- 1 -              Kžzd 35/2019-6

 

 

 

 

 

Broj: Kžzd 35/2019-6

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević Grbić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. P., zbog kaznenog djela iz čl. 177. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama optuženika i državnog odvjetnika podnesenim protiv presude Županijskog suda u  Bjelovaru od 20. rujna 2019. broj Kzd-2/2019, u nazočnosti zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Mirte Kuharić i branitelja optuženika, odvjetnika Z. V. iz B., u sjednici održanoj 27. veljače 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

I.              Prihvaća se žalba opt. D. P., preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se prihvaća po sudu prvog stupnja izrečena kazna zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci na koju je optuženi D. P. osuđen zbog kaznenog djela iz čl. 177. st. 2. KZ/11, pa mu se temeljem čl. 57. st. 1. i 2. KZ/11, izriče djelomična uvjetna osuda time da se neuvjetovani dio kazne u trajanju od jedne godine i tri mjeseca ima izvršiti, a uvjetovani dio kazne u trajanju od jedne godine i tri mjeseca neće izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja od četiri godine ne počini novo kazneno djelo, time da vrijeme provjeravanja u odnosu na uvjetovani dio kazne počinje teći od pravomoćnosti presude,

 

Na temelju čl. 54. KZ/11, u neuvjetovani dio kazne zatvora optuženiku se uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 27. studenog 2015. do 27. siječnja 2016.

 

II.              Žalba državnog odvjetnika odbija se kao neosnovana te se u ostalom, nepreinačenom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom oglašen je krivim opt. D. P. zbog kaznenog djela povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11 za koje je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci, u koju mu se, temeljem čl. 54. KZ/11, uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 27. studenog 2015. do 27. siječnja 2016.

 

Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 - dalje u tekstu: ZKP/08), optuženik je obavezan na snašanje troškova kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 19.049,50 kn.

 

Protiv te presude žale se optuženik i državni odvjetnik.

 

Optuženik se žali po svom branitelju Z. V., odvjetniku iz B., zbog odluke o kaznenopravnoj sankciji, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženiku izrekne blaža sankcija. Ujedno je zatražena obavijest o sjednici drugostupanjskog vijeća.

 

Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženiku izrekne kazna zatvora u duljem trajanju.

 

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

Prije održavanja sjednice vijeća spis je, sukladno čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - dalje u tekstu: ZKP/08-I), dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje ga je u roku vratilo.

 

Sjednici ovog drugostupanjskog vijeća nazočila je zamjenica Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Mirta Kuharić te branitelj optuženika, odvjetnik Z. V., koji su izložili navode svojih žalbi. Uredno pozvani optuženik nije pristupio pa je sjednica održana u njegovoj nenazočnosti, sukladno čl. 475. st. 4. ZKP/08-I.

 

Uvodno treba reći da je optuženik najprije bio osuđen zbog kaznenog djela iz čl. 177. st. 2. KZ/11 koja presuda je, prihvaćanjem žalbi stranaka, ukinuta rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Kžm 12/2017 od 16. studenog 2017. zbog ostvarene bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 9. ZKP/08. Potom je optuženik oglašen krivim zbog kaznenog djela iz čl. 166. st. 1. u vezi čl. 158. st. 1. KZ/11 koja je, prihvaćanjem žalbe optuženika, ukinuta zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te je predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

U trećem, ponovljenom suđenju, državni je odvjetnik izmijenio činjenični i pravni opis kaznenog djela iz optužnice tako da se optuženik tereti zbog učina kaznenog djela iz čl. 177. st. 2. KZ/11.

 

U ponovljenom postupku prvostupanjski je sud otklonio sve nedostatke na koje mu je prethodno ukazano te je osnovano našao dokazanim učin kaznenog djela prema izmijenjenoj optužnici.

 

Žalba optuženika je osnovana, dok žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

 

Pravilno prvostupanjski sud utvrđuje olakotne i otegotne okolnosti na strani optuženika i njegovog kaznenog djela te ga osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci. Naime, imajući u vidu način izvršenja predmetnog kaznenog djela koji ukazuje na iživljavanje optuženika nad djetetom izrazito niske kronološke dobi, a koje je posljedicom zlostavljanja pretrpjelo više tjelesnih ozljeda zbog kojih mu je pružena i medicinska pomoć, doista nema uvjeta za izricanje kazne zatvora u kraćem vremenskom trajanju, kako predlaže optuženik u svojoj žalbi.

 

Isto tako, nema uvjeta niti za izricanje strože kazne jer su sve otegotne okolnosti na koje žalba državnog odvjetnika ukazuje, već našle dovoljnog odraza u kazni odmjerenoj po sudu prvog stupnja.

 

Međutim, u pravu je optuženik da postoje takve olakotne okolnosti koje opravdavaju zaključak da za ostvarenje svrhe kažnjavanja nije nužno izdržavanje cjelokupne kazne zatvora. Naime, treba imati u vidu da se optuženik izjasnio krivim te djelomično priznao učin kaznenog djela i izrazio žaljenje zbog nastupjelih posljedica, što je olakotna okolnost koju je prvostupanjski sud propustio uzeti u obzir. Također, treba cijeniti da se ovdje radilo o izoliranom slučaju nasilja prema djetetu u stanju smanjene ubrojivosti optuženika koji je inače, kako iskazuje majka djeteta E. P., bio dobar otac koji nikada nije pokazivao fizičku agresivnost prema bilo kojem članu obitelji.

 

Zbog navedenog, a imajući u vidu da optuženik do sada nije osuđivan, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, ocjenjuje da postoji visok stupanj vjerojatnosti da optuženik, i bez izvršenja cijele kazne, ubuduće neće činiti kaznena djela. Stoga je optuženiku, sukladno čl. 57. st. 1. i 2. KZ/11 izrečena djelomična uvjetna osuda i određeno da se kazna zatvora u trajanju od jedne godine i tri mjeseca ima izvršiti, dok se kazna zatvora u trajanju od jedne godine i tri mjeseca neće izvršiti ako optuženik za vrijeme od četiri godine ne počini novo kazneno djelo.

 

Ovako odmjerena kazna, po uvjerenju ovog žalbenog suda, pravedna je i dostatna da izrazi odgovarajući prijekor društva prema takvim i sličnim ponašanjima te će se njome u potrebnoj mjeri utjecati na optuženika da shvati krajnju neprihvatljivost vlastitog ponašanja, ali i upozoriti drugi građani da se klone činjenja kaznenih djela.

 

Kako je time žalba optuženika osnovana, dok žalba državnog odvjetnika nije, a ispitivanjem pobijane presude nisu nađene povrede na koje ovaj žalbeni sud, u smislu čl. 476. st. 1. ZKP/08-I, pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, temeljem čl. 486. st. 1. i čl. 482. ZKP/08-I, odlučiti kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 27. veljače 2020.