1                  Broj: Gž-896/2017-2

U   I M E   R E P U B L I K E    H R V A T S K E

P R E S U D A

              Županijski sud u Vukovaru, kao drugostupanjski sud, po sucu Vesni Vrkić Perak, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Grad S, Đ. S., F. P., V. V. J., B. B., M. V., V. R., J. S., S. J., D. F., M. Č., J. M., B. K., Ž. J., M. B., M. K., D. T., V. P., N. Z., A. K. i M. V., kao suvlasnici stambene zgrade u S., zastupani po upravitelju D. i. d.o.o. iz S., OIB: …, a ovaj po punomoćniku I. Č., odvjetniku iz S., protiv tuženika S. b. d.d. sa sjedištem u S., OIB: …, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv presude Općinskog suda u Splitu broj: Povrv-10/2017. od 8. rujna 2017., dana 27. veljače 2020., 

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana, te se prvostupanjska presuda Općinskog suda u Splitu broj: Povrv-10/2017. od 18. rujna 2017. potvrđuje.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Splitu, broj: Povrv-10/2017. od 8. rujna 2017. ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ovrv-3091/2016. od 16. lipnja 2016. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.750,46 kuna sa zateznom kamatom kako je to pobliže navedeno u izreci, kao i trošak ovršnog postupka u iznosu od 987,50 kuna, te su tužitelji obvezani tuženiku naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 200,00 kuna.

Protiv navedene presude žalbu su podnijeli tužitelji zbog bitne povrede odredaba postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložili su da se pobijana presuda preinači ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

              Žalba tužitelja nije osnovana. 

Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja da tuženik plati iznos od 3.750,46 kuna po osnovu neplaćene pričuve u razdoblju od 1. kolovoza 2014. do 30. svibnja 2016.

              S obzirom da je vrijednost spora u ovom postupku iznos od 3.750,46 kuna to se ovaj spor temeljem odredbe članka 458. stavak 1. Zakona o parničnom postupku smatra sporom male vrijednosti, pa se stoga sukladno odredbi članka 467. stavak 1. istog zakona presuda kojom se završava spor u sporovima male vrijednosti može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. toga Zakona i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

              Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio njezinu donošenju te navode tužitelja u žalbi ovaj sud smatra kako ta odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može valjalo ispitati, niti su njome povrijeđene odredbe parničnog postupka na koje drugostupanjski sud sukladno odredbi članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku pazi po službenoj dužnosti.

              Ovaj sud nije našao niti da je donošenjem prvostupanjske presude sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku, a niti je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kad je ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika.

              Protivno žalbenim navodima iz priloženog izvatka iz zemljišne knjige za nekretnine upisane u zk. ul. 13424 k.o. S. proizlazi da je kao prethodni vlasnik posebnog dijela zgrade, označene kao zem. 893/14 upisana HVB S. b. d.d. S. do namirenja tražbine potonjeg vlasnika A. M. što znači da je potonjem vlasniku ostalo pravo posjedovati i snositi troškove nekretnine koja je bila predmetom prijenosa prava vlasništva u svrhu osiguranja odnosno fiducijarnog vlasništva.

              U konkretnom slučaju dakle, osiguranje tražbine prijenosom prava vlasništva na nekretnini odnosno fiducijarno osiguranje ne dovodi na strani tuženika kao vjerovnika odnosno kreditora i fiducijara do stjecanja svih onih ovlaštenja koje ima drugi vlasnik nekretnine. On nekretninu kao što je ovaj slučaj ne koristi i nema je u posjedu već ju kao posjednik koristi upravo fiducijant.

              Fiducijarno pravo vlasništva fiducijara stoga ne znači ujedno i ispunjavanje dužnosti koje su vezane upravo uz vlasništvo stvari, pa tako i uplate za zajedničku pričuvu suvlasnika.

              Prema tome, tuženik kao fiducijarni vlasnik posebnog dijela zgrade i suvlasnik stambene zgrade u S., na kojoj je uspostavljeno etažno vlasništvo nije pasivno legitimiran u postupku naplate doprinosa za zajedničku pričuvu suvlasnika.

              I na zajedničkom sastanku Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela Županijskih sudova održanom u travnju 2016. godine radi ujednačavanja sudske prakse, a upravo vezano za raspravu o pasivnoj legitimaciji fiducijarnog vlasnika posebnog dijela nekretnine u postupcima naplate zajedničke pričuve suvlasnika ukazano je na pravni stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske povodom zahtjeva za zaštitu zakonitosti izražen u rješenju toga suda Uzz-16/2011. od 29. svibnja 2012. prema kojem fiducijarni vlasnik koji nije postao i punopravni vlasnik, nije vlasnik u smislu poreznih propisa, pa ni porezni obveznik.

              Vrhovni sud Republike Hrvatske upućuje naime na posebnu prirodu fiducijarnog vlasništva, pa tako i Zakon o vlasništvu u članku 34. stavak 4. i 5. fiducijarnog vlasnika naziva prethodnim vlasnikom, a fiducijanta kojem u pravilu ostaje posjed stvari naziva potonjim vlasnikom.

              Slijedom izloženog, primjenom odredbe članka 368. stavak 1. Zakona o parničnom postupku žalbu je valjalo odbiti, a presudu prvostupanjskog suda potvrditi.

Vukovar, 27. veljače 2020.

                                                                                                                SUDAC             

                                                                                                  Vesna Vrkić Perak, v.r.             

Za točnost otpravka –ovlašteni službenik

Jelka Gavrić