umješač na strani tuženih T. se također protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, te smatra da je tužitelj u stečajnu umješača prijavio tu tražbinu makar ona ne odgovara istini, tim više što je dug namiren, te smatra da tužitelj nije dokazao da ima dospjelu tražbinu prema umješaču a samim time niti prema I tuženiku. Prigovara i vrijednosti predmeta spora.

 

U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u ugovor o posudbi na listu 6 spisa, izvatke na listu 7-12, darovni ugovor na listu 13-14, potvrdu o redoslijedu plaćanja na listu 15, potvrdu o nemogućnosti izvršenja na listu 16, rješenje na listu 19-20, ugovor na listu 24, dopis na listu 26, izvatke na listu 27-28, knjigovodstvenu karticu na listu 29, dokumentaciju sa lista 30-32, dokumentaciju sa lista 40-41, rješenje sa lista 42-53, obračun kamata na listu 54-57, te tečajnu listu na listu 58, potvrdu na listu 72, izvadak iz zemljišne knjige na listu 73-76, bjanko zadužnicu na listu 77-80, izvadak na listu 83-84, te 85-86, izvršio je uvid u rješenje na listu 100-101, listu 105-108, izvršio je uvid u preslik tužbe na listu 126-127, izvršio je uvid u spis P-35/19 te spis K-210/19. Sud je odbio izvođenje daljnjih dokaznih prijedloga i to ispitivanjem stranaka, svjedoka i provođenjem grafološkog i financijskog vještačenja obzirom da je stanje stvari dovoljno raspravljeno za donošenje meritorne odluke.

 

Umješač je prigovorio vrijednosti predmeta spora te smatra da VPS mora biti 240.000 kn. Na ročištu dana 10.02.2017. sud je donio odluku kojim je utvrdio vrijednost predmeta spora iznosom od 240.000,00 kuna. Odluka suda je ispravna i sukladna čl. 40 st. 3. ZPP obzirom na to da se tužbeni zahtjev između ostalog odnosi i na kondemnatorni zahtjev glede naplate potraživanja od 240.000,00 kuna a slijedom toga je odluka suda ispravna, a prigovor neosnovan. (tako i sudska praksa (VTS RH Pž. 7966/05 od 16.6.2008.g.)

 

Također je sud na istom ročištu donio odluku o sudjelovanju umješača na strani tuženika koja odluka je također ispravna obzirom na to da se tužba bazira na ugovoru sklopljenom između tužitelja i umješača, dok tužitelj u tužbi navodi da je prema tome ugovoru I tuženik jamac platac, pa prema tome postoji pravni interes umješača da I tuženik uspije u ovom postupku, obzirom da se obveza iz toga ugovora odnosi upravo na umješača, a slijedom čega je odluka sukladna čl. 207. ZPP, a prigovor neosnovan.

 

I tuženik je prigovorio i promašenoj pasivnoj legitimaciji u odnosu na njega, koji prigovor je neosnovan, obzirom na to da tužitelj bazira tužbu na činjenici jer smatra da je I tuženik jamac platac prema ugovoru sa lista 6 koji je predmet ovog spora, pa se iz toga zaključuje da je I tuženik pasivno legitimiran te je slijedom toga njegov prigovor nedostatka pasivne legitimacije na strani I tuženika neosnovan. Prigovor nedostatka pravnog interesa na strani tužitelja je neosnovan, obzirom na to da tužitelj ima pravni interes za podnošenje takve tužbe, budući da istu bazira na činjenici da je I tuženik jamac platac iz ugovora o pozajmici od 25.8.2010. a slijedom toga ima pravni interes za osporavanje ugovora o darovanju sklopljenog između tuženika.

 

Tužbeni zahtjev tužitelja je neosnovan.

 

Kao što je rečeno tužitelj bazira tužbu na ugovoru o posudbi novčanih sredstva od 25.08.2010. sklopljenog između umješača T. d.o.o. i tužitelja, radi posudbe 240.000,00 kuna sa rokom povrata 30.09.2011. Na tom ugovoru kao potpisnici se navode zajmodavac tj. tužitelj i zajmoprimac tj. umješač, te je na njemu još dodatno potpis I tuženika iznad čijeg imena se naznačuje "jamac platac". Iz tog ugovora je razvidno da je isti sastavljen u dva primjerka.

 

Prema čl. 104. ZOO/05 ugovorom o jamstvu jamac se obvezuje prema vjerovniku da će ispuniti valjanu i dospjelu obvezu dužnika ako ovaj to ne učini, dok prema čl. 105. istog Zakona ugovor o jamstvu obvezuje jamca samo ako je izjavu dao u pisanom obliku. Prema čl. 111. st. 3. ZOO ako se jamac obvezao kao jamac platac odgovara vjerovniku kao glavni dužnik za cijelu obvezu i vjerovnik može zahtijevati njezino ispunjenje bilo od glavnog dužnika bilo od jamca ili od obojice u isto vrijeme.

 

Uvidom u predmetni ugovor može se zaključiti da I tuženik nije dao nikakvu izjavu kao jamac platac niti je potpisao bilo kakav ugovor o jamstvu sa tužiteljem u smislu citiranih zakonskih odredbi. Drugim riječima rečeno I tuženik nije dao nikakvu izjavu kojom bi se pismeno obvezao kao jamac platac, a sam potpis na ugovoru ne može se smatrati dostatnim budući da za tu vrstu ugovora zakon propisuje strogo formalni oblik a to je da ugovor o jamstvu bude pismen, odnosno da izjava o jamstvu bude učinjena u pisanom obliku. U konkretnom slučaju toga nema budući da uopće nikakove izjave nema pa slijedom toga za I tuženika temeljem toga ugovora nije nastala obveza o jamstvu a niti se predmetni potpis na ugovoru kako to tumači tužitelj ne može smatrati izjavom o jamstvu jer nikakova izjava nije niti dana.

 

U konkretnom slučaju uopće nema nikakve izražene volje o jamčenju, a niti je I tuženik dao bilo kakovu izjavu u pogledu koje obveze jamči. Izjava o jamstvu treba imati izvjesnu dokaznu vrijednost, te osigurati autentičnost volje ugovornih strana za sklapanje ugovora. Kako u konkretnom slučaju nema zakonom propisane pisane forme za ugovor o jamstvu odnosno izjave o jamstvu, sud je odbio izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka i stranaka te provođenjem financijskog i grafološkog vještačenja, obzirom na to da se to ukazuje suvišnim jer po samom slovu zakona predmetni potpis se ne može smatrati izjavom o jamstvu a niti valjanim ugovorom o jamstvu tj. izjavom o jamstvu (tako i sudska praksa VSRH Revt-12/10 od 08.09.2010., VTS RH Pž-5528/12 od 18.09.2012., ŽS Bjelovar Gž-1519/16 od 9.2.2017., VSRH Rev-204/08 od 02.07.2008., ŽS Varaždin Gž-769/15 od 2.9.2015.).

 

Kako se dakle u konkretnom slučaju potpis I tuženika na ugovoru o posudbi novčanih sredstava od 25.08.2010. ne može smatrati sklopljenim ugovorom o jamstvu niti danom izjavom o jamstvu, jer nikakova izjava nije niti dana niti je ugovor sklopljen, to za I tuženika predmetnim potpisom nije nastala nikakva obveza iz jamstva a niti je on postao jamac platac prema tom ugovoru. Kako dakle financijske obveze za I tuženika nema, neosnovan je tužbeni zahtjev tužitelja koji se odnosi na utvrđenje da bi ugovor o darovanju nekretnina od 17.7.2015. sklopljen između tuženika bio bez učinka u odnosu na tužitelja, a sve do visine potraživanja tužitelja  prema I tuženiku u iznosu od 240.000,00 kuna zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom obzirom da to da nikakova financijska obveza za I tuženika nije nastala, pa slijedom toga je neosnovan i zahtjev tužitelja za proglašenjem ugovora o darovanju nekretnina bez učinka u dijelu potrebnom za njegovo namirenje.

 

Ispuštena je analiza uvida u kazneni predmet koji je još uvijek u toku protiv svjedoka P. V. kao suvišan jer ne utječe na rješenje ovog predmeta., kao i analiza visine duga iz istih razloga.

 

Odluka o trošku temelji se na članku 154. st. 1. ZPP-a.

 

Kako je tužitelj izgubio u parnici, dužan je I tuženiku naknaditi trošak postupka prema VPS od 240.000,00 kuna, koji se odnosi sastav odgovora na tužbu u iznosu od 2.500,00 kuna (Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, NN 142/12, 103/14, 118/14,107/15), sastav podneska od 25.11.2016. u iznosu od 2.500,00 kuna (Tbr. 8.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, NN 142/12, 103/14, 118/14,107/15), zastupanje na ročištu 10.02.2017., 06.02.2018., 06.03.2018., 24.04.2018., 13.01.2020. u iznosu od 2.500,00 kuna za svaku radnju (Tbr. 9.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, NN 142/12, 103/14, 118/14,107/15), zastupanje na ročištu 22.11.2016. u iznosu od 1.250,00 kuna (Tbr. 9.3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, NN 142/12, 103/14, 118/14,107/15), pripadajući pdv u iznosu od 4.687,50 kuna

 

Ne priznaje se trošak zastupanja na ročištu 27.06.2018. i 22.10.2019. obzirom da ročište nije održano.

 

Ukupno osnovani trošak tuženika je u iznosu od 23.437,50 kuna, kojeg se obvezuje platiti tužitelj jer je izgubio parnicu, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

 

II tuženik i umješač nisu tražili parnični trošak pa im isti nije niti dosuđen.

 

Čakovec, 27. veljače 2020.

 

 

Sutkinja:

                                                                                                             Nataša Miletić v.r.

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dostave iste, putem ovog suda na nadležni Županijski sud sukladno čl. 4. st. 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova (Narodne novine br. 128/14), pismeno u tri istovjetna primjerka.

 

O tome obavijest:

1. pun. tužitelja ZOU J. V. i dr., odvjetnici
2. pun. tuženika K. V., odvjetnik
3. stečajna upraviteljica L. B.