- 1 -              Kžm 34/2019-6

 

 

 

 

 

Broj: Kžm 34/2019-6

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević Grbić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. J. D., zbog kaznenog djela iz čl. 227. st. 1. i 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici od 25. rujna 2019. broj Kmp-2/2019, u sjednici održanoj 27. veljače 2020., u nazočnosti zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Mirte Kuharić i zz braniteljice optuženika, odvjetnice M. U. iz Z.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

 

              I.              Djelomično se prihvaća žalba državnog odvjetnika te se preinačuje prvostupanjska presuda u odluci o kazni i sigurnosnoj mjeri na način da se:

 

- opt. J. D., zbog kaznenog djela iz čl. 227. st. 1. i 4. KZ/11 zbog kojeg je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, na temelju čl. 227. st. 4. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 10 (deset) mjeseci te mu se, na temelju čl. 57. st. 1. i 2. KZ/11, izriče djelomična uvjetna osuda time da se neuvjetovani dio kazne u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca ima izvršiti, a uvjetovani dio kazne u trajanju od jedne godine i šest mjeseci neće se izvršiti ukoliko optuženik u vremenu provjeravanja od tri godine ne počini novo kazneno djelo te ne krši zabranu koja mu je određena sigurnosnom mjerom time da vrijeme provjeravanja u odnosu na uvjetovani dio kazne počinje teći od pravomoćnosti presude,

 

- na temelju čl. 72. KZ/11 opt. J. D. izriče se sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju od dvije godine dulje od neuvjetovanog dijela kazne izrečene u okviru djelomične uvjetne osude i počinje teći od izvršnosti ove presude.

 

II.              U ostalom dijelu, žalba državnog odvjetnika odbija se kao neosnovana te se, u nepreinačenom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

              Pobijanom presudom oglašen je krivim optuženi J. D., zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz čl. 227. st. 1. i 4. KZ /11 (pogrešno u prvostupanjskoj presudi naznačen Kazneni zakon objavljen i u NN – 118/18) za koje je, uz primjenu čl. 48. st. 2. i čl. 49. st. 1. toč. 3. KZ/11, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine pa mu je, temeljem čl. 57. KZ/11, izrečena djelomična uvjetna osuda tako da će se dio kazne zatvora u trajanju od deset mjeseci izvršiti, a dio kazne u trajanju od jedne godine i dva mjeseca neće izvršiti ako optuženik u roku provjeravanja od četiri godine ne počini novo kazneno djelo.

 

Optuženiku su vraćeni predmeti privremeno oduzeti prema potvrdi broj 716385 od 30. prosinca 2017.

 

Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 - dalje u tekstu: ZKP/08-I), optuženik je obavezan na snašanje troškova kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 11.687,50 kn.

 

Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a podredno da se preinači i optuženiku izrekne stroža kazna zatvora bez primjene odredaba o ublažavanju kazne te mu se izrekne sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom.

 

Odgovor na žalbu podnio je optuženik po svom branitelju M. U., odvjetniku iz Z., u kojem pobija žalbene navode ističući njihovu neosnovanost te predlaže da se ista odbije. Ujedno je zatražena obavijest o sjednici drugostupanjskog vijeća.

 

Prije održavanja sjednice vijeća spis je, sukladno čl. 474. st. 1. ZKP/08-I, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje ga je u roku vratilo.

 

Sjednici ovog drugostupanjskog vijeća nazočila je zamjenica Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Mirta Kuharić koja je izložila navode žalbe te zz branitelja optuženika, odvjetnica M. U. iz Z., koja je izložila navode odgovora na žalbu. Uredno obaviješteni optuženik nije pristupio pa je sjednica održana u njegovoj nenazočnosti, sukladno čl. 475. st. 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14,  70/17 i 126/19 - dalje u tekstu: ZKP/08-II).

 

Žalba državnog odvjetnika je djelomično osnovana.

 

Naime, nije u pravu žalitelj kada ističe žalbeni osnov bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08-II time što bi, po stajalištu žalitelja, u obrazloženju pobijane presude izostali razlozi o ocjeni naročito olakotnih okolnosti koje opravdavaju izricanje ublažene kazne optuženiku.

 

Naime, iako prvostupanjski sud ne iznosi zasebne razloge, iz ukupnosti obrazloženja prvostupanjske presude jasno slijedi da sve olakotne okolnosti, kojih je nemali broj, u svojoj ukupnosti sud ocjenjuje naročitim u smislu čl. 48. st. 2. KZ/11, na što se izričito poziva kako u izreci, tako i obrazloženju prvostupanjske presude. Stoga se, suprotno tvrdnji žalbe, prvostupanjska presuda u dijelu odluke o kazni može s uspjehom ispitati pa istaknuta bitna povreda odredaba kaznenog postupka nije ostvarena.

 

Naime, optuženik je u vrijeme događaja bio mlađi punoljetnik koji do sada nije kazneno osuđivan te je i sam traumatiziran činjenicom gubitka prijatelja čiju je smrt skrivio. O iskazanom žaljenju optuženika tijekom rasprave, koji priznaje učin kaznenog djela, govore i roditelji pok. M. D. koji, usprkos tragičnog događaja, podržavaju optuženika kroz učestale kontakte te predlažu njegovo što blaže kažnjavanje.

 

Zbog navedenog, a imajući u vidu i da mlađe punoljetstvo, osim kao značajna olakotna okolnost, može predstavljati i zakonski osnov za ublažavanje kazne propisan u čl. 106. st. 1. Zakona o sudovima za mladež („Narodne novine“ broj 84/11, 143/12, 148/13 i 56/15 – u daljnjem tekstu: ZSM), ovaj žalbeni sud prihvaća ocjenu prvostupanjskog suda da će i kazna zatvora ispod zakonom zapriječenog minimuma ostvariti svoju zakonsku svrhu.

 

Međutim, u pravu je žalitelj da je optuženiku za počinjeno kazneno djelo izrečena preblaga kazna zatvora. Naime, s pravom ističe državni odvjetnik da je optuženik kritične prilike upravljao vozilom u znatno alkoholiziranom stanju od 1,85 g/kg alkohola u krvi i to brzinom dvostruko većom od dopuštene u naseljenom mjestu, što sve ukazuje na snažno ugrožavanje zaštićenog dobra, sigurnog  odvijanja cestovnog prometa, posljedicom čega je mlada osoba izgubila život.

 

Zbog navedenog, pravilnom ocjenom otegotnih okolnosti te uzevši u obzir da je optuženik već bio prekršajno kažnjen zbog upravljanja vozilom pod utjecajem alkohola, potrebno mu je, u okvirima ublažene kazne, izreći strožu kaznu zatvora i to u trajanju od dvije godine i deset mjeseci koja više odgovara okolnostima konkretnog slučaja i stupnju ugrožavanja zaštićenog dobra.

 

Nastavno tome, imajući u vidu optuženikovu mladost i iskreno kajanje, postoji visok stupanj vjerojatnosti da optuženik, i bez izvršenja cijele kazne, ubuduće neće činiti kaznena djela pa je primijenjena djelomična uvjetna osuda, ali s duljim neuvjetovanim dijelom kazne u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca te uvjetovanim dijelom u trajanju od jedne godine i šest mjeseci koji dio kazne se neće izvršiti ako optuženik uroku od tri godine ne počini novo kazneno djelo.

 

Ovako odmjerena kazna, po uvjerenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pravedna je i nužna kako bi se izrazio odgovarajući društveni prijekor i utjecalo na optuženika da shvati neprihvatljivost vlastitog ponašanja, ali i uputila jasna poruka drugim građanima da se klone sličnih ponašanja.

 

Nadalje, u pravu je državni odvjetnik da je optuženika, kao vozača, na određeno vrijeme potrebno isključiti iz cestovnog prometa jer postoji realna opasnost da će upravljajući motornim vozilom ugroziti sigurnost prometa. Ovo naročito jer je optuženik već prethodno prekršajno kažnjen zbog upravljanja vozilom u alkoholiziranom stanju, a tamo izrečena novčana kazna, kao niti zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju od mjesec dana, očito nije polučila svoju odgojnu svrhu. Upravo suprotno, po proteku zaštitne mjere optuženik se ponovno upustio u vožnju i to sa još višom koncentracijom alkohola u krvi, što sve ukazuje da odbija prihvatiti društvene norme ponašanja u mjeri koja izaziva zabrinutost za sigurnost cestovnog prometa.

 

Zbog toga, a kako bi se izbjegla stanja koja ubuduće mogu poticajno djelovati na ponavljanje sličnih kaznenih djela, optuženiku je potrebno zabraniti upravljanje motornim vozilima za vrijeme koje je za dvije godine dulje od neuvjetovanog dijela kazne. To konkretno znači da optuženik, počev od izvršnosti ove presude u smislu čl. 67.a. KZ/11 tj. od njezine uredne dostave, ne smije upravljati motornim vozilima svih kategorija i to, kako za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne zatvora, tako prije i nakon toga u ukupnom trajanju od dvije godine. U protivnom, optuženik se izlaže opasnosti da počini kazneno djelo iz čl. 311. st. 1. i 2. KZ/11, kao i da mu uvjetovani dio kazne može biti opozvan, sukladno čl. 72. st. 6. u vezi čl. 71. st. 5. i čl. 58. st. 5. KZ/11.

 

Kako su time navodi žalbe državnog odvjetnika djelomično osnovani, a ispitivanjem pobijane presude nisu nađene povrede na koje ovaj žalbeni sud, u smislu čl. 476. st. 1. ZKP/08-II, pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, temeljem čl. 486. st. 1. i čl. 482. ZKP/08-II, odlučiti kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 27. veljače 2020.

 

Predsjednik vijeća:

                                                                                                                Ranko Marijan, v.r.