1              Poslovni broj: Gž R-194/2020-2

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž R-194/2020-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, kao sud drugog stupnja u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Arijana Bolanča, kao predsjednice vijeća, mr. sc. Dražana Penjaka, kao sudca izvjestitelja i Svjetlane Vidović, kao člana vijeća u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice Z. T. iz Z, , OIB: ..., zastupane po punomoćniku B. J., odvjetniku iz Z., protiv tuženika-protutužitelja H. z. t. k. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici V Š. odvjetnici iz Odvjetničkog društva Š., K. B. d.o.o. iz Z., radi nedopuštenosti otkaza, vraćanja na rad i isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 22 Pr-1123/2019-77 od 30. listopada 2019., u sjednici vijeća od 27. veljače 2020.

 

 

p r e s u d i o    j e

 

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana te se potvrđuje presuda u dijelu pod točkom IV/ izreke

 

r i j e š i o   j e

 

Ukida se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj 22 Pr-1123/2019-77, od 30. listopada 2019.u dijelu pod točkom V/ i VI/ izreke

 

Preinačava se prvostupanjska odluka u djelu pod točkom VIII/ izreke tako da se tužitelju pored već pravomoćno dosuđenog iznosa od 68.848,80 kuna s pripadajućim kamatama, dosuđuje daljnji iznos od 16.451,20 kuna s pripadajućim kamatama pobliže naznačeno u točki VIII/ izreke odluke, dok se zahtjev za naknadu troškova postupka kod žalbe odbija kao neosnovan. Preinačava se prvostupanjska odluka u dijelu pod točkom IX/ izreke, tako da se odbija kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.

 

 

Obrazloženje

 

 

Prvostupanjskom odlukom utvrđeno je da je nedopušten otkaz ugovora o radu,te je naloženo tuženiku da vrati tužiteljicu na radno mjesto glavne tajnice. Sud je naložio tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 256.346,10 kuna s pripadajućim kamatama, dok je za više zatraženo u iznosu od 414.293,44 kune odbio zahtjev tužiteljice kao neosnovan. Sud je odbio i prvi kumulirani tužbeni zahtjev, drugo kumulirani tužbeni zahtjev, kao i zahtjev za sudski raskid ugovora o radu koji je postavio tuženik. Na ime troškova postupka sud je naložio tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 68.848,80 kuna s pripadajućim kamatama, dok je naložio tužiteljici da naknadi tuženiku trošak u iznosu od 18.346,87 kuna.

 

Protiv ove odluke i to dijela pod točkama IV/, V/, VI/. VIII/ i IX/ i to zbog bitne povrede postupka i pogrešne primjene materijalnog prava žali se tužiteljica. Predlaže da se presuda preinači a podredno ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

 

Odgovor na žalbu nije dat.

 

Žalba tužiteljice je djelomično osnovana.

 

Odlučujući o eventualnim tužbenim zahtjevima koji su pobliže naznačeni u točkama V/ i VI/ izreke, iako je prvi (glavni) tužbeni zahtjev prihvaćen sud prvog stupnja postupio je suprotno odredbi članka 188. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje u tekstu: ZPP). Naime, kod eventualne kumulacije tužitelj određuje redoslijed prema kojem će sud odlučivati o tužbenim zahtjevima, pa stoga kad sud pa makar i djelomično prihvati prvi od istaknutih tužbenih zahtjeva, on nije ovlašten odlučivati ostalim zahtjevima, suprotno žalbenim navodima tužitelja, pa je valjalo odlučiti kao u izreci temeljem članka 369. stavak 5. ZPP. Ukidajući prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkama V/ i VI/ izreke ovaj sud nije postupio suprotno načelu reformatio in peius (članak 374. ZPP). Naime, u procesnoj situaciji kad je sud odbio eventualne kumulirane sudbene zahtjeve, a prethodno je djelomično usvojio glavni tužbeni zahtjev, za tužitelja povoljnije da ti eventualno kumulirani zahtjevi imaju se smatrati kao da o njima nije uopće odlučeno, a time neće imati narav presuđene stvari.

 

Prilikom odlučivanja o visini zarade koju bi tužiteljica ostvarila da je bila na radu kod tuženika, sud prvog stupnja pravilno je utvrdio iznose zarade koje bi tužiteljica ostvarila, pri tom pravilno ocjenjujući da oduka o stimulaciji i položajnom dodatku nije stalni izvor prihoda već je ovisan od ostvarenih rezultata, što je sud prvog stupnja pravilno ocijenio. Sud prvog stupnja pravilno je ocijenio i visinu mirovine koju je tužiteljica ostvarila kao korisnik prijevremene mirovine, pa je uzimajući u obzir i taj iznos i iznos koji bi ostvarila tužiteljica pravilno utvrdio bruto iznos zarade koju bi tužiteljica ostvarila, koja utvrđenja suda prvog stupnja nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima tužiteljice.

 

Prilikom odlučivanja zahtjevu za naknadu troškova postupka sud prvog stupnja ocijenio je uspjeh stranaka u postupku i s obzirom na eventualne kumulirane zahtjeve, što je pogrešno. Ima se smatrati da je tužitelj uspio u sporu u cijelosti, jer dio za koji nije uspio je zanemariv, ocjenjujući prije svega pri tome osnovu potraživanja jer glede visine nije nastao poseban trošak, pa mu je valjalo dosuditi u cijelosti troškove prvostupanjskog postupka. dok glede žalbenog postupka, uspjeh tužiteljice je minoran pa je zahtjev u tom dijelu valjalo odbiti kao neosnovan.

 

Stoga je valjalo odlučiti kao u izreci temeljem članka 380. točka 2. i 3.

 

U Splitu 27veljače 2020.